Kršćaninom se ne rađa, kršćaninom se postaje

Čovjek današnjice, u utrci s vremenom i dužnostima, gubi se u samorazumljivosti. Ne pitajući se o smislu ni postanku, zaboravlja sama sebe. Pitanje je protuotrov zaboravu o vlastitoj cjelovitosti, o biću koje je sastavljeno od duše, duha i tijela. Već u toj spoznaji čovjek može povući paralelu sa kršćanskim shvaćanjem Boga kao Trojedinoga: Oca, Sina i Duha Svetoga, odnosno pokušati naći odgovore na pitanja o smislu konzultirajući se sa duhovnim znanostima, filozofijom, teologijom ili pak istražujući religiju i živeći vjeru. Na tim područjima stvarnosti nalazimo ključeve i odgovore na najdublja pitanja naših bića, koja nas podsjećaju da smo mnogo više od društvenih uloga preuzetih već začećem. Čovječji postanak za vjerski je puk dodirivanje one tajne koje čovjeka kao takva njegovim samim postankom obavija – čovjek je čovjeku dar od Boga. Pitanja o postanku, začeću, fizičkom rođenju te krštenju kao duhovnom rođenju u fokus vlastitog istraživanja stavila je Tanya Dimitrova, bugarska znanstvenica i veleposlanica u Hrvatskoj. Njezino plodonosno istraživanje ukoričili su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Matica hrvatska, pod naslovom  Krštenje kod Hrvata katolika-sakrament i tradicija.

Izd. HAZU i Matica hrvatska, Zagreb, 2018.

Krštenje je temeljni, inicijalni sakrament, kojim se Duhom i vodom krštenik pere od iskonskoga grijeha i postaje udom Kristove crkve u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svoje iscrpno istraživanje sakramentalnog i običajnog značenja tog inicijalnoga sakramenta Dimitrova sažima u tri poglavlja. Prvo poglavlje proučava kršćanske obrede u sakramentu krsta, odnosno teološki temelj istraživanja. Predano je istražila i koncizno prikazala značenje sakramenata u Katoličkoj crkvi, s posebnim naglaskom na krštenje. Ukratko je prikazala povijest svetoga krštenja, liturgiju i obred krštenja, značenje i smisao kumstva te iznijela sve što Kanoni Crkve nalažu o tome sakramentu. Posljednji dio poglavlja posvećen je krštenju kod Hrvata, kojim je čitatelja uvela u drugi dio istraživanja, posvećen krštenju u hrvatskoj obiteljskoj tradiciji, s naglaskom na 19. i 20. stoljeće. Uz teološko, istraživanje je produbila i antropološko-etnološkim smislom. Osim prikaza običaja, tradicionalni obred krštenja isprepleten je kršćanskim i poganskim značenjima, poput zaštite protiv uroka ili vrlo ranih krštenja zbog velikog broja mrtvorođene djece. Posebnu pozornost autorica je pridala prikazu životnoga ciklusa Hrvata, od začeća do proslave nakon krštenja. Čitateljevu pažnju zaokuplja zanimljivost tradicije šišanoga kumstva na gotovo cijelom području Lijepe naše, koja ima jednako, ako ne i veće značenje od primanja sama sakramenta. Riječ je o običaju koji seže daleko u prošlost, a koji se održao do sredine 20. stoljeća. Šišano kumstvo posebna je vrsta kumstva koja nastaje tako da odabrana osoba obavlja prvo šišanje djetetove kose. Od toga časa smatra se dijelom obitelji kumčeta. Šišani kum ili kuma mogu biti osobe različite vjeroispovijedi te mogu ali ne moraju biti djetetov krsni kum ili kuma.

Posljednje poglavlje Dimitrova je posvetila prikazu empirijskog istraživanja tradicije slavljenja sakramenta krsta povezane s ritualima u Republici Hrvatskoj. Ispitivanje je provedeno u prethodnih nekoliko godina sa skupinom svećenika i skupinom laika, koji su se deklarirali kao vjernici ili nevjernici. Pripadnici obiju skupina odgovarali su na četiri osnovna pitanja, potkrijepljena potpitanjima: jesu li kršteni, zamoljeni su da opišu ritual krštenja, da iznesu osnovni razlog da se krste te održavaju li vezu s krsnim kumom. Neki su ispitanici, uz vlastita, podijelili i iskustva svojih obitelji. Iako se odgovori dviju ispitanih skupina ne mogu uspoređivati, upravo zbog kleričke povezanosti s liturgijskom i crkvenom praksom, te laičkog šireg shvaćanja rituala i dodavanja elemenata folklorne naravi, ipak se može reći da su se kršćanska tradicija i folklorno-obredna ritualnost sačuvali do današnjih dana. Autorica na tom tragu mudro zaključuje: „Tijekom različitih aspekata života manifestiraju se mnogobrojna narodna i obredna znanja koja se neposredno prenose s pokoljenja na pokoljenje unutar svake obitelji, tvoreći cijeli jedan tradicijski kulturno-religijski bastion. Na taj način čuvaju se i temeljne vrijednosti koje njeguje šira zajednica, istodobno odražavajući vlastiti identitet i razlikujući sebe i svoje od drugog, stranog. Sve se to čini posredstvom obreda i predodžbi o njima, koji su dijelom baštinjeni od predaka, a dijelom su pod utjecajem kršćanske tradicije. “

Tanya Dimitrova Dimitrova rođena je 1957. u Yambolu u Republici Bugarskoj. Diplomirana je teologinja, doktorica etnologije i folkloristike te magistra međunarodnih gospodarskih odnosa te poslovne uprave. Djelovala je kao novinarka, nakladnica i županica te dugogodišnja veleposlanica Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj. Autorica je knjige Krštenje kod pravoslavnih Bugara – sakrament i tradicija, koju je 2015. objavilo Hrvatsko antropološko društvo.