Miris knjiga i vremena

Kreativni direktor Chanela Karl Lagerfeld, koji je netom preminuo u 86. godini, bio je prepoznatljiv po sijedoj kosi zavezanoj u rep, sunčanim naočalama, visokim uštirkanim ovratnicima, kožnim rukavicama bez prsta i divovskoj privatnoj knjižnici. „Knjige me fatalno privlače“, rekao je, „one su bolest od koje se ne želim izliječiti, teška droga od koje se ne možete predozirati. Ja sam sretna žrtva knjiga“. Zadnjih ih je desetljeća opsesivno skupljao, a tvrdio je da ih stanu ima 300.000 – što bi moglo biti istina jer mu je stan divovskih proporcija i visokih stropova, a osim bijelih zidova, polica, ljestava, mostova i vitrina za knjige u njemu nema ničega drugog, s iznimkom, naravno, naslonjača za čitanje. „Gladan si knjiga“, kazao je, „a one ti gutaju prostor“.

Miris knjiga i vremena Karl Lagerfeld pretvorio je stan u knjižnicu Knjižnica Umberta Eca

One gutaju i vrijeme. Umberto Eco jednom je procijenio da bi u njegovu životu, otkad je naučio čitati, moglo biti 30.000 dana – što je na koncu i pogodio, jer je umro 2016. u 85. godini života – i uzdahnuo: ako pročita jednu knjigu dnevno, za života će ih moći pročitati samo 30.000. Da, samo.

I Eco i Lagerfeld doslovno su živjeli u knjižnici. Ali kakve li razlike! Milanski profesor i autor bestselera nije bio siromah, ali u njegov dom nije stalo više od desetine Lagerfeldovih knjiga. Lagerfeldov stan velik je, otvoren i svijetao; Ecov je zagušen, a do središta se prodire kroz vijugave uske hodnike, također zakrčene knjigama – nalik labirintu opisanu u Imenu ruže. Ecove su knjige uglavnom uspravne, kao i u svakoj biblioteci, a Lagerfeld ih je naslagao vodoravno, u beskrajni niz stalagmita, što sve ostavlja dojam skladišta; on je objasnio da mu je lakše pročitati naslov knjige ako stoji horizontalno umjesto vertikalno, ali ja mislim da je to učinio da ih zaštiti od prašine, što bi mi išlo uz njegovu perfekcionističku narav.

Knjižnica Umberta Eca

Osim toga, tako se štedi i prostor. Između knjiga i gornje police uvijek ima mjesta, onamo guramo knjige za koje nam se ne da tražiti njihovo mjesto ili želimo biti sigurni da ćemo ih uskoro opet naći, a taj prostor čini 10–20 posto volumena polica; horizontalno slaganje ispunjava police praktički potpuno, što je vrlo korisno ako imate 300.000 knjiga. Lagerfeld je knjige beskonačno nagomilavao, Eco je knjižnicu promišljeno oblikovao. Slučajno ili ne, imao je baš 30.000 knjiga. Budući da ih nije imao gdje držati, uveo je pravilo – jedna nova unutra, druga stara van. Izbačene nije donirao, nego bi ih jednostavno bacao, uz objašnjenje da nije primjereno darovati nešto što sam ne želiš.

Lagerfeldova knjižnica ekscentrična je poput njega. Jednako su crno-bijeli, jednako posvećeni modi i vizualnim umjetnostima, jednako egzibicionistički. Tamo su mahom debeli svesci u tvrdim koricama, razne umjetničke i modne monografije, coffee table books, više namijenjene listanju nego čitanju. Točno je takve i objavljivao i prodavao. Lagerfeld je imao i malu nakladničku kuću i knjižaru nasuprot Louvreu, s druge strane Seine, specijaliziranu za izdanja o fotografiji, modi, umjetnosti, arhitekturi, uređenju doma i vrta ili kuhanju. Čovjek posvećen dojmu, koji je bore skrivao ovratnikom i rukavicama, i o knjigama je razmišljao u kategorijama ljepote i mladosti: „Objavljivanje knjiga nesebičan je užitak u estetskom zadovoljstvu. Ljepota se knjiga ne troši time što u njima uživamo, a s godinama postaju ljepše kada stare savršeno očuvane.“

Primanje gostiju u kuću punu knjiga uvijek izaziva znatiželju pridošlica, koja se očituje tipičnim pitanjem: „Jeste li sve to pročitali?“ Lagerfeld je u svojem stilu odgovarao da zadovoljstvo posjedovanja knjige nikad ne treba miješati s užitkom kontemplacije nad tom istom knjigom, da je u knjigama prisutnost nečeg dobrog i da, uostalom, bez njih ne bi mogao živjeti. Eco je isprobavao razne odgovore. Neko je vrijeme prezirno odgovarao da nije pročitao nijednu, jer zašto bi ih inače držao u stanu, ali tada se postavilo logično pitanje gdje su, kvragu, pročitane knjige. Odgovor „I još mnogo više“, smatrao je previše okrutnim, iako bi u Ecovu slučaju bio istinit. Na koncu je izabrao ovo: „Ne, to su one koje moram pročitati do sljedećeg mjeseca, ostale držim na fakultetu“, nakon čega bi posjetioci zbrisali.

Umberto Eco tvrdio je da sve knjige govore o drugim knjigama. Lagerfeld je dodir savršenog papira smatrao senzualnim i sudjelovao je u kreiranju parfema s mirisom knjiga – nazvao ga je Paper Passion, a prodaje se skriven u knjizi. Lagerfeld je rado citirao Schopenhauerovu misao da bi bilo sjajno da s knjigama možemo kupiti i vrijeme za njihovo čitanje. Eco bi se složio.