Dražestan operni biser

Dražestan operni biser predstavila je, kao hrvatsku praizvedbu, koprodukcija INK-a u Puli i HNK-a u Varaždinu, diplomski rad, malu operu Daleki lov (Caccia lontana) Antonija Smareglie. Predstava je, u režiji Ozrena Prohića (scena Žorž Draušnik, kostimi Mirjana Zagorec), premijerno izvedena u Puli 22. studenoga te u Varaždinu 2. veljače. Upotpunjuje ju dokumentarni film o skladatelju Dražena Krešića i Julije Klier.

Antonio Smareglia (1854–1929) rodio se u Puli, 5. svibnja, na Dan grada Pule pa to, uz obljetnice njegova života, može biti povod za još poneku izvedbu Dalekoga lova. Otac mu Francesco bio je Talijan iz Vodnjana, a majka Julija Štiglić Hrvatica iz Ike. Kao skladatelj koji kronološki pripada razdoblju talijanske verističke opere, stvarao je na potpuno drukčijim principima djela osebujne, krasne, odlično instrumentirane glazbe. Iako su mu opere bile praizvedene u Scali, Teatru La Fenice u Veneciji i Bečkoj dvorskoj operi te izvođene u Metropolitanu, Pragu i Dresdenu, Smareglia za života nije uživao uspjeh, a poslije smrti djela su mu zaboravljena. Poneki napori njihova oživljavanja ni danas ne donose veće pomake. Posljednje izvedbe Istarske svadbe bile su u Puli i Osijeku 1994, u izvedbi ansambla Osječke opere te Oceane u Puli i Zagrebu 2003, u izvedbi ansambla Zagrebačke opere, zahvaljujući zalaganju i poznavanju Smaregliina opusa dirigenta Zorana Juranića.

Sofija Cingula kao Fiordaliso i Jelena Štefanić kao Madonna Bella  / Izvor INK Pula

Sve je, osim glazbe, u Smaregliinoj sudbini bilo krivo posloženo. Nadnacionalni osjećaj, buntovna narav i nepokolebljivost u obrani umjetničkih stavova donijeli su mu mnogo nevolja. Biti vagnerijancem u to doba u Italiji nije bilo prihvatljivo, iako mu je Sigetski vazal, u kojemu je prvi put primijenio sustav lajtmotiva, nakratko donio svjetsku slavu. Posljednje tri opere nedramatskoga karaktera, na libreto Silvija Benca, nastale pod utjecajem simbolizma, teže ostvarenju njegove zamisli o čistom glazbenom kazalištu.

Prve opere tiskala mu je izdavačka kuća Lucca, koju ubrzo preuzima Ricordi i stavlja Smaregliu na led u cijeloj Italiji zbog otvorena zagovaranja Wagnera i njegova simfonizma na račun prevlasti pjevačkih dionica. Početkom 20. stoljeća oslijepio je pa Oceanu i Bezdan zapisuju sin Mario i učenici. Potkraj Prvoga svjetskog rata voljena supruga Maria Polla umrla mu je izmučena glađu i neimaštinom. Mario je poslije, nakon očeve smrti, počinio samoubojstvo jer, dodvoravanjem fašistima, nije uspio progurati očeva djela na repertoar.

Polusatni melodramatski prizor Daleki lov koji je, po svemu sudeći, kao diplomski rad ostao neorkestriran, praizveden 1875. na milanskom konzervatoriju, pod mentorstvom Franca Faccia, anticipira stilske raznolikosti kojima će se razvijati Smaregliino skladanje. Već uvertira, samo u klavirskoj izvedbi odličnog dirigenta i pijanista Stjepana Vugera, nagovještava skladateljevu karakterističnu glazbenu bujnost. Žanr-sličica, na libreto Giovannija Pozze, donosi poznati motiv ljubavi između paža i gospodarice dok je gospodar u lovu, izvana nedramatski, ali pun ustreptalih osjećaja i melodiozne raspjevanosti što su ih pjevački i glumački angažirano donijele mezzosopranistica Sofija Cingula kao Fiordaliso i sopranistica Jelena Štefanić kao Madonna Bella, napose u završnom duetu verističkih osobina.