Spoj tradicije i moderne

Osim što je protekla u znaku žena i ženske dominacije, ovogodišnja dodjela diskografske nagrade Grammy pokazala je da – usprkos tome da živimo u digitaliziranoj, visokotehnologiziranoj kulturi – još ima nade za „korijenske“, „organske“ i tradicionalne idiome.

Naime, najugledniju nagradu, onu za album godine, osvojila je country-pjevačica i skladateljica Kacey Musgraves. Očekivano, mlada kantautorica slavila je u još tri segmenta u matičnom žanru (najbolji country-album, pjesma i solo izvedba), no univerzalno priznanje za njezino četvrto ostvarenje, Golden Hour, ujedno znači novu afirmaciju žanra koji je uvijek izazivao podijeljene reakcije. Nema dvojbe da je country kao žanrovski obrazac oduvijek bio kamen spoticanja, ne samo u estetskom i ideološkom nego i sociološkom smislu, ponajviše zbog uvriježene predrasude kako je riječ o glazbi za bijelu, svjetonazorski zatvorenu, konzervativnu publiku nesklonu radikalnijim društvenim promjenama.

Ray Charles učinio je epohalni pomak albumom Modern Sounds in Country and Western Music

Dakako, ta je teza bezbroj puta dovedena u pitanje; element country and westerna u većoj ili manjoj mjeri ugrađen je u DNK rock-glazbe, od Elvisa preko Rolling Stonesa i Byrdsa do Eltona Johna, Eaglesa, Dylana, Springsteena, pa čak i Nicka Cavea (na albumu Murder Ballads). Rani rock ‘n’ roll, klasični rock, te americana kao suvremeni hibrid indie-estetike i country-folka jedva su zamislivi bez komponenata western-mitologije. S druge pak strane, i sâm country kao samostalni žanr u svojoj se dugotrajnoj, stoljetnoj evoluciji neprestano adaptirao i usavršavao strategiju opstanka i otvarajući se bluesu, soulu, suvremenom popu i rocku, pa čak – s dolaskom novog stoljeća – i hip-hopu.

U tom smislu tridesetogodišnja Kacey Musgraves ogledan je primjer samosvjesne umjetnice koja je kantautorsku poetiku konstruirala na temeljima sveopće uključivosti: na rafiniranoj skladateljskoj vještini nadahnutoj svakodnevnim opservacijama života u suvremenoj Americi, na društvenoj toleranciji te na posvemašnjoj otvorenosti različitim glazbenim utjecajima. Uostalom, njezin ukus obuhvaća raspon imena od Alison Krauss do Neila Younga, Johna Prinea i indie-rock-grupe Weezer. Sadržaj njezinih albuma, uključujući Golden Hour, doista reflektira raznolikost utjecaja, ali Musgravesova je itekako dubinski povezana sa žanrovskim ishodištima. Rezultat je osuvremenjeno, odnosno – u mnogim aspektima – „progresivno“ tumačenje countryja, prilagođeno mlađoj publici kojoj country inače ne znači mnogo. Skladbe poput elegične Space Cowboy ili jednako dojmljive Butterflies smještaju Musgrave u uzak krug autorica s kojima valja računati i u godinama koje dolaze bez obzira na stilsku ili žanrovsku nišu.

Country se, dakle, permanentno prilagođava suvremenom glazbenom okolišu – no jedan od presudnih, epohalnih pomaka na žanrovskoj mapi još je početkom šezdesetih, u doba kad je to bilo gotovo zabranjeno, učinio veliki Ray Charles ostvarenjem Modern Sounds in Country and Western Music. Riječ je o dva zasebna albuma izvorno objavljena 1962. (s podnaslovima Volume 1 i 2), koja su sada obuhvaćena jedinstvenim reizdavačkim pothvatom u svim formatima – digitalnim i vinilnim.

O čemu je riječ? U početnoj etapi razvoja popularne glazbe soul i country bili su slabo povezani, piše Doug Freeman u listu Austin Chronicle. Taj odnos još je više pogoršavala činjenica da se publika oba žanra jasno identificirala kao bjelačka ili crnačka. No unatoč toj razjedinjenosti između žanrova, njihova populistička obilježja činila su ih fluidnima mnogo više nego što se tradicionalno činilo. Elvis Presley stapanjem countryja i rhythm and bluesa oblikovao je rock and roll, no soul i country dugo su ostajali odvojeni. To se počelo mijenjati 1962, kada je Ray Charles albumom Modern Sounds in Country and Western Music otvorio novu epohu. I to tako što je istaknuo sličnosti u vrsti emocije, koje su dotad bile zamagljene samim zvukom.

Modern Sounds in Country and Western Music snimljen je u veljači 1962. u njujorškim i holivudskim tonskim studijima, a objavljen u travnju iste godine. Nema sumnje da je Charles ponudio unikatnu, soulom protkanu – i posve crnačku interpretaciju country and westerna. Također su neupitne ocjene da je nizom reinterpretacija postavio nove standarde ne samo u countryju ili soulu kao matičnom žanru, nego i u suvremenoj glazbi općenito. Charles je angažirao jazz-aranžere Geralda Wilsona i Gila Fullera te odabrane skladbe – mahom ljubavne country and western standarde – posve transformirao u glazbenom i emocionalnom ključu. Unatoč bjelačkim ishodištima, pjesme su poprimile snažan okus soula i jazza zahvaljujući orkestralnim aranžerskim postupcima i Charlesovu jedinstvenom instinktu i senzibilitetu. Na svim ključnim razinama Brother Ray uspio je integrirati dotad suprotstavljene žanrove – takozvane bijele i takozvane crne. Modern Sounds in Country and Western Music, Vol. 1 odmah po izlasku pretvorio se u moderni klasik, iznjedrivši besprijekorno izvedene standarde poput I Can’t Stop Loving You, You Don’t Know Me, Careless Love i Born To Lose.

Uspjeh albuma nedvojbeno treba zahvaliti Charlesovoj vještini „posvajanja“ tuđih, izvorno drukčijih skladbi, koje je redom uspio prevesti na vlastiti vokabular i ugraditi u svoju poetiku. I to u vrijeme kad je Amerika ključala u naletu pokreta za građanska prava.

Objavljen na krilima uspjeha prvoga dijela, samo šest mjeseci poslije, u listopadu 1962, Charles objavljuje nastavak, Volume Two. Kvalitetom gotovo jednako impresivan, drugi dio razlikuje se tek u smanjenu komercijalnom učinku i osnovnoj koncepciji. Prva strana ploče bila je ispunjena dinamičnim izvedbama s velikim orkestrom (Don’t Tell Me Your Trouble), dok su drugom dominirali melankolični brojevi aranžirani s gudačkom sekcijom: klasik Hanka Williamsa Your Cheating Heart, primjerice, ravan je originalu.

Unatoč kristalno čistim namjerama, neki suvremeni kritičari dvoje o društvenom učinku tog antologijskog ostvarenja, pa kritičar Joshua Friedberg u eseju na popkulturnom portalu Popmatters piše: „Modern Sounds nesumnjivo je bio prekretnica; afroamerikanac koji snima album country-pjesama, inzistirajući pritom da se naziv country istakne u naslovu, u najmanju je ruku jedinstvena pojava. No album je iskoristila rastuća industrija country glazbe kao dio marketinške priče o klasnom usponu tog žanra i pripadne joj publike, umanjujući pritom rasni značaj albuma.“

No bez obzira na to slušamo li ga u klasnom ili rasnom ključu, oba nastavka albuma Modern Sounds in Country and Western Music i danas, u novom ruhu i 57 godina nakon izlaska, svjedoče o bitnim kulturnim i društvenim pomacima na američkoj i svjetskoj sceni.