Penzioneri čvrsto stoje na zemlji

Poštovana Nives Opačić,

Vijenčeva autorice!

Čestitam na vašem radu, jer iza nas koji smo dočekali te godine, odnosno mirovinu, stoji stvaralački život. Drago mi je da se počelo govoriti o nama, populaciji koja više nikom ne treba, bez obzira što smo kao mladi ljudi u svojim profesijama učitelja, profesora, inženjera, ekonomista i radnika gradili društvo i stvorili sve resurse koje sad uživaju mladi i vlast koja upravlja zemljom. U ovom 21. stoljeću vi ste nam predstavili nove izraze za ljude u mirovini: starci, dinosauri, mirogojski mališani, oldtajmeri, otpisani, senilci, tapiri i kosturi. Žalosna sam i sramim se! Takvim izrazima mladi ljudi nazivaju svoje roditelje, bake i djedove. Ta mlada garda mobitelaša koja bezvoljno sjedi u tramvajima nema u sebi nimalo empatije ni razumijevanja za bilo koga osim sebe samih. Žurno utrčavaju u tramvaj kako bi komotno sjedili i uživali u internetu. Oni ne misle da su na jaslama roditelja pa čak baka i djedova. Mi kulturnjaci i naučeni odgovornostima možemo sa žaljenjem promatrati upropaštenu generaciju. Nije to samo arogantno ponašanje nego i mobing na javnom mjestu nad svim prisutnim ljudima. Nije to samo glasno mobi(te)liranje nad našim glavama, nego i zračenje mobitela. Osim što nam vani pod svodom nebeskim iz zraka prijete chemtrailsi, sad imamo dodatno zračenje u tramvaju.

Postali smo društvo bez etike i morala, postoji samo osobni interes preko politike.

Globalizam i liberalizam vodi nas u jednoumlje, jer liberali samo sebe slušaju, oni su u pravu, za njih nema drugog mišljenja. Naši penzioneri vođeni saborskim zastupnicima g. Hreljom i g.  Mirandom Mršićem odoše u liberale, oni će ih odvesti u Amsterdam.

Penzionerima bi trebalo i malo putovanja da vide svijeta, a ne da ih se vodi u mrak, da izgube do kraja dostojanstvo i svoje mirovinske fondove. Penzioneri su stup našega društva koji čvrsto stoje na zemlji, izvršavaju svoje obaveze pa makar bili gladni. Za kraj želim reći: Nemojmo dopustiti etičko, moralno i materijalno maltretiranje i ponižavanje starih ljudi. Ti isti oldtajmeri još i sada voze na svojim leđima djecu i unuke: one koji bezbrižno sjede za volanom interneta. Neki se i školuju na račun svojih baka. Veliku ulogu imaju senilci jer u njihovim stanovima stanuju ovdje spomenuti.

Mirogojski mališani, naši znanstvenici, profesori, akademici, imaju snagu duha, strpljivosti, do posljednjega daha pomažu obitelji (neki su mlađima prepustili vlastite stanove, neki penzije, a neki čuvaju unuke).

Izražavam duboko poštovanje prema svim ljudima koji su svojim radom stvorili sve ovo što mladi uživaju i rastaču. Te oldtajmere susrećemo na svim tribinama, kulturnim susretima, i pitamo se gdje su mladi? Zahvaljujem kolegici Nives, uz molbu da nastavi temu o umirovljenicima, može se tu mnogo toga reći i pitati (tko je najveći gubitnik ovog društva). Zahvaljujem i uredniku na razumijevanju, uz poštovanje, srdačan pozdrav,

Ljiljana Kerepčić Ratkaj
slikarica i književnica,
vjerna matičarka