Dostojanstvo pjesme

Sintagma dostojanstvo pjesme zvuči pomalo paradoksalno u vremenu globalnog rasprskavanja i svekolikog mahnitanja. Ipak, iako na razini recepcije, koja odbacuje čitalačke predrasude, osmišljava psihički habitus relativne trajnosti. Autor Darko Pernjak u svojoj prvoj poetskoj knjizi Pisani prostor problematizirao je smisao brisanog prostora, prostora otvorena i izložena afektivnim naletima u samu središtu bivanja: „Ćutim brkove od toplog mlijeka / bakinu toplu ruku na tjemenu / i makovnjaču za zubima, / Ne dam se od broja sedam, a sprema se na kišu / ostajem bez zraka, sudarila me lastavica / naherila se tabla prodaje se / i posljednji stari dom s ulice će nestati“ (Pogodak lastavice).

Izd. Artikulacije, Koprivnica, 2018.

Po vokaciji Darko Pernjak je prozaik. Njegov narativni postupak obuhvaća autorsku budnost u kojoj je on autonoman i profesionalno uvjerljiv, tražeći u imaginarnim proznim uzletima postojan, stabilan i iznad svega jednostavan život. Na stranicama Vijenca i u knjigama književnih ogleda Vijenac odabranih, 2103. i Umjesto samoće, 2014. mogli smo upoznati tako osmišljenu autorsku osobnost (Pozitivna nula, 2009, Ščukešina, 2011, Sve Mirkove procesije, 2012). U svojem poetskom prvijencu Darko Pernjak sintetizira, otvarajući se prema svijetu, kompleksnost ljudskih egzistencija, tražeći u kolopletu stihova (ne)smisao stalnih poraza: „Kad padaš / u obrisu svijeta ljudi su siluete / tog časa ti si vremenski putnik / stotinke sekunde pretvaraš u sate / sustižu te sjećanja na djetinjstvo / da, miris bakine pregače / kucanje maminih igli za štrikanje / srce ti drhturi…“ (Pad).

Zbirka Pisani prostor komponirana je u pet ciklusa: Prednja vuča, Glupa situacija, Točka B, Queens, Brisani prostor. Donosi i pregršt uvjerljivih haiku-pjesama i niz fotografija (Krunoslav Večenaj), od kojih je najtjeskobnija slika naborane, pogrbljene starice uz simboličnu pjesmu Konzumamarizam.

Nije potrebno putovati preko Velike bare da bi se stihovima obuhvatio The American Way of Life. Te se virtualne snohvatice koncentrirano kreću linijom stihovanja, donoseći nam iluzornost nekog određenog kretanja. Na trenutke smo okruženi filistrima, licemjerima, i falš performansi su tu da nas podsjete na stvarnost unutarnje pokretljivosti koja se, uz ironijski odmak, zbiva u nama: „Mi smo audicijska horda / metarasa u nestajanju / na krijesti vala digitalne evolucije / holivudski sanjari / poricatelji jave / noću se rinta za makeup, makeover i cheesburger / dvadeset i četiri sata nade na dan / ne može to svatko“ (Što god treba).

Postoji mišljenje da smo mi narod pjesnički vudren i da se usprkos autorskim, nakladničkim i natječajnim zavrzlamama i inim usputnim performansima (nazovimo ih tako!), tiskaju knjige kao za okladu. To što knjige stranih pisaca bujaju u izlozima knjižara, a naše umilno i skromno vegetiraju u podrumima, nije problem. Glavno da se zna: Who’s Who.