Ljubavne i ratne turbulencije

Već sam naslov prošlogodišnjega filma poljsko-britanskoga filmskoga autora Pawela Pawlikowskog (1957) Hladni rat upućuje na njegov društveni i povijesni kontekst. Smješten u razdoblje od 1949. do 1964. i u prostore Poljske, Njemačke DR, Jugoslavije i Francuske, tematski je određen burnom ljubavnom vezom glazbenika Wiktora (Tomasz Kot) i pjevačice Zule (Joanna Kulig). Sam redatelj i suscenarist navodi da je početno nadahnuće našao u vezi svojih roditelja. Pawlikowski je s majkom napustio Poljsku kao adolescent i nastanio se u Velikoj Britaniji, gdje je započeo filmsku karijeru potkraj 1980-ih, isprva u dokumentarnome filmu, a potkraj 1990-ih i u igranome. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju kulturne suprotnosti. Opažamo ih primjerice u filmu Last Resort (2000) s oprekom Istoka i Zapada te u filmu Žena iz petog okruga (2011) s oprekom američkoga i europskoga. Oprekom komunizma i religije obilježen je Oscarom nagrađen film Ida (2013). Hladni rat veoma je hvaljeno djelo, ovjenčano nizom nagrada i nominacija, od kojih su najvažnije nagrada za najboljega redatelja prošle godine na festivalu u Cannesu, nagrada za najbolji europski film 2018. te po tri nominacije za američkog Oscara i britansku BAFTA- u.

Početak filma doima se poput etnografskoga očitovanja poljske folklorne tradicije, a ubrzo kreće Wiktorova potraga za lokalnim glazbenicima koji bi postali dijelom folklornog ansambla nazvanog Mazurek. Tijekom te potrage upoznaje Zulu, a njihova je ljubav okosnica čitavoga filma. Odnos dvoje središnjih likova duboko je uronjen u kontekst razdoblja. Tako se folklornom ansamblu nameće i glorificiranje Staljina, pa protagonist zbog sve snažnijega suzbijanja kreativnosti i egzistencije nakon berlinskog nastupa prebjegne na Zapad, ali ga pritom ne slijedi protagonistica. Njezin kasniji dolazak u Pariz, kao i njegov povratak u Poljsku, nisu tek prelasci željezne zavjese i državnih granica dvaju suprotstavljenih blokova nego i produbljivanje njihova odnosa koji zbog povremenih nesuglasja habitusa ne može biti i sasvim funkcionalan, ali se pogotovo nakon njegova povratka u Poljsku razmatra i kroz prizmu međusobnoga samožrtvovanja za dobrobit drugoga partnera.

Film Hladni rat vrhunac je redateljskoga rukopisa Pawela Pawlikowskog

Fascinantne glazbene točke i plesne izvedbe kontrapunktirane su segmentima tišine, a u raskošnom glazbenom postavu bilježimo ne samo poljsko folklorno nasljeđe ili jazz nego i pomake prema rock’n’rollu, francuskoj šansoni ili pak klasici. Razne verzije skladbe Dva srca lajtmotiv su odnosa dvoje središnjih likova, neugasle ljubavi i povezanosti usprkos raznim društvenim, političkim i osobnim previranjima. Sjajnim izvedbama glavnih glumaca, stoicizmu Tomasza Kota i strastvenoj tragičnosti Joanne Kulig, adekvatnu protutežu čine glumci u sporednim ili pak epizodnim ulogama.

Besprijekorno režiran, s izrazito odmjerenom postavkom planova, duljina kadrova i stanja kamere, Hladni rat film je precizne strukture i dosadašnji vrhunac redateljskoga rukopisa Pawela Pawlikowskog. Kronološki pomaci navode i na eliptičnost filmske građe, a izvanredna crno-bijela fotografija Lukasza Zala i format filmske slike 4 : 3 koji se uglavnom više i ne rabi u suvremenom filmu omogućili su i višu razinu evokativnosti u kojoj gledatelj lakše percipira zbivanja u razdoblju ideoloških sukoba socijalizma i kapitalizma, odnosno totalitarizma i demokracije. Opreka vrsnoga predočavanja uglavnom ruralne Poljske opterećene bremenom komunizma i urbanoga pariškoga miljea s naglaskom na kulturni napredak osnažuje se i sekvencijama splitskoga i berlinskoga nastupa, a sklad s nasljeđem poljske kinematografije i francuskoga filma zadanoga razdoblja, kao i mjestimično podsjećanje na klasični američki film – uz već navedeno – Hladni rat Pawela Pawlikowskoga čine jednim od najboljih filmova ne samo prošle godine nego i u posljednjih nekoliko godina, te nas neće začuditi bude li nagrađen i nekim od Oscara ili nagrada BAFTA.