Uspjeh hrvatskih kustosica

Nakon najavljenoga prijevremenog odlaska Nicolausa Schafhausena s mjesta ravnatelja Kunsthalle u Beču u lipnju prošle godine, raspisan je međunarodni natječaj na koji su se javili mnogi pojedinci i timovi. Od ukupno 83 zaprimljene prijave, dvije trećine pristiglo je iz inozemstva, a među njima i prijava našega poznatog kreativnog kolektiva WHW (What, How & for Whom). Nakon užeg izbora u kojem je sudjelovalo dvanaest timova Nataša Ilić, Ivet Ćurlin i Sabina Sabolović izabrane su za voditeljice ugledne austrijske galerije koja u svoja dva prostora u središtu Beča godišnje producira desetak izložbi suvremene umjetnosti i poznata je po zavidnom i opsežnom edukativnom i popratnom programu.

Nataša Ilić, Ivet Ćurlin i Sabina Sabolović i kolektiva WHW / Snimio Damir Žižić

Vijest je trostruko zanimljiva: prvo, na čelu te institucije u njezinoj povijesti od osnutka 1992. dosad se nije našao kolektiv ili grupa, drugo, riječ je o ženskom kolektivu iz Hrvatske i, treće, djelovanje WHW-a i Kunsthalle velikim se dijelom prožimaju i zalažu za iste ciljeve u osmišljavanju vrlo specifične kulturne politike. Promatranje i preispitivanje mjesta umjetnosti unutar lokalnih zajednica, istraživanje i distribucija suvremene vizualne prakse, političke kontroverze i dijalog između postojećih nepomirljivosti dio su kaleidoskopa zahtjevnih pitanja o temeljima današnje domaće kulturne okoline (raspoloženja), ali i društva u cjelini.

Članice izabranog tima, Nataša Ilić, Ivet Ćurlin i Sabina Sabolović, djelovat će u Beču od lipnja 2019, dok će u Zagrebu programe WHW-a i dalje voditi Ana Dević. Navedene kustosice dobro su poznate na međunarodnoj kulturnoj sceni, a dio su autorskog kolektiva koji je nastao 1999. i javnosti postao poznat produkcijom uspješne izložbe Što, kako i za koga, povodom 152. godišnjice Komunističkog manifesta, koja je okupila vrsna imena hrvatske likovne scene 2000. Ta izložba dala je i ime instituciji WHW.

Na temelju svoje radišnosti i kreativnosti, agilnosti i duboke društveno-političke angažiranosti senzibilizirane za projekte o raznim modelima objašnjavanja kompleksnih odnosa socijalne zbilje i umjetničkog djelovanja, realizirani radovi platforme WHW dobili su i važna međunarodna priznanja. U svojem zalaganju za potporu umjetnicima u proizvodnji i za razvoj novih umjetničkih praksi, kustosice su tijekom zadnja dva desetljeća bile angažirane od Londona i Praga do Hongkonga i New Yorka, a nagrađene su za projekte i nagradom Igor Zabel za kulturu i teoriju (2008) kao priznanjem za kulturne aktivnosti u središnjoj i jugoistočnoj Europi.

Nakon te nagrade prijelomni su bili i događaji koji su uslijedili. Prije svega, Istanbulski bijenale (2009), svojevrsni reaktor za orbitu međunarodnoga priznavanja djelatnosti WHW-a i visoke ocjene rada kustosica, o čemu svjedoči i Jens Hoffman u knjizi Show Time, The 50 Most Influential Exhibitions of Contemporary Art, koji istanbulsku izložbu svrstava među pedeset najutjecajnijih izložbi suvremene umjetnosti uopće.

Nove direktorice Kunsthalle u Beču bile su i povjerenice hrvatske izložbe na 54. venecijanskom bijenalu, a selidbu lokalnih aktivnosti na međunarodnu scenu u petogodišnjem mandatu naše uspješne kustosice vide kao inicijativu za izravno obraćanje nositeljima kulturne politike u Hrvatskoj da preispitaju uvjete rada na našoj sceni.