Aktualni Marinković

Dana 21. veljače u povodu 106. obljetnice rođenja Ranka Marinkovića i desetogodišnjice rada Memorijalne zbirke Ranko Marinković na Visu održana je prigodna večer u prostoru Matice hrvatske u Zagrebu pod imenom Marinković nas spaja: Kiklop nekad i danas. Okupili su se stručnjaci iz raznih umjetnosti i generacija te su dali svoj osvrt na djela Ranka Marinkovića i njegovo bezvremeno djelovanje na pojedinca, društvo i način mišljenja.

Ranko Marinković

Uvod u književnu večer održao je Božidar Petrač, književni tajnik Matice hrvatske. Progovorio je o neodoljivoj riječi, slikama i likovima Ranka Marinkovića, koji nas uvlače u svoj svijet te povezuju prostore otoka Visa i Zagreba. Prisjetio se kako je Ranko Marinković vjerovao u slobodu riječi i misli, što je njegov opus učinilo besmrtnim.

Anči Fabijanović, voditeljica Memorijalne zbirke Ranko Marinković, otvorila je večer kratkim dokumentarnim filmom Naš Ranko Vinka Udiljaka. Upoznala je okupljene s osnivanjem i prikupljanjem Memorijalne zbirke Ranko Marinković. Opisala je bogatstvo zbirke, audio- i videosadržaje. Spomenula je dugogodišnju povezanost Matice hrvatske i Marinkovića. Kulturni krug okupljen oko MZRM-a svake godine održava priredbe i manifestacije usmjerene na približavanje Marinkovićevih djela mladima. Djela se proučavaju kroz pisanu riječ, kazalište i film, a okupljanja imaju višegodišnje uspješne projekte.

Akademik Boris Senker osvrnuo se na izvedbe Marinkovićevih djela u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Publiku je podsjetio na prvu dramu Albatros, koja je praizvedbu doživjela već 1939. Naglasio je kako je praizvedba Marinkovićeve drame Glorija donijela promjenu u HNK, jer prije nje deset godina nije bilo izvedbi drama posvećenih individualnoj osobi, s njom počinje povratak pojedinca u žarište. U zagrebačkom je HNK-u praizvedeno osam Marinkovićevih djela: Albatros, Glorija, Zagrljaj, Pustinja, Inspektorove spletke, Zajednička kupka, U znaku vage i Kiklop. Najviše se osvrnuo na najuspješniju predstavu Kiklopa u režiji Koste Spaića, čija je dramatizacija doživjela praizvedbu 12. veljače 1976. te se izvodila do 1984. i doživjela 120 izvedbi. Uspjehu predstave pridonijela su izvrsna redateljska rješenja prizora, detaljan prikaz niza ambijenata zagrebačkih ulica, trgova i kutaka u kojima se skupljaju boemi te savršeno sažimanje opsežnoga teksta romana Koste Spaića. Izvedba isprepleće razne linije i postupke, npr. brehtijanski prikaz grada, te spaja razne linije drame, komedije i groteske.

Dramaturginja Petra Mrduljaš najavila je novu izvedbu Kiklopa u režiji Saše Anočića u Gradskom dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu. Progovorila je o poteškoćama prenošenja slojevitog romana na kazališne daske kroz novo suvremeno čitanje. Najveći se izazov javio u prikazu glavnog lika Melkiora i njegova unutarnjeg monologa. „Što danas može Kiklop značiti?“ ključno je pitanje na koje je željela odgovoriti. Rješenje problema približavanja mlađoj publici ona nalazi u neodlučnom Melkioru Tresiću, s kojim se mladi mogu poistovjetiti zbog neodlučnosti u izboru ponuđenih svjetonazora, gdje oni sami ne odabiru nijedan pa se poput Melkiora gube u svom individualnom načinu.

Filmski kritičar Tomislav Čegir približio je okupljenima temu Marinkovića i filma. Prisjetio se najuspješnije filmske adaptacije Kiklopa 1982. Antuna Vrdoljaka, u kojoj je redatelj iskoristio metode rekonstrukcije i adaptacije koje su ostvarile izvorni duh romana, ali i zamijenile medij. Čegir taj film drži aktualnim, što je odlika pravih umjetničkih djela. Prisjetio se i Vrdoljakove televizijske serije Kiklop od pet epizoda koja je ostavila dubok trag.

Dragica Dujmović Markusi progovorila je o Marinkovićevu djelu iz perspektive gimnazijske profesorice koja želi učenicima približiti Kiklopa kroz temu dijaloga s tradicijom. Navela je niz pojmova uz pomoć kojih se analizira djelo, Marinkovićev odnos prema tradiciji, autoironičnost, intertekstualnost i metaliterarnost. Analizira intertekstualnost preko poveznica s Odisejom, Božanstvenom komedijom, Hamletom i Zločinom i kaznom. Dodirnula se odnosa likova Melkiora i Maestra, čiji odnos povezuje s učenikom i učiteljem te s odnosom između Tina Ujevića i Ranka Marinkovića.

Sadašnji i bivši učenici Gimnazije Lucijana Vranjanina Ana Pretenjača, Petra Ivković i Viktor Mršić predstavili su svoje osvrte na roman Kiklop.

Na kraju večeri Joško Ševo recitirao je dvije pjesme posvećene Ranku Marinkoviću: prvu Anđelka Novakovića, a drugu Borisa Marune.

Večer u Matici hrvatskoj naglasila je koliko su Marinkovićeve teme istraživanja čovjekove psihe, društva i straha još danas izrazito aktualne i nužne u suvremenom društvu 21. stoljeća.