Kraljica instrumenata

Snimio Matija Kasaić Drakšić

Glazbena svečanost u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 12. siječnja svakako ulazi u povijesne anale hrvatske kulture. Bila je to kolaudacija, dakle prvo javno predstavljanje novih orgulja koje je izgradila ugledna graditeljska tvrtka Rieger. Zagreb je dobio još jedne orgulje, a najviše glazbeno učilište u metropoli glazbalo čija je izgradnja svojevrsna završnica uređenja nove zgrade, koja je od rujna 2014. ne samo mjesto obrazovanja glazbenika nego i jedna od sve omiljenijih koncertnih adresa.

Osobito uspješni orguljski maraton potom su ostvarili zagrebački vrhunski orguljaši Mario Penzar, Ante Knešaurek, Pavao Mašić i Ljerka Očić.

Nova „kraljica instrumenata“ s kojom nas je upoznao Pavao Mašić velebno je glazbalo s 33 registra raspodijeljena na tri manuala i pedal. Glavni manual zadužen je za osiguravanje bogatog orguljskog zvuka (organo pleno), a treći manual tomu pridonosi izdašnim zvukom simfonijske naravi, s nizom registara koji oponašaju zvuk simfonijskog orkestra, dok je drugi manual koncepcijski usmjeren prema zvukovnoj estetici baroka te izborom registara pruža bogatu piramidu alikvotnih tonova. Svirale drugog i trećeg manuala smještene su u zasebnim drvenim ormarima, zatvorenima sa svih strana, dok prednja strana, okrenuta publici, otvaranjem i zatvaranjem žaluzija (vratnica) po volji orguljaša, pruža mogućnost izražajnijeg oblikovanja zvuka i bogate orkestralne efekte. Uz registre tipično orguljskog zvuka, u novim se orguljama nalaze i oni koji imitiraju druge instrumente: flaute, gudači, oboa, fagot, trompeta, pozauna, klarinet. Ergonomski oblikovan sviraonik kao središnje mjesto upravljanja instrumentom opskrbljen je recentnim pomagalima koja se koriste u suvremenoj gradnji orgulja, od kojih su neka patentirali upravo inženjeri tvrtke Rieger. Tako je u Akademijinu instrumentu prvi put u Hrvatskoj izgrađen mehanizam za sostenuto, kod kojega svirale ostaju zvučati i nakon što je orguljaš napustio tipke.

Sve te mogućnosti orguljaši su predstavili na najbolji način pruživši nezaboravne doživljaje. Prvo je Mario Penzar oduševio interpretacijama Šostakovičeve Passacaglie, duhovitom skladbom Unprofor Josipa Magdića i Peetersovim Concert pièce, op. 52a, dok je Ante Knešaurek izveo Toccatu u F-duru, BWV 540/1 J. S. Bacha, u kojoj do osobitog izražaja dolazi virtuoznost orguljaševih nogu (!). Mašićeva obradba orkestralne Idile, op. 25b Blagoja Berse u svečanoj je prigodi na novim orguljama zazvučala još suptilnije i bogato koloristički registrirana, dok je Preludijem i fugom u g-molu, op. 7/3 Marcela Dupréa Pavao Mašić demonstrirao muzikalnost i bravuru kao osobne vrijednosti kojima neprekidno slavi orguljske velikane. Završnica je pripala Ljerki Očić, odličnoj glazbenici, koja je napisala i uvodni tekst u programskoj knjižici koncerta hvaleći orgulje, „nešto više od samog instrumenta“, na kojima je virtuozno izvela skladbe Toccata u d-molu Franje Dugana i Toccata cromatica Borisa Papandopula. Ta je glazba ljepotom i misaonošću dostojanstveno zaključila svečanost kolaudacije.