Penzići

Tako nas zovu oni poletni (često i bezobzirni) mladi ljudi, čijem je kultu mladosti danas sve podređeno. Kažem nas, jer sam i sama već godinama u tom jatu. Razgovorni izraz penzići doživljavam kao pomalo omalovažavajući i degradirajući, kao uostalom i izraz prosvjetari, kojim su oni nekoć marni i požrtvovni učitelji, profesori, nastavnici svedeni u svojim zvanjima na amorfnu masu, koja čak i tvorbeno podsjeća na ubogare, što ti ljudi svakim danom sve više i postaju. A tek kad pođu u mir, tj. mirovinu?!

Poznato je da se penzija (i sve njezine izvedenice) povezuje više sa srpskim jezikom, a da u hrvatskom caruje mirovina. Tako su pisali još Guberina i Krstić u svojim (vrlo tankim u usporedbi s kasnijim takvim djelima) Razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, MH, 1940. No oni su bili pošteni, pa nisu penziju potpuno prognali iz hrvatskoga jezika, samo su rekli da je ona tipičnija za srpski jezik, a mirovina za hrvatski, što ne znači da penzije u hrvatskom uopće nema. Jer da je nema, odakle bi niknuli svi ti silni penzići, koji ne znače samo primatelje mirovina nego i sve starije osobe (a popis izraza mnogo je dulji)? Kad pitate te ljude kako se osjećaju, obično odgovaraju: penzionerski, nikad umirovljenički. A to znači i starački, i usporeno, i svaki dan s novom zdravstvenom tegobom (uz one kronične), i osamljeno, i sa sve manje sugovornika, i pomalo rezignirano… Fina stilska razlika, kao što se ni glazba i muzika ne mogu samo tako bez ostatka zamjenjivati, pa nam trebaju obje riječi.

No osim razgovornih penzića (tvorba kao i spermića za pubertetlije onaniste), i standardni umirovljenici, kao i njihovi mirovinski fondovi, pustili su pipce i u razgovornu tvorbu, pa su tako članovi tih fondova postali mirovinci. Ustanove pak koje su mnogim umirovljenicima tužna adresa prije nego što im rodbina ukleše ime na posljednjem počivalištu još i danas (uz političku korektnost, a još više bez nje) zovu se domovi za starije i nemoćne osobe! U uljuđenom i socijalno osjetljivijem svijetu to su već odavno domovi za seniore (pazi, ne senilce, što bi iz šatrovačkoga moglo zlonamjerno doploviti). Glavno da su nama puna usta dostojanstva (šupljega, dakako). No već i iz razgovornih penzića, a pogotovo iz drugih izraza koji im se prišivaju, dobro se vidi i stav mlađih prema tim ljudima: starci, dinosauri, mirogojski mališani, oldtajmeri, otpisani, senilci, tapiri. Ipak, ti tapiri imaju znanja i iskustva, što mladima itekako nedostaje, pa taj manjak prikrivaju ohološću i bahatošću, a ne željom da nešto nauče. Neka su se društva u povijesti s poštovanjem odnosila prema starima.

Promotrimo kako izraz penzija / mirovina kotira u nekim europskim jezicima i što sve pokriva! Njemački Pension osim penzija / mirovina, znači i dohodak i stanje (Ruhegehalt, Ruhestand), a tako je i u hrvatskom – stanje mirovanja. Talijanski pensione, osim mirovine, znači i odmor. U tim je jezicima za stvaranje naziva presudan bio mir, a u slovenskom inačica mira, pokoj – upokojitva, upokojenec. U fr. retraite, povlačenje, odstupanje, i u engl. retirement, pension, mirovina, penzija, hranarina, presudilo je povlačenje iz aktivne službe. U korijenu penzije leži lat. pensio, plaćanje, obično u pravilnim obrocima. I češ. důchod znači ono što dolazi u pravilnim razmacima, pa je důchodce onaj kojim prima takav iznos, umirovljenik / penzioner. Dakle, strah od eventualnoga srbizma, a to je danas kod naših nesigurnih i nedoučenih izvornih govornika najgori i najveći strah, sasvim je neopravdan, jer je podrijetlo riječi penzija latinsko, a ne srpsko. Bilo je i onih, mahom starih ljudi, koji su govorili pemzija. Obično su bili iz redova onih koji su nakon Drugoga svjetskog rata ostali bez ikakvih prihoda i mogli su se samo s nostalgijom sjećati kako je Njemačka još 1884. bila prva zemlja koja je uvela starosnu mirovinu. Od takve prakse još smo vrlo daleko. Danas mirovinu, taj dohodak što ga prima namještenik nakon prestanka aktivne službe ili ratni vojni invalid, dobivaju nakon njihove smrti i neki članovi obitelji (žena, do neke dobi i djeca). Pitanje dokle će.

Na Makarskom primorju, omiljenom odredištu čeških turista, nemojte misliti da vam natpis POKOJ jamči mir, tišinu i spokoj. Pokoj u češkom znači soba, odaja, što je prvotno i bio prostor za počivanje. Zanimljivo je da hrvatski pridjev čio (čil) znači zdrav, bodar, snažan, a oblikom je glagolski pridjev radni glagola *čiti, počivati. Prvotno je čio značio odmoren.

Sad je jasno, upravo u vezi s plaćanjem, da se ovamo lijepo uklapaju imenice pansion, penzion, penzionat. Tako pansion može biti vrsta privatnoga hotela ili ustanova koja za određenu svotu daje stan i hranu. Jedan oblik internata s takvom uslugom zove se penzionat. Pansion je nastao iz fr. pension u značenju vrste hotela i cijene za dnevno bivanje u takvu hotelu, koji se u 18. stoljeću razvio iz značenja plaćanje. Kasnije je pansion postao hotel u kojem se nudi soba i hrana. Za takav se kvartir, fr. quartier, stan, nastamba, ali i vojnički logor, brinuo u staroj austrijskoj vojsci konačar, čovjek koji je išao ispred trupe i organizirao smještaj, prenoćište, prehranu i sl.

U svakoj turističkoj zemlji dobro su znani pojmovi soba s doručkom, puni pansion (doručak, ručak / objed, večera) i polupansion (doručak i večera). U ovom slučaju pansion je vrsta ugostiteljske usluge.

Napokon, ima li jezične poveznice između umirovljenika i pokojnika? Ima. ­Prasl. *pokojь značilo je mir, a pokojьnъ miran. Značenjska pretvorba miran u mrtav primjer je eufemizma. I smrt je odlazak u vječni mir, u vječni pokoj. Ipak, što se mene tiče, neka i pokoj vječni i svjetlost vječna još malo pričekaju.