Vijenac 651

Naglasak, Naslovnica

Veliko otkriće: U londonu otkrivena slika našega renesansnog
majstora koji je utjecao na Tintoretta i El Greca

Nepoznati Medulić pred očima javnosti

FLORA TURNER-VUČETIĆ

Prvi donosimo ekskluzivnu vijest i istraživanje o otkriću remek-djela velikoga majstora Andrije Medulića koje ovih dana stiže u Hrvatsku. Impozantna slika 15. veljače prvi će put biti izložena javnosti u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt

Tematske izložbe u muzejima bitne su za dinamiku muzejskih ustanova, ali za privlačenje nove publike u stalni postav nužne su povremene promjene i interpolacije novih umjetnina u naizgled zadane okvire. Sa sve manjim sredstvima za otkup muzeji sve češće računaju na posudbe iz privatnih kolekcija. Uskoro će postav renesansne umjetnosti u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt privući pozornost posjetitelja neočekivanim otkrićem slike renesansnoga slikara Andrije Medulića, kako ga je Ivan Kukuljević Sakcinski nazvao u svom Slovniku objavljenu 1858. u domoljubnom zanosu, ali bez temelja u povijesnim izvorima. Od tada se to ime uvriježilo kod nas, dok je u svjetskoj literaturi poznat kao Schiavone, Andrea Meldola ili Meldolla (rođen u Zadru oko 1510, a umro u Veneciji 1563).


Andrija Medulić Schiavone, Trijumfalni doček Kralja Šaula nakon što je David porazio Golijata, ulje na drvu, 92,5 x 109,8 cm, Venecija, oko 1540.

Andrija Kojaković, ambasador, poduzetnik i kolekcionar koji dugo živi u Londonu, zapazio je Medulićevu sliku u katalogu londonske aukcijske kuće Christie’s te je obitelj Kojaković brzo reagirala i kupila sliku s namjerom da je donesu u Hrvatsku i da prvi put u njezinoj povijesti bude izložena u javnoj zbirci. Slika je rađena tehnikom ulja na drvenoj podlozi većih dimenzija (92,5 x 109,8 cm). Dosad je bila skrivena u privatnim kolekcijama. U katalogu je opisana kao King Saul being greeted in triumph after David’s defeat of Goliath. Trijumfalni doček kralja Šaula nakon što je David porazio Golijata pripada među malobrojna djela kojih atribucija Schiavoneu nije nikada bila upitna. To je razlog zbog kojeg je Enrico Maria Dal Pozzolo, jedan od autora izvanredne studijske izložbe Sjaj venecijanske renesanse: Schiavone – između Parmigianina, Tintoretta i Tiziana (Venecija, Muzej Correr, 2015–16), uzaludno za njom tragao i morao se zadovoljiti samo fotografijom u katalogu u kojemu je istaknuta kao jedno od majstorovih važnih djela.


Autorica s dva najveća stručnjaka za Schiavonea:
lijevo Enrico Maria Dal Pozzolo, desno Francis Richardson

Kada je profesor Dal Pozzolo doznao da će slika uskoro biti izložena u Hrvatskoj, bio je sretan što je konačno pronađena i da će biti dostupna javnosti. I Francis Richardson u opsežnoj monografiji Andrea Schiavone (Oxford, 1980) priznaje da je sliku vidio jedino na fotografijama. Kao argument za atribuciju Schiavoneu navodi da je na slici očigledan njegov specifičan slikarski rukopis i tipologija likova, što uspoređuje s djelima koja je imao prilike vidjeti i podrobno analizirati. Ističe slikarev ekstravagantno slobodan i fluidan namaz boje, što je neprijeporno dominantan čimbenik u njegovu slikarstvu oko 1540. Richardson zaključuje da je slikar u svom stilu interpretirao trijumfalni Šaulov doček nakon Davidove pobjede nad Golijatom, inspiriran Starim zavjetom, opisom u prvoj knjizi o Samuelu 18, 6: „Kad se David vraćao ubivši Filistejca, izađoše žene iz svih gradova Izraelovih ususret kralju Šaulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala.“

Put tajanstvene slike

Na slici je samo jedna djevojka koja na glavi drži vrč dok plesnim korakom predvodi trijumfalnu povorku u krajolik koji se pred nama otvara na desnoj strani slike. Karakteristično za Schiavonea, u skicozno slikanoj prirodi s naznakama arhitekture pojavljuju se u daljini dva mala lika, možda svirači, ali kako su slikani tek brzim, shematskim, potezom kista, možemo to samo nagađati. Prepoznajemo slikarevu tipičnu gamu boja, slobodan namaz, lepršavu draperiju poluprozirne haljine plesačice. Djevojku s vrčem možemo usporediti sa sličnim likovima na nekoliko Schiavoneovih grafika, kao i dugovrate deve koje su u pozadini slike. U dinamičnoj, dijagonalnoj kompoziciji, djevojku slijede zarobljenici i dijete koje uzmiče pred konjem na kojemu jaše kralj Šaul. Kraljev se plašt vijori dok on na konju u galopu samo djelomično ulazi u prvi plan slike.

Slika se tijekom stoljeća pojavljuje u raznim zbirkama pod različitim naslovima. Prvi je poznati vlasnik u 19. stoljeću Martin Henry Colnaghi (1821–1908), ugledan londonski galerist i antikvar, koji je sliku u svojoj zbirci zabilježio kao: Andrea Schiavone, Trijumfalna procesija sa zarobljenicima. Colnaghi je bio vrstan antikvar i njegovi su klijenti imali povjerenja u njegov instinkt i znanje koje je stekao bogatim iskustvom analizirajući djela starih majstora. Pronašao je mnoga remek-djela, a neka od njih darovao je Nacionalnoj galeriji u Londonu uz znatna sredstva za nabavu novih slika. ­Schiavoneovu je sliku 1884. prodao kolekcionarima Robertu i Evelyn Benson, koji su željeli upotpuniti svoju vrhunsku zbirku talijanskih umjetnika od 13. do 16. stoljeća. Benson je objavio katalog zbirke u Londonu 1914.

Zbirka je zapela za oko poznatom britanskom antikvaru Sir Josephu Duveenu (1869–1939), koji ju je u cijelosti otkupio 1927, a zatim prodavao pojedine slike britanskim i američkim kolekcionarima. Duveen, jedan od najutjecajnijih antikvara svoga vremena, oslanjao se na ekspertizu slavnoga povjesničara umjetnosti Bernarda Berensona. Berenson je 1936. objavio na talijanskom pregled venecijanskog slikarstva u doba renesanse, a zatim ponovo i prošireno izdanje 1957. na engleskom, u kojemu pod imenom umjetnika: Andrea Schiavone, zvan Meldola, navodi 118 slika. Među njima je i slika koju opisuje: Žena nosi amforu, a slijede je sužanj, konjanik i deve. Objavio je i fotografiju iz koje je očito da je to ista slika kojoj podrijetlo istražujemo u ovom tekstu. Berenson piše da se slika nalazi u Italiji u Pratolinu, a vlasnik je princ Pavle od Jugoslavije.

Na imanju obitelji Medici

Vila Demidoff u Pratolinu kraj Firence sagrađena je na imanju koje je u doba renesanse pripadalo slavnoj obitelji Medici. U 19. stoljeću kupio ju je princ Paul Demidoff od San Donata, nasljednik moćne i bogate ruske obitelji još iz doba Petra Velikog, a njezini su članovi imali važnu ulogu u povijesti Firence tijekom 19. stoljeća. Vilu je naslijedila princeza Abamelek-Lazaref, tetka po majci princa Pavla od Jugoslavije, kojemu je ostavila u nasljedstvo vilu s pokućstvom i umjetninama. Princ Pavle prodao je inventar vile na aukciji što ju je od 21. do 24. travnja 1969. u vili organizirala aukcijska kuća Sotheby’s. Prvog dana aukcije, u katalogu pod brojem 31, uz fotografiju piše: Andrea Meldolla detto Schiavone: Donna con Anfora seguita da prigioneri e soldato da un uomo a cavallo e da cammelli. Riječ je dakako o slici koja je toliko godina bila poznata u literaturi, ali su je imali priliku vidjeti samo stanovnici i posjetitelji vile Demidoff. Ne znamo tko ju je kupio na aukciji 1969, ali nedvojbeno je da je to slika koja se iz privatne zbirke u Italiji nakon gotovo pedeset godina pojavila na aukciji Christie’s u Londonu, da bi konačno otkupom hrvatskoga kolekcionara nakon više od četiri stoljeća stigla u Hrvatsku.

Medulićeva slika Trijumfalni doček kralja Šaula nakon što je David porazio Golijata bit će svečano predstavljena 15. veljače u 12 sati u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt.

Vijenac 651

651 - 14. veljače 2019. | Arhiva

Klikni za povratak