Stariji ljudi kao nova snaga za razvoj

Starenje je nezaobilazan proces u životu svakoga živog bića pa tako i u čovjekovu životu. U nas u Hrvatskoj svakim je danom sve više ljudi starije dobi, raste broj produktivno neangažiranih, a sve su izrazitija ograničenja u zadovoljavanju potreba starijih. Uz nužne promjene u našoj socijalnoj i razvojnoj politici, vrlo je aktualno da se raspoloživi radni kontingent starije populacije na primjeren način aktivira te da se podupre razvoj različitih oblika socijalne skrbi i, posebice, razvoj sustava domova za starije i nemoćne osobe.

Jedna od realnih mogućnosti napretka jest izgradnja sustava Zagrebačkih domova; realizacija toga projekta označila bi put dinamičnog poboljšanja i održavanja kvalitete života te podizanje razine učinkovitosti u poslovanju domova, što bi zacijelo imalo vrlo pozitivan odraz i na unapređenje socijalne politike na području zaštite i skrbi starijih osoba.

Prema zadnjem popisu stanovništva 2011, Republika Hrvatska imala je 758.633 stanovnika u dobi 65 i više godina, s udjelom starijih osoba 17,7% u ukupnoj populaciji. Po definiciji UN-a, starost nastupa nakon 65. godine. Po kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, starost se dijeli na tri razdoblja: ranija starost 65–74 godine, srednja starost 74–84 godine, duboka starost od 85 i više godina. Prema klasifikaciji UN-a, Hrvatska je svrstana u četvrtu skupinu država Europe s vrlo starom populacijom (zemlja s 10% pučanstva starijeg od 60 godina smatra se starom).

I za Hrvatsku je karakteristična činjenica da je broj starijih stanovnika sve veći, a životni vijek sve duži, pa se broj stanovnika u sve tri dobne skupine stalno povećava. Istodobno je broj stanovnika u najmlađoj dobi sve manji. Prema svim prognozama, taj će se nepoželjan trend u nas nastaviti i u sljedećim desetljećima. Pa i svijet doskora očekuje da će više od četvrtine populacije u razvijenim zapadnim zemljama pripadati u kategoriju starih ljudi.

Prema popisu stanovništva (2011) u Hrvatskoj ima 758.633 stanovnika u dobi od 65 i više godina

Socijalna starost u čovjekovu posljednjem životnom razdoblju nastupa poslije 65. godine života. Dobar dio naših ljudi u ranoj i srednjoj starosti zadržao je sposobnost obavljanja određenih aktivnosti pa bi trebalo razmišljati o tome kako taj raspoloživi radni kontingent pametno aktivirati u korist pojedinca i društva.

Najžalosnije je kad stariji ljudi osjećaju da su napušteni i zanemareni, pritisnuti problemima ekonomske i socijalne naravi, nerijetko i zdravstvenim teškoćama. Njihova beznadna svakodnevica najčešće ih navodi na put prema socijalnoj izolaciji, osamljenosti i povlačenju u sebe.

Skrb za starije

Zahtjevi u pogledu zadovoljavanja potreba starih ljudi gotovo su uvijek veći od raspoloživih mogućnosti društva. Taj problem nije tipičan samo za Hrvatsku, on je i svjetski problem, a u nas je dodatno uvećan zbog činjenice da više od 50% građana mirovine nije zaradilo.

Strategija socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj od 2017. do 2020. definirala je pet glavnih ciljeva, a oni se svode na ovo: uvođenje nacionalne mirovine, dostupniji smještaj u domovima umirovljenika, veća prava na status njegovatelja, pojačan inspekcijski nadzor nad pružateljima usluga i podizanje njihove kvalitete.

Strategija predviđa da će se povećana dostupnost smještaja u domovima postići uvođenjem jedinstvenog modela financiranja domova, a u razvoju izvaninstitucionalnih oblika skrbi naglasak stavlja na akcije kao što su: Program solidarnosti Pomoć u kući starijim osobama, Dnevni boravak, humanitarne akcije Crvenoga križa, Caritasa i sl.

Danas se manji broj domova, bilo državnih ili decentraliziranih u vlasništvu županija, financira potpuno ili djelomično iz državnog proračuna, a svi ostali – kojih ima znatno više – gotovo isključivo iz vlastitih prihoda, odnosno od visine naknade za pružene usluge korisnicima. Smjer koji država podupire i kojim nastoji ići jest razvoj institucionalne skrbi ponajprije za najstarije, teže narušena zdravlja i nižega socioekonomskog statusa, a skrb za ostale korisnike prepušta se obitelji i lokalnoj zajednici, uz što dulji ostanak u vlastitu domu.

S takvim blagim pristupom nisu mogući veći pomaci u unapređenju koncepcije socijalne skrbi. Da bi se doista išlo naprijed, potrebna su cjelovita i dugoročna rješenja. Pitanje skrbi starijih osoba osobito će se potencirati u sredinama kao što su Zagreb i drugi veći hrvatski gradovi, gdje se osjeća sve jači pritisak za stalnim smještajem u domovima, a u tim gradovima nedostaju programi kojima se može pratiti sve širi opseg rastućih potreba. Kako sada stoje stvari, po svemu sudeći stvaran napredak moguć je samo ako se u sustav unese više poduzetničkoga duha i inovacija u razvoju poslovanja i izgradnji novih smještajnih kapaciteta umirovljeničkih domova.

Zdravo starenje

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je kvalitetu života kao individualnu percepciju vlastite životne stvarnosti u svjetlu kulturnih i vrijednosnih sustava u kojima netko živi, a s obzirom na očekivanja, vlastite ciljeve i standarde. U skladu s time, odgovarajuću kvalitetu života u pojedinim domovima potrebno je održavati i unapređivati na temelju ovih elemenata: zdravlje, financijska neovisnost, zadovoljstvo pruženim uslugama (stanovanje, prehrana i održavanje osobne higijene) te način korištenja slobodnog vremena.

Da bi domovi mogli ispuniti uvjete za realizaciju programa aktivnoga zdravog starenja, nužno je da program boravka korisnika bude koncipiran s biološkog, psihološkog i socijalnog aspekta. Isto tako, vrlo je važno da i sami korisnici nastoje uskladiti svoje ponašanje sa svojim godinama, prihvaćajući aktivnosti koje im potiču osjećaj mira i zadovoljstva.

U tome kontekstu dobro je podsjetiti na slogan Svjetske zdravstvene organizacije i UN-a: „Stariji ljudi kao nova snaga za razvoj“. S tim u svezi, prijeko je potrebno podizati svijest o potrebama starijih ljudi, posebice zbog toga što je razmjerno zdrav i zadovoljan čovjek starije životne dobi iznimno vrijedan potencijal – on je kadar prenositi znanje, umijeće, vještine i akumulirano radno iskustvo, što nije zanemarivo.

U svakom slučaju, potrebno je intenzivnije raditi na tome da se aktualizira i promiče koncept aktivnoga zdravog starenja. Aktivne zdrave starije osobe važan su resurs svojim obiteljima, zajednici i ekonomiji cjelokupnoga pučanstva.

Hrvatska raspolaže s oko 200 domova za starije i nemoćne osobe (državnih, županijskih i drugih domova). Na području Zagreba u djelokrugu je Grada deset domova za starije, ukupnoga kapaciteta za 4000 korisnika. Brojnost i struktura tih domova ni izdaleka ne zadovoljavaju aktualne potrebe. S obzirom na progresivno demografsko starenje i narasle potrebe koje iz toga slijede, prijeko je potrebno utemeljiti novi poslovno-funkcionalni sustav Zagrebački domovi te podupirati pripremu i realizaciju novih projekata, kako bi se proširile mogućnosti u pogledu smještaja i unaprijedili uvjeti za provedbu programa aktivnoga zdravog starenja.

Jedna od prvih razvojnih mjera u okviru potencijalnog projekta Zagrebačkih domova trebala bi biti usmjerena na izgradnju centralne pripreme hrane. Danas pravilna prehrana dobiva sve veće značenje – hrana i prehrana povezuju se s očuvanjem zdravlja, štoviše, pripisuje im se i utjecaj na liječenje određenih bolesti. Suvremeno organizirana centralna priprava hrane može donijeti niz prednosti i pogodnosti, posebice u prevladavanju poteškoća u poslovanju zbog nedostatka stručne radne snage, tehnološke opremljenosti i problema neujednačenosti u kvaliteti namirnica nužnih za pripremanje kvalitetnijih obroka.

Projekt Zagrebački domovi ima iznimno povoljne uvjete za organiziranje središnje priprave hrane jer je riječ o domovima koji prostorno nisu odveć raspršeni, a nalaze se u razvijenoj sredini sa svom pratećom infrastrukturom. Prednost je i u tome što mogu vrlo brzo uspostaviti kontakte i razvijati suradnju s velikim proizvođačima hrane, kao i s drugim relevantnim snagama koncentriranim na području grada Zagreba koje mogu pridonijeti boljitku života u pojedinim domovima.

Suvremeni model

Važno je naglasiti da upravo predložena rješenja potpuno korespondiraju s postavkama aktualne Strategije, gdje se, između ostaloga, navodi da će se kvaliteta socijalnih usluga osigurati „praćenjem kvalitete pružatelja usluga, primjenom smjernica pravilne prehrane, jelovnika, edukacije i jačanjem kompetencija radnika“.

Drugo važno razvojno pitanje odnosi se na izgradnju suvremenoga modela stanovanja, polazeći od toga da „stanovanje u domovima ne podrazumijeva samo tehničku stranu izvedbe stambenog prostora već i uspostavu specifičnih odnosa između ljudi i određenog ambijenta-prostora“. Jedno od važnih uporišta u realizaciji razvojnih projekata jest najavljena mogućnost bespovratnih financiranja kroz fondove EU-a. To je prava prilika da se zagrebački sustav domova pojavi kao nositelj realizacije velikih programa za izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih domova. Grad Varaždin već ima složenu financijsku konstrukciju za nova ulaganja u Dom za starije i nemoćne osobe u ukupnoj vrijednosti od 28 milijuna kuna, a od toga će 14,6 milijuna doći iz europskih fondova, dok će 13,8 milijuna dati Županija i Dom kao ustanova. Usporedno s time, radi se i na tome da se u postojećim domovima poboljša ukupna razina kvalitete. Ohrabrujuća je i vijest da na području Zagreba već niče prvi starački dom nove generacije, građen od ekomaterijala, sa solarnim panelima, podnim grijanjem, klimatizacijom, i to sve u skladu sa svim potrebnim certifikatima.

Sustav Zagrebačkih domova modeliran je kao idejni koncept, kako bi se sagledala potreba i mogućnost njegova razvoja. Već sada se može naslućivati da bi realizacija projekta označila put prema bitnom poboljšanju kvalitete života i podizanju razine učinkovitosti poslovanja u domovima s jedne strane, a s druge bi strane to bio snažan i trajan poticaj obogaćivanju sadržaja socijalne politike u području zaštite i skrbi o starijim osobama.

Ako se već u bliskoj budućnosti aktualizira potreba za realizacijom projekta Zagrebačkih domova, vjerojatno će ubrzano rasti interes i za stvaranje partnerstva u svrhu širenja poslovanja pojedinih domova putem javnoga privatnog partnerstva (JPP), što pretpostavlja suradnju tijela javne vlasti s privatnim sektorom, a nije isključena ni mogućnost suradnje po načelu franšize te drugih oblika privatnog ulaganja. Svi ti poslovni aranžmani trebali bi biti ponajprije u funkciji stvaranja razgranate mreže različitih tipova kvalitetnih privatnih i posebno društvenih domova. U tom bi pogledu bilo nužno što prije stručno pripremiti određene podloge za konkretno operativno djelovanje.