Nadahnuta Claire Huangci

Osmoga veljače u sklopu Plavog ciklusa Zagrebačka je filharmonija nastupila pod ravnanjem svoga šefa dirigenta Davida Danzmayra. Na rasporedu koncerta bila je praizvedba nove skladbe hrvatske autorice Sanje Drakulić, dok su ostatak programa ispunila djela Ludwiga van Beethovena.

Claire Huangci,  nakon svirke Beethovena  / Izvor Zagrebačka filharmonija / Jurica Galoić / Pixsell

Sanja Drakulić (55) renomirana je i nagrađivana skladateljica i pijanistica, koja trenutno radi kao profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Kompoziciju je počela studirati u Zagrebu kod Stanka Horvata, a nastavila na moskovskom Konzervatoriju Petra Iljiča Čajkovskog. Trag ruskih godina dubok je u skladbi Rara avis, napisanoj na narudžbu Zagrebačke filharmonije. Iako ritmički podsjeća na repetitivnost američkog minimalizma, harmonijski je jezik djela ukorijenjen u ruskoj glazbi prošlog stoljeća, posebice onoj Prokofjeva i Šostakoviča. U desetak minuta trajanja kompozicije poželjeli smo čuti neku novu glazbenu ideju, no nismo je dočekali: riječ je o kompoziciji jednolična zvuka i ritma te konzervativnog, u 21. stoljeću gotovo anakrona izričaja.

Zvijezda večeri bila je Claire Huangci, 29-godišnja američka pijanistica kineskog podrijetla, koja je nastupila kao solistica u Koncertu za klavir i orkestar u D-duru, op. 61a Ludwiga van Beethovena. Riječ je o transkripciji za klavir Beethovenova jedinoga violinskoga koncerta, op. 61, skladbe koja se kvalitativno ne može usporediti s majstorovim remek-djelima. Stoga nije u potpunosti jasno zbog čega se Beethoven – na poticaj Muzija Clementija – prihvatio složene zadaće transkripcije skladbe za jednoglasnu violinu u koncert za višeglasni klavir; rezultat je djelo kojem – jednostavnim riječima – nedostaje klavira. Toga je vjerojatno bio svjestan i sam Beethoven kad je napisao dvije virtuozne i harmonijski smjele kadence, od kojih jedna uključuje čak i timpane.

Zbog svega se toga Beethovenov op. 61a rijetko čuje na glazbenim pozornicama, no upravo je u njemu zablistala pijanistica Claire Huangci, čudo od djeteta koje se razvilo u zrelu i kompletnu glazbenicu. Istančano muzikalna, služeći se osebujnom akcentuacijom i neuobičajenim fraziranjem, glazbi je dodavala intenzitet i boju kojih u partituri nema. Nije naodmet spomenuti ni njezinu izvrsnu tehničku spremnost: pamtit će se brzina, preciznost i lakoća s kojima je odsvirala najteže taktove partiture. Claire Huangci poboljšala je Beethovena, a to je povlastica velikih glazbenika; zato ćemo joj oprostiti pretjeranu gestu i osebujan izbor odjeće.

Drugi dio koncerta ispunila je izvedba Beethovenove Četvrte simfonije u B-duru, op. 60. Smještena između dramatične Treće i još dramatičnije Pete, ta vedra hajdnovska simfonija puna je poletnih ritmova i razigranih melodija, kojima je nedostajalo života u rutinskoj izvedbi maestra Danzmayra i Zagrebačke filharmonije.