Vijenac 653

Matica hrvatska

Portreti matičara: Ljiljana Marić i Vesna Vlašić, Ogranak MH u Požegi

Kulturni uzlet Zlatne doline

Tomislav Šovagović

Organizacija Dana Matice hrvatske, izdavačka djelatnost i uređivanje prostorija naglasci su djelovanja ogranka u Zlatnoj dolini

Požega je najljepši najskriveniji hrvatski grad. Bez dvojbe. Daleko od glavnih cesta, jurnjava, Zlatna dolina povijesti, slatkiša, putopisa, ali i glasovite kaznionice, kao i novijih negativnih društvenih trendova podijeljenih s domovinom.

Ogranak Matice hrvatske u Požegi, nakon niza slabih ljeta, zamah doživljava prije pet godina, kada je Vesna Vlašić postala predsjednicom. Tada je pozvala i Ljiljanu Marić da se uključi u rad Predsjedništva, a potkraj siječnja 2018. dogodila se i njihova „zamjena“ na mjestu predsjednice ogranka. Budući da su obje požeške dame zaslužne za uzlet Matice hrvatske u Zlatnoj dolini, iznimno predstavljamo dva životna puta.

Razgovor je na početku prizvao sjećanje na slavnu povijest. „Požega je u prošlosti imala daleko veće značenje. U vrijeme Osmanlija bila je glavni grad Slavonije. Tijekom baroka i 18. stoljeća zvali su je slavonskom Atenom. Mnogo poznatih osoba rođeno je u Požegi. Mogla se usporediti sa srednjeeuropskim gradovima. Bila je slobodni kraljevski grad, sjedište županije. Kada su prometnice preuzele važnost, Požega je počela stagnirati. Potkraj 19. stoljeća Požegu zaobilazi izravni željeznički put, autocesta, no to je postala naša prednost, ako je budemo znali iskoristiti, primjerice u seoskom turizmu“, sažela je predsjednica požeškoga ogranka Ljiljana Marić.


Aktualna predsjednica Ogranka MH u Požegi Ljiljana Marić i njezina prethodnica Vesna Vlašić

Istaknula je prvi hrvatski geopark na Papuku i mnoštvo kulturnih znamenitosti, prirodnih ljepota, naslonjenih na ekološku poljoprivredu. „Ovaj kraj tek očekuje bolju budućnost. Neki su to prepoznali i organiziraju seoski turizam. Požega je idealan gradić gdje se u malo vremena stigne na svako mjesto, sve je nadohvat ruke“, tumači predsjednica, rođena 20. veljače 1964. U obližnjem mjestašcu Kaptol završila je osnovnu školu i prva dva razreda srednje škole – centar za obrazovanje u Požegi, a zatim završna dva razreda u tadašnjem Centru za kulturu u Križanićevoj ulici u Zagrebu, smjer novinski izvjestitelj. Diplomirala je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Paralelno je pohađala Institut za teološku kulturu laika. Nije diplomirala iako je odslušala trogodišnji studij.

U vrijeme Domovinskoga rata vratila se u rodni kraj. Prvo radno mjesto bilo joj je predavanje domovinskoga odgoja u požeškoj vojarni 1992. Zanimljivo, radila je i kao jedna od prvih vjeroučiteljica na požeškom području. Uz vjeronauk predavala je povijest u osnovnoj školi u Kaptolu i požeškoj gimnaziji, gdje je još bila i profesorica filozofije te politike i gospodarstva. Novinarstvo je bilo snažnije, odvelo je Ljiljanu u Požeški list i na Radio Požega. Od 1997. do 2014. radila je za Večernji list, gdje je bila i voditeljica požeškoga dopisništva. U istom razdoblju surađivala je s nizom nacionalnih katoličkih medija. Dobitnica je nagrade Marija Jurić Zagorka Hrvatskoga novinarskog društva za istraživačko novinarstvo 2006. o aferama u tvrtki Kamen Ingrad. Posljednje četiri godine zaposlena je u Muzeju grada Požege, na mjestu muzejske pedagoginje.


Predstavljanje Odabranih komedija Mire Gavrana u Požegi

Glede muzejskih aktivnosti, Marićeva napominje da je ključna zadaća privući i školovati publiku te organizirati program kako bi škole što više dovodile djecu u muzej. „Osmišljavamo vodstva kroz izložbe i radionice. Dosad je bilo da kustosi pojedinih izložbi sve rade, no posao muzejskoga pedagoga važan je zbog različitosti pristupa, primjerice djeci vrtićke dobi u odnosu na gimnazijalce“, upoznala nas je i predsjednica Marić s poslovnom svakodnevicom, – važno je razbiti predrasude: „mislili smo da će nam biti dosadno u muzeju“.

Njezina prethodnica Vesna Vlašić rođena je 14. prosinca 1957. u Požegi, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je 1981. jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu knjiženost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirala pod mentorstvom akademika Miroslava Šicela, a 2010. i doktorirala uz mentoricu Helenu Sablić Tomić. Radila je profesorski posao u osnovnim školama u Orljavcu, Brestovcu i Požegi. Zanimljivo, različita je radna mjesta prošla i u Kaznionici Požega, od referentice za kulturu i prosvjetu do pomoćnice ravnatelja za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija. Bila je i pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti u Požeško-slavonskoj županiji. Od 1. lipnja 2018. Vlašićeva je na dužnosti ravnateljice u Gimnaziji, koja ove godine obilježava 320 godina postojanja. Prva je žena ravnateljica izabrana na natječaju te ugledne odgojno-obrazovne ustanove.

Od dva člana ogranka do 120!

Izvan profesionalne djelatnosti Vesna Vlašić nastavila se baviti znanstvenim radom, sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima te objavila tridesetak znanstvenih i stručnih radova. Autorica je knjige Ispred ženskog zrcala – požeška snaha Hermina Tomić. Članica je Kulturnoga vijeća Grada Požege, a uz ostale aktivnosti posebno se ponosi funkcijom predsjednice Ogranka Matice hrvatske u Požegi u razdoblju od 2014. do 2018.

„Pod mojim vodstvom Ogranak Matice, koji se gotovo potpuno ugasio, postao je ponovno ono što zaslužuje, nezaobilazni dionik u kulturnom životu grada Požege. U Ogranku sam zajedno sa suradnicima ustanovila manifestaciju Dani MH u Požegi, oživila izdavačku djelatnost te dovela u Požegu niz uglednih znanstvenika iz različitih područja, akademika, književnika, novinara. Riješila sam sve dugove, obnovili smo prostor koji Ogranak koristi te sam ostavila pozitivno stanje na žiro-računu. Broj članova Ogranka od početnih dva do kraja mandata bio je više od 120. Za rad u Matici nekoliko su me puta pohvalili Središnjica MH i njezin tadašnji predsjednik akademik Stjepan Damjanović“, kazala je Vlašićeva, majka troje djece kojoj je hobi trčanje, osobito polumaratona.

Požeški ogranak uveo je Dane Matice hrvatske u Požegi, s nizom događanja, najprije organiziranih u tjedan dana, a poslije produljenih na cijeli mjesec, u veljači i ožujku. „Održavamo različite događaje, od projekcija filmova, predstavljanja knjiga, predavanja, glazbenih večeri. Prošle godine Osječanin Denis Sušac predavao je kako se može biti svjetski uspješan, okupljanjem informatičkih tvrtki“, prisjetila se predsjednica Marić. Istaknula je vrijednost i poučnost takvih primjera koji mogu zaposliti mlade slavonske stručnjake, „jer je na fakultetima previše teorije, a premalo praktičnoga“. Ove godine također su sadržajno raznovrsni programi Dana MH u Požegi, od večeri poezije s rođenom Požežankom Lanom Derkač Šalat i njezinim suprugom Davorom Šalatom, predstavljanjem knjiga Nepoznati Hrvati Tomislava Matića i Odabranih komedija Mire Gavrana, zatim predavanjima novinara Darka Pavičića, ravnatelja Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata (HMDCDR) Ante Nazora, kao i monodramom Ispit savjesti Roberta Kurbaše, glumčeva diplomskoga rada nastala prema stihovima najvećega – Tina Ujevića. Sve kako bi se nadahnuli požeški srednjoškolci, usmjerili prema umjetničkom i kulturnom pregalaštvu.

Čekajući Večeri
poezije i vina

Najavila je predsjednica ogranka Marić s jeseni i održavanje Večeri poezije i vina, uz nadu da će događaj postati tradicionalan, u suradnji s Veleučilištem u Požegi. S pogledom na cijelu Požešku kotlinu, u vinogradu podno Papuka, Večeri poezije i vina imat će – jedinstven kulturni buke. „Početkom lipnja bit će raspisan natječaj za najbolju neobjavljenu pjesmu s temom vina i vinograda. Mogu se javiti pjesnici iz cijele Hrvatske, a dizajneri osmišljavaju logo i plakat priredbe. Članovi Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga društva pisaca bit će članovi stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva“, otkrila je simbiozu stručnoga studija vinogradarstva, vinarstva i voćarstva s poezijom. Inače, većina događanja u požeškom ogranku događa se u Gradskoj knjižnici i čitaonici, kazalištu, Gradskoj vijećnici, pa i dvoranama mlade, 22-godišnje obnovljene Požeške biskupije. Jedino nedostaje galerijski prostor za likovne izložbe.


Pretisak Kanižlićeve Svete Rožalije

Obje sugovornice ponosne su na izdavačku djelatnost, primjerice pretisak knjige Sveta Rožalija Antuna Kanižlića, Iz prošlosti Požege i Požeške županije Julija Kempfa, a tu su i manji projekti poput objave zbirke pjesama Marija Rozića. „Cilj je svake godine objaviti barem jednu knjigu ili pretisak. Ove godine imamo u planu tiskanje knjige Vlade Rajića, novinara koji se s umirovljeničkim danima počeo baviti književnošću. Napisao je gradske priče o Požegi. Želja je posjetiti i vučedolski muzej, ugostiti glumicu i književnicu Anju Šovagović Despot“, najavljuje Marićeva. Nema mnogo slobodnog vremena, uglavnom ga koristi u župnom Caritasu i kućnom vrtu. Kaže da su joj najveći izazov – nepročitane knjige.

Bivša predsjednica požeškoga ogranka Vesna Vlašić zadovoljna je ravnateljstvom u glasovitoj požeškoj gimnaziji. „Naše učenice i učenici većinom su iznadprosječnih sposobnosti, širokih interesa i vrlo marljivi, a mnogi od njih su i potencijalno daroviti, što je višekratno utvrđeno različitim psihometrijskim ispitivanjima. Takva djeca mogu i traže više u učenju, spoznavanju i stvaranju. I to je moja misija kao ravnateljice, da svojim obrazovanjem, kompetencijama, znanjem i iskustvom vođenja velikih sustava iskoristim intelektualne potencijale svih zaposlenika i učinim našu školu prepoznatljivom u hrvatskom sustavu obrazovanja. Tomu u prilog ide i tradicija s mnogim slavnim imenima koja su prošla kroz našu školu bilo kao učenici bilo kao profesori“, napomenula je.

S Peićevim Skitnjama pod rukom i u mislima, njegova rodna skrivena Požega živi za novo otkrivanje Hrvatskoj. A ima što ponuditi, i ima se čega sjećati. I pamtiti.

Vijenac 653

653 - 14. ožujka 2019. | Arhiva

Klikni za povratak