Vjerodostojni domoljub i matičar

Poštovana i draga obitelji Samardžija, draga Zdravka, drage Martina i Nikolina, dragi Ivane i svi ostali iz obitelji Samardžija, primite najiskreniju sućut u povodu smrti vašeg i našeg Marka uime Matice hrvatske, Središnjice i svih ogranaka.

Duboko nas je potresla vijest o Markovoj smrti jer smo se svi nadali njegovu ozdravljenju i dolasku u Matičinu palaču u koju je uvijek rado dolazio, donoseći svoj krepki i poticajni glas, svoje šale i svoj optimizam, svoj poticaj na rad. Matica hrvatska ne može prežaliti gubitak koji je nastao njegovom fizičkom smrću. Živjet će on, naravno, u Matici, ali na drugi način, jer veza između Matice i Marka Samardžije bila je dugotrajna, pouzdana, obostrana te je ni smrt ne može narušiti. Kadgod je imao imalo slobodnog vremena, zalazio je u Maticu, družio se s matičarima, razgovorao, komentirao rad i Matice i matičara, ali i sveukupnu društvenu zbilju.To je radio i zato što je duboko vjerovao u Matičino poslanje u hrvatskom narodu, znao je njezinu povijest i ulogu u narodu, bez zadrške svjestan da ona nije nikada iznevjerila hrvatski narod i da se uvijek borila za njegovo dostojanstvo, osobito u vremenima koja nisu bila naklonjena Hrvatima. Marka je resila čvrsta i postojana domoljubna svijest pa je i na taj način učvršćena veza s Maticom. Kao vjerodostojni matičar znao je da se narodu najbolje može pomoći ustrajnim i temeljitim radom, koji je Matica uvijek i ostvarivala i poticala, i on se u tome nije štedio.

Dragi Marko, prijatelju i suborče na ovom poslu, najsrdačnija ti hvala za sve ono što si u intelektualnom smislu učinio za Maticu hrvatsku, a to je veliko, dostojanstveno, respektabilno... Samo to da si Matici hrvatskoj podario četiri važne autorske knjige (jednu u svome Zaprešiću), tri velike uredničko-priređivačke knjige i još tri u svome ogranku u Zaprešiću te četiri vrijedna rada u Matičinoj periodici. Ostao je tvoj rukopis o hrvatskoj leksikologiji, koji će, kad se ove godine otisne, biti kruna tvoga znanstvenog rada. Hvala ti, dragi prijatelju, za taj silni prinos! I još jedna činjenica po kojoj si prednjačio među matičarima: tvoja predavanja i susreti u Matičinim ograncima u zemlji i inozemstvu. Godišnje ih je bilo, obično, po desetak. Koliko li je sreće među slušateljima bilo kad bi saznali da dolazi Marko Samardžija! Znali su da će tada govoriti stručnjak, vatreni zagovornik vrijednosti hrvatskoga jezika i jezikoslovlja. Ističem ovdje pred tvojim odrom da je ovih dana, od tvoga preminuća, stizalo na desetke poziva iz ogranaka, uz izraze sućuti, ali i zahvalnosti za tvoj predani rad. Ističu da si bio gotovo fanatičan u zaštiti hrvatskoga jezika, da si ga veličao, kao i cijelu hrvatsku kulturu, kao najveću domovinsku vrednotu. Znao si uvijek isticati da je jezik i kultura ono što zbiljski povezuje sve Hrvate, ma gdje živjeli. Hvala ti, dragi Marko, za taj nemjerljivi doprinos.

Znam da bi ti na ove riječi rekao „Nije to ništa, pa to sam dužan svome narodu. On mi je uvijek više dao nego ja njemu.“ Takav je bio naš Marko, i takav će ostati u našem sjećanju, kao vjekovječni pouzdani branič i znalac hrvatskoga jezika i jezikoslovlja. Ostat će preko svoga djela i sve dobrote koju je za života učinio povezan sa svojom dragom obitelji – koju je neizmjerno volio – povezan s našom Maticom i cijelom hrvatskom domovinom.

I na svršetku: neka ti bude laka domaća gruda. Velika ti hvala i pokoj vječni u nebeskim dvorima!

Stipe Botica

predsjednik Matice hrvatske