Odlazak velikog ilustratora

Jedan od najvećih hrvatskih ilustratora Ivan (Ivica) Antolčić napustio nas je ostavivši u nasljeđe bogat stvaralački opus i  senzibilitet kojim je razvijao maštu brojnim generacijama virtuozno spletenim i duhovitim ilustracijama objavljenim u slikovnicama i knjigama za djecu, mlade, ali i odrasle, te grafike, slike i plakate. Od 1956. do 1991. radio je kao scenski kipar u Hrvatskom narodnom  kazalištu u Zagrebu, a uz to izradio niz plaketa i medalja koje su se dodjeljivale kao nagrade. Sedamdesetih godina intenzivno se počeo baviti ilustracijom te je surađivao s dječjim časopisima Radost, Smib, Modra lasta, a u Školskoj knjizi bio je redoviti suradnik. Pored brojnih domaćih nagrada za ilustraciju (Nagrada Grigor Vitez – pet puta! i Velika nagrada za životno djelo, 2009, Nagrada Ivana Brlić Mažuranić) dobio je i međunarodne nagrade u Moskvi (1975) i Bombayu (1981), a nekoliko puta nagrađen je i Zlatnim perom na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (1975, 1976, 1981), ULUPUH, Nagrada za životno djelo (2010)...

Slikar i ilustrator Ivica Antolčić

Sedamdesetih godina počeo se baviti oblikovanjem kazališnog plakata, što čini vrijednu zbirku u Institutu za teatrologiju (od 1969. do 1990). Prema njegovu nacrtu izveden je svečani zastor u Zagrebačkom kazalištu lutaka (2008), vedre i duhovite simbolike – Drvo mašte iz kojeg odasvud vire poznati likovi iz bajki i priča Ivane Brlić Mažuranić. Napravio je i nekoliko scenografija za kazalište Komediju u Zagrebu i Lutkarsko kazalište u Rijeci.

Izložbom slika u Zagrebu u Galeriji Filakovac 2012. predstavio je svoj slikarski opus (na velikim platnima) potvrdivši se kao jedan od najvećih hrvatskih animalista sa specijalnošću prikaza ptica, pijetlova, purana. Kao dizajner okušao se već 1953. oblikujući autorski tobogan-skulpturu (u betonu), koja se nalazi u Crikvenici, a bila je tada pravi avangardni pothvat, nastala kao diplomski rad na ŠPU. Poprsje nobelovca Vladimira Preloga nalazi se od 2008. u Zagrebu u predvorju Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, a isti odljev i u Pragu. Do posljednjega trenutka slikao je i crtao vinjete i ilustracije, te se uz veliki osmijeh svog velikodušnog srca radovao svakom liku koji je stvorio, kao što je s osobitim poštovanjem isticao sve „vertikale duha“, kako je govorio za uvažene kolege i sugrađane vezane uz kulturu i umjetnost. Tako je i sam postao vertikala duha i ljubavi, koja će osvjetljavati putove drugima. Dio njegova opusa koji se nalazio u atelijeru kod Straže bit će darovan školi u rodnom Komarevu, zavičaju trajne inspiracije, i Gradskom muzeju u Sisku, gradu koji je 2009. Ivici Antolčiću dodijelio Nagradu za životno djelo.