Zaljubljenik u strip i film

Iza Tomislava Čegira, profesora povijesti i povijesti umjetnosti koji redovito objavljuje i na stranicama Vijenca, četvrt je stoljeća kontinuirana i intenzivna bavljenja stripom i filmom. Čegir je iznimno obrazovan, upućen i načitan stripovski i filmski kritičar i publicist praktično cjeloživotnoga gledateljskog i čitateljskog staža, erudit iz čijih je tekstova i o sedmoj i o devetoj umjetnosti razvidna upućenost u materiju kojom se bavi, baš kao i intenzivna ljubav i prema filmu i prema stripu, o čijim autorima i djelima piše s pomnjom i iskrenom zanesenošću. Ta zanesenost, dade se iščitati iz njegovih tekstova, korijene ima i u oduševljenju i zatravljenosti pokretnim i formalno nepokretnim slikama na ekranu i papiru, oduševljenju i zatravljenosti koje i on, baš kao i većina stripofila i filmofila, kao osobitu popkulturnu popudbinu vuče još iz djetinjstva. Još od ranih stripova za mlađu i onu nešto stariju djecu, djela domaćih i inozemnih autora tekstovi o kojima su razasuti u nekoliko tematskih cjelina njegove nove knjige Otkrivanje stripa, Čegir baštini snažnu zaljubljenost u strip, u čaroliju sjajno ispripovijedanih i majstorski nacrtanih nepokretnih slika koje se pred očima i u mislima svakog čitatelja pretvaraju u nijeme filmove svih žanrova i estetika. Nijeme filmove koji su često uzbudljivi, obično emotivni, nerijetko edukativni, ponekad duhoviti, ali uvijek napučeni zanimljivim i intrigantnim likovima koji su u klasičnim pustolovnim stripovima dominantno francusko-belgijske škole veći od života, a u slučaju da je riječ o stvarnim osobama i na istinitim događajima temeljenim stripovskim pričama, duboko uronjeni u život i realistični kontekst konkretnog vremena i zbivanja.

Izd. ART 9, Zagreb, 2018.

To podjednako vrijedi kad Čegir, u knjizi podijeljenoj u osam tematskih cjelina, piše o odavno etabliranim i već klasičnim junacima europskoga stripa, poput francusko-belgijskih perjanica kakve su Giraudov Poručnik Blueberry i Hermannova Comanche, baš kao i o antologijskom Prattovu Cortu Malteseu i njegovoj sjajnoj Ani iz džungle, o hrvatskim povijesnim stripovima kakvi su Seoba Hrvata scenarista S. R. Žrnovačkoga i genijalnog crtača Andrije Maurovića te Kroz minula stoljeća Zvonimira Furtingera i Julesa Radilovića, kad se u tekstovima o primjerice Bonellijevim stripovima Priče s Divljeg zapada, Ken Parker i Zagor (u povodu smrti crtača Galliena Ferrija) bavi modalitetima manje ili više autorskog, intrigantnog i poticajnog, ili pak trivijalnijeg i komercijalnije usmjerena tretmana američkog Zapada u stripu. Isto vrijedi kad se fokusira na stripovske adaptacije književnih djela kakva su Šenoino Zlatarovo zlato, Kušanova Lažeš, Melita i Seksik-Sorelovi Posljednji dani Stefana Zweiga, koje su u skladu s literarnim predlošcima ugođajima vedre, optimistične i pozitivno infantilne, ili pak nevesele, pesimistične i tjeskobne. Čegir je oštrouman i pronicav analitičar idejnih, izvedbenih i značenjskih slojeva stripova o kojima piše, pri čemu se nekima bavi temeljitije i detaljnije, primjerice serijalom Svebor i Plamena Darka Macana, Gorana Sudžuke i Matije Pisačića, naglašavajući njegovu karakterizacijsku, narativnu i inu složenost te važnost u izdavački sušnu razdoblju 90-ih godina, dok u nekim manje značenjski i izvedbeno poticajnim ostvarenjima, kakva su spomenute Priče s Divljeg zapada i Zagor, pozornost posvećuje žanru, njegovim odrednicama i kulturološkoj popudbini.

U pisanju o navedenim kao i dijelom ostalim stripovima, primjerice o Prvom svjetskom ratu posvećenu remek-djelu Naša majka rat Krisa i Maëla, o kriminalističkim stripovima Rip Kirby Raymonda i Prenticea, Jérôme K. Jérôme Bloche Alaina Dodiera, Sergea Le Tendrea Makyoa te Kriminal Eda Brubakera i Seana Phillipsa, a osobito o u žanr jasno usidrenim ranije spomenutim europskim i Bonellijevim serijalima, autor se posve logično i razumljivo referira na film. Ne samo zbog žanrovske srodnosti u tematskim sižejima, karakterizaciji likova te pripovijedanju i vizualnoj naraciji („režiji”, kadriranju, komponiranju tabli i ritmu), ni zbog vlastitog bavljenja filmskom kritikom, nego i zbog prirodne povezanosti i trajne međusobne uvjetovanosti dviju vizualnih i narativnih umjetnosti. U zasebnim poglavljima knjige (Made in Hrvatska, Stripofilija, Edvin Biuković), dominantno sastavljene od tekstova tijekom minula četvrt stoljeća objavljivanih u domaćoj periodici, autor se posvećuje istaknutim hrvatskim autorima i njihovim djelima, od Borivoja Dovnikovića i Alberta Kinerta do Igora Kordeja i prerano preminula Edvina Biukovića. I čini to na očekivano oštrouman, stilski dotjeran, upućen i nenametljivo edukativan način, zbog čega knjigu Otkrivanje stripa valja dodatno preporučiti, ne samo ljubiteljima devete umjetnosti.