Duša Portugala u Zagrebu

U sklopu Off ciklusa 22. je veljače Zagrebačka filharmonija nastupila pod ravnanjem Darija Salvija, talijanskog dirigenta s prebivalištem u Velikoj Britaniji. Koncert je naslovljen Fado je in, a zvijezde večeri bili su portugalska pjevačica fada Katia Guerreiro i njezin prateći ansambl.
Fado je portugalska pjevana glazba nastala 20-ih godina 19. stoljeća u barovima i restoranima; tekstovi fada govore o teškoj svakodnevnici, a protkani su dubokom melankolijom, ponekad čak i beznađem. Za popularizaciju žanra najzaslužnija je kraljica fada Amalia Rodrigues, preminula 1999, koja do danas nadahnjuje interprete i skladatelje.

Jedna je od sljedbenica velike Amalije Rodrigues i Katia Guerreiro, koja se ubraja među najbolje fadistice našeg vremena. Nakon najvećih europskih i svjetskih pozornica umjetnica je očarala i prepunu dvoranu Lisinski, nastupivši u pratnji svojeg ansambla što ga čine bas-gitarist Francisco Gonçalves, gitarist André Ramos te Pedro de Castro na portugalskoj gitari. Užitak je bio slušati trojicu glazbenika koji su, prateći solisticu, istodobno stvarali vlastiti glazbeni svijet protkan raznolikim ritmovima i diskretnim solo dionicama.

Izvor Zagrebačka filharmonija/Davorin Višnjić/PIXSELL

Nešto dubljeg i mekšega glasa od Rodriguesove ili od popularne Marize, Katia Guerreiro je pjevačica koja – osim impresivnim glasovnim i dinamičkim rasponom te strastvenom interpretacijom – osvaja šarmantnim i neposrednim, ali i visoko profesionalnim nastupom. Svjesna važnosti teksta u fadu, prije svake bi izvedbe prepričala sadržaj pjesme i navela autore te nam je tako približila svijet u kojem pjesnici i skladatelji daruju svoje radove najkvalitetnijim interpretima, čuvajući ih od zaborava, ali i od komercijalizacije.

Fado nije glazba za simfonijski orkestar, no posljednji blok – u kojem su pjevačica i njezin ansambl zajedno sa Zagrebačkom filharmonijom izveli sedam pjesama – zvučao je sjajno. Vrhunski glazbenici dobili su primjerenu pratnju u raspoloženoj i poletnoj Filharmoniji pod ravnanjem energičnog maestra Salvija. Talijansko-britanski dirigent specijalizirao se za popularnije oblike klasične glazbe te se savršeno snašao u orkestracijama fado pjesama, izvukavši maksimum kako iz partiture, tako i iz orkestra.

Jednako dobro orkestar je zvučao i u skladbama u kojima je nastupio bez solistice. Uz fado, na rasporedu koncerta našli su se i stavak Domovinske simfonije portugalskoga skladatelja Joséa Vianne da Motte te djela dvojice Meksikanaca: Iznad valova Juventina Rosasa i Conga del fuego našeg suvremenika Artura Márqueza. Uz iznimku nešto zanimljivije, raskošno orkestrirane i meksičkim glazbenim koloritom obojene Márquezove skladbe, riječ je o djelima koja se ne mogu usporediti s dubinom doživljaja kakvu nam je ponudio fado u tumačenju Katije Guerreiro.

Po završetku koncerta publika je, stojeći na nogama, gromoglasnim aplauzom s pozornice ispratila do suza ganutu umjetnicu. Možemo reći samo – fado je stvarno in.