Reafirmacija kvalitete

Zbog čega je Korak do slave Camerona Crowea jedan od najšarmantnijih glazbenih filmova snimljenih u posljednjih dvadesetak godina? Zato što ispunjava sve preduvjete za savršenu rock‘n’roll-bajku. Radnja seže u sezonu 1973/4, u doba kada je rock već izgubio nevinost, ali ga onakva, još mlada i razbarušena, još nije stigla zgrabiti glazbena industrija. Priča je puna istinitih detalja, ispričana toplo, bez ironična odmaka i podvučena primjerenim glazbenim soundtrackom, a u njezinu fokusu odnos je rock-glazbenika (u usponu) i rock-kritičara. Bez obzira na to kako se na prvi pogled doimao, kritičar je, kako upozoravaju članovi fiktivnog rock-benda Stillwater, uvijek i prije svega neprijatelj – osobito ako je angažiran u utjecajnom, visokonakladnom magazinu kao što je Rolling Stone. Riječ je, dakako, o razdoblju prije interneta, prije MTV-a, o razdoblju u kojemu je jedna negativna kritika mogla uništiti nečiju karijeru.

Grupa Jonathan: nagrada Rock&Off u kategoriji pjesme godine

No glazba bez kritike jedva da je zamisliva; napokon, svaki kritičar prikriveni je obožavatelj, svaki kritičar postaje kritičarom iz strasti prema glazbi. Analitički aparat, naslušanost i naobrazba ove ili one vrste samo mu pomaže artikulirati  instinktivnu slušateljevu reakciju koju budi pojedina pjesma.

Ukus kritike i masovne publike nerijetko se drastično razilazio, što se vidi na mnogim primjerima: najutjecajniji svjetski kritičari napadali su zvijezde poput grupe Queen ili Roda Stewarta kao drugorazredni kič, slaveći opskurna, ali utjecajna imena poput The Stooges ili Nicka Drakea. U nas situacija nije bitno različita, no s vremenom se ipak uspjela razviti praksa interakcije glazbene scene i glazbenih novinara, o čemu svjedoče stručne odnosno kritičarske nagrade koje, najkraće rečeno, imaju namjeru potaknuti, ohrabriti i inicirati manje komercijalne, ali kvalitetne pojave na svim krajevima žanrovskoga glazbenog spektra.

Većina rock-kritičara očekuje i cijeni prevratničke, pa i subverzivne pomake na sceni – a oni obično dolaze s ulice, iz podzemlja, iz neke tek nastale ili već etablirane supkulture. No poznata je i višestruko provjerena činjenica da bez kvalitetnog mainstreama nema ni vrhunskog undergrounda. Kako pomiriti ta dva pola: uzbudljivo, propulzivno i inovativno podzemlje s kvalitetnom, slušljivom srednjom strujom? Odgovor bi mogla biti novouspostavljena hrvatska nagrada Rock&Off, koje su pokretači Unison – Hrvatski glazbeni savez i KD Tvornica kulture, a organizator Hrvatsko društvo skladatelja. U procesu nagrađivanja sudjelovalo je šezdesetak odabranih predstavnika medija – novina, portala, radija i televizije – koji su, svaki iz svoje perspektive, predložili kandidate i pridonijeli izboru pobjednika u deset kategorija: od albuma i pjesme godine do najperspektivnijega mladog izvođača te koncertnog izvođača protekle godine. Pokriven je svaki žanrovski zakutak: rock, jazz, hip hop, elektronička glazba i pop u čistom smislu toga rastezljivog termina (Detour). Posljednjeg dana siječnja, na prigodnom skupnom koncertu u Tvornici, dobili smo i laureate kojih popis sugerira da je hrvatska scena vibrantnija i vitalnija nego što se to manje upućenu slušatelju može učiniti.

Nagrada Rock&Off proizašla je, kako glasi službena objava, iz glazbenog festivala RockOff. Festival je tijekom četverogodišnje aktivnosti na svjetlo dana izvukao i afirmirao sedamdesetak izvođača koji su dobili priliku prodrijeti dublje u medije i – za nagradu – snimiti album, singl ili videospot. U neku ruku, nagrada Rock&Off nastavak je borbe za bolji status manje vidljivih imena, ali drugim sredstvima: pokretanjem sustava nagrađivanja koji će biti posve neovisan i sklon onima koji više slijede vlastitu umjetničku viziju nego diktate tržišta. U kategoriji najboljeg albuma nagrađen je veteran Edo Maajka (za Put u plus), no listom dobitnika dominiraju manje razvikana, srednje popularna ili pak posve neafirmirana imena kojima bi nagrada mogla odškrinuti neka nova vrata.

Primjerice, tema I Never Meant To Be There riječkog sastava Jonathan (skrojena točno po mjeri obožavatelja grupa The National, Interpol i Franz Ferdinand) proglašena je pjesmom 2018, dok su u kategoriji Elektro&Off slavili Nipplepeople – zamaskirani tandem čija se estetika oslanja na pop/elektroničku tradiciju osamdesetih (uostalom, publika nije slučajno fascinirana njihovom verzijom arhivske pjesme Zdenke Kovačićek Frka iz tog, za mnoge neprežaljena razdoblja). Hrvatsko-američka postava The Strange lani je potpisala odličan album Echo Chamber, pregrupirala se (bez tri četvrtine Bambi Molestersa), nastavila u novoj kombinaciji te dohvatila nagradu Rock&Off. Bit će posebno zanimljivo pratiti karijeru razmjerno mlada, ali ne i neiskusna splitskog repera Andrije Vujevića (Vojko V, ex-Dječaci). Njegova popularnost eksplodirala je među publikom, ali i glasačima, pa nagrada u kategoriji Rap&Off ni jednoga trenutka nije došla u pitanje.

No više od svega bit će intrigantno vidjeti hoće li nagrada za najperspektivnijeg izvođača Veliki prasak, uručena makarskoj grupi Rezerve, potaknuti kakvu-takvu reafirmaciju posustale gitarističke scene; sudeći prema sadržaju prvijenca Ravno u zamku (Croatia Records, 2018), Rezerve su elemente gitarskoga popa šezdesetih (Ne voli, ne voli) i synth-nasljeđa osamdesetih (Potoci suza) lucidno ugradili u estetske okvire suvremene indie i postpunk-estetike. Neno Belan i Đavoli za digitalno doba? Vrijeme će pokazati, no već je danas sigurno da je nezavisno profiliranom nagradom poput ove moguće učvrstiti koheziju scene u cjelini, potaknuti rast kvalitete, osigurati dodatan promotivni naboj i – u konačnici –  ubrzati njezin krvotok.

Iako zahvaća sve stilske mikrosvjetove, nagrada je, valja još jednom naglasiti, profilirana tako da se osigura vjetar u leđa manje eksponiranim, ali vrijednim pojavama, katkad na rubu eksperimenta. Dobitnici u jazz-kategoriji, grupa Chui, na popis uzora uključili su izvođače u rasponu od Santane do Dizzyja Gillespieja, Isaaca Hayesa. No njihov autorski mentalitet možda je najusporediviji s njujorškom postavom Medeski, Martin & Wood – jednako otvorenim triom koji polazi od jazza, pritom ignorirajući sva žanrovska ograničenja. I napokon, valja voditi računa i o ishodištima. Zdenko Franjić, „dobri duh domaćeg rock-undergrounda“, dobio je priznanje za životno djelo. Posve razumljivo: bez njegove nezavisne diskografske etikete Slušaj najglasnije teško je i zamisliti stare, debitantske snimke Majki, Bambi Molestersa, Overflowa, Kojota i mnogih drugih izvođača – afirmiranih ili onih mlađih koji će, možda zahvaljujući i nagradama poput ove, tek prodrijeti u kolektivnu podsvijest šire publike.