Suze za kraj

U ciklusu Lisinski subotom nastupio je 2. veljače dirigent Ivan Repušić, ravnajući dvama ansamblima koji djeluju pod okriljem Bavarskoga radija: Orkestrom Radija München, čiji je šef dirigent od prošle sezone, te Zborom Bavarskoga radija. Zagrebačkoj publici predstavili su program sačinjen od odabranih brojeva opernih remek-djela 19. stoljeća. Počevši ulomcima iz ruskog opernog stvaralaštva (Glinka, Ruslan i Ljudmila; Čajkovski, Evgenij Onjegin; Borodin, Knez Igor) koncertni program vodio je kroz djela talijanskih opernih velikana (Puccini, Manon Lescaut, Turandot i Madamme Butterfly; Leoncavallo, I pagliacci; Mascagni, Cavaleria rusticana; Verdi, Otello, Macbeth, Nabucco, Sicilijanske večernje) te naposljetku do reformatora opere, Richarda Wagnera i njegovih operaTannhäuser i Lohengrin. Isti su program glazbenici nedavno snimili i za nosač zvuka u izdanju Bavarskoga radija.

Snimio Tugomir Hrabrić

Uigranost, energičnost i entuzijazam, kao i uhu privlačan ton, razrađen u mnoštvo lijepih nijansi, bile su glavne karakteristike koje su resile izvedbe bavarskih glazbenika. U zborskome nastupu treba naglasiti i pohvaliti bogat ton što ga je postizao nevelik sastav, kao i zaokružen čist pjev, preciznost te jedinstvo zbora u izgradnji jasnih i razvedenih glazbenih fraza. Orkestar je s posebnim žarom predstavio uvertiru operi Sicilijanske večernje, stvarajući bogatstvo karaktera i boja, a u njihovu nastupu vrlo su kvalitetno bili postavljeni odnosi pojedinih dionica u cjelokupnome zvuku. U blistavim i životnom energijom ispunjenim izvedbama ansambli su pokazali veliku moć brzih transformacija izraza, karaktera i ugođaja, izvrsna je bila njihova stvarna uživljenost u djeliće opernih drama što su ih predstavljali, koje su čak i ovako izrezane, izvučene iz konteksta svojih djela i radnji, ostvarili kao zaokružene i dramatski uvjerljive prizore. Posebno se to ogledalo u dvama poznatim zborskim brojevima Giuseppea Verdija, koji donose srodnu tematiku, čežnju za domovinom u egzilu i zatočeništvu, zborovima Patria oppressa iz Macbeth te Va pensiero iz Nabbuca. Bili su to trenuci uistinu dirljiva nadahnuća.

Ivan Repušić ansamble je vodio opipljivom energijom, a oni su mu uzvraćali jednakim angažmanom. No za dodatak je naš dirigent ostavio nešto uistinu jedinstveno. Na nedavno snimljenu CD-u našlo se naime i jedno hrvatsko ostvarenje, koje su glazbenici izveli kao dodatak. Bila je to Himna slobodi Jakova Gotovca, koja je u izvedbi njemačkih glazbenika odzvonila još veličanstvenije, još dojmljivije, još potresnije. Zbor koji je hrvatski tekst prenosio kao da je njihov materinski, orkestar koji je veličanstveno gradio kolorit i dramatičnost, energija volje i htijenja, sve se to stopilo u jedinstveni trenutak svečane uzvišenosti, koji je izazvao potpuno oduševljenje publike i nezapamćene ovacije. Maestro Repušić nije mogao zadržati suze dirnut emocionalnim nabojem trenutka, a one su zablistale i na licima mnogih slušatelja.