Vijenac 653

Film

MILJENICA, red. Yorgos Lanthimos, Irska, UK, SAD, 2018.

Žene i volja za moć

Tomislav Čegir

Lanthimos na suvremen način interpretira povijesni kontekst vladavine kraljice Ane

Razvidna je naklonost angloameričke kinematografije i televizije spram važnih britanskih kraljica raznih povijesnih razdoblja. Zacijelo se u najviše takvih ostvarenja našla kraljica Elizabeta I. (1533–1603), kao središnji ili sporedan lik, a u posljednjih je dvadesetak godina svakako najvažniji britanski film Elizabeta I. (1998) u režiji Shekhara Kapura. Sa 44-godišnjom vladavinom te kraljice može se usporediti tek vladavina kraljice Viktorije (1819–1901), a broj filmskih ili televizijskih naslova posvećen njoj tek je nešto manji. Pritom se možemo prisjetiti da je nedavno i u nas prikazana britanska serija Viktorija (2017) autorice Daisy Goodwin. Zanimljivo je da su prošle godine nastala čak dva filma o britanskim kraljicama, britansko-američki Marija, škotska kraljica redateljice Josie Rourke o Mariji Stuart (vladavina 1542–1567) i njezinu sukobu s Elizabetom I, kao i irsko-britansko-američki Miljenica hvaljenoga grčkoga redatelja Yorgosa Lanthimosa (poznat ponajviše po filmovima Jastog, 2015. i Ubojstvo svetog jelena, 2017) o kraljici Ani (1665–1714), vladarici Engleske, Škotske i Irske od 1702. godine, a od 1707. vladarici Velike Britanije i Irske.


Olivia Colman  za ulogu
kraljice Ane nagrađena je Oskarom

No taj se film ne usredotočuje na te prijelomne trenutke njene vladavine. Smješten u godinu 1708. i razdoblje rata Britanaca i Francuza, u središte smješta odnos kraljice (Olivia Colman) i Sare Churchill (Rachel Weisz), vojvotkinje od Marlborougha, njezine pomoćnice, savjetnice i ljubavnice, koje je udjel u političkim događajima znatan. No kada na dvor pristigne Sarina nećakinja Abigail Hill (Emma Stone), odnosi se stubokom mijenjaju jer mlada pridošlica zadobiva naklonost kraljice, zauzima vojvotkinjino mjesto i sve snažnije utječe na političke prilike. Obje su kraljičine miljenice izravno uključene u političke raspre premijera Godolphina (James Smith) i vođe opozicije Harleyja (Nicholas Hoult), a važan je i barun Masham (Joe Alwyn), budući Abigailin muž. Kako je kraljica labilna, bolesna i opterećena traumama, jasno je da su previranja snažno izražena. Dvojbe oko nastavka rata s Francuskom, uvođenja novoga poreza, što može uroditi i pobunom stanovnika, prelamaju se kroz odnose središnjih likova. Pritom su i sukobi Sare i Abigail sve snažniji, a burna završnica pokazuje da su sve tri protagonistice zapravo gubitnice i otvoreni je kraj nedvojbeno najbolje rješenje.

Scenarij je Debore Davis i Tonyja McNamare precizan u razradi karaktera i zapleta, osobnoga i društvenoga konteksta, a usto i dovoljno objektivan, bez zauzimanja strane u sukobu Sare i Abigail. Svojevrsna ambivalentnost navodi gledatelja na dublje promišljanje pojedinaca i zbivanja, pletenje složene mreže u kojoj autori, scenaristi i redatelj gledatelju nude i odmak od predočene građe filma. No oslonac o faktografiju za Lanthimosa je tek povod za suvremeno interpretiranje povijesnoga konteksta. Njegov pristup nije historiografski nego kulturno-umjetnički, pa si dopušta slobodu naglašavanja nekih motiva koji nisu i činjenično potvrđeni u akademskom fokusu, poput moguće homoseksualnosti protagonistica ili su anakroni poput kombiniranja suvremenih plesova s onodobnim, a sasvim je jasno da faktografiju restrukturira prema zahtjevima filmske građe, dodajući neke segmente.

Skladno je suglasje redatelja sa snimateljem Robbiejem Ryanom, a naglašena uporaba širokokutnih objektiva, što često seže i do primjene kadrova tzv. ribljeg oka uz distorziju prostora zacijelo odraz društvene i osobnih neravnoteža vladavine kraljice Ane i čitavoga razdoblja.

Izvanredne kostimografije, scenografije koja naznačuje ispraznost blještavila kraljevskoga dvora i primjerene montaže, taj film uključuje i glazbu raznih razdoblja, ponajviše baroknoga i klasičnoga. Sjajne su glumačke izvedbe O. Colman – nagrađene Oscarom – R. Weisz i E. Stone, koje su, svaka na svoj način, sjajno ocrtale likove koje. Omiljena u publike, uz niz raznih nominacija i nagrada te uglavnom afirmativne kritičarske osvrte, Miljenica se potvrđuje kao jedan od najvažnijih suvremenih predstavnika povijesnoga filmskog žanra, a Lanthimos kao ugledan filmski autor.

Vijenac 653

653 - 14. ožujka 2019. | Arhiva

Klikni za povratak