Glumac velika srca i duše

U nedjelju, 27. siječnja, kazališnim je i filmskim svijetom odjeknula tužna vijest: umro je mladi glumac Robert Budak. Bio je jedan od najnadarenijih hrvatskih glumaca u kazalištu, na filmu i televiziji posljednjih deset godina, vrlo je rano počeo plijeniti pozornost javnosti. Stasom, glasom, cijelim habitusom potpuno različit od drugih hrvatskih glumaca, bio je i ostao nova pojava koja sintetizira nježnost i energiju, emotivnost i britkost, osoba snažne individualnosti i lucidnosti, drag i mio mladić, dobar i plemenit čovjek, beskrajno šarmantan kolega i umjetnik, veliki prijatelj, brižan sin. Upoznala sam ga kad je imao samo četrnaest godina i kad me zadivio vrhunskom inteligencijom, toplim pogledom i velikom erudicijom, u kojoj je spajao dječačku, mladenačku znatiželju i mudrost iskusna čovjeka, što se ponavljalo sve do danas u našim razgovorima i susretima. Kao student glume briljirao je u svim ulogama. Za Vijenac sam nakon njegova magistarskoga glumačkog ispita u klasi profesora Krešimira Dolenčića početkom travnja 2017. u predstavi Mutter Courage i njezina djeca zapisala: „Duhovit i tragičan par, Robert Budak i Andrej Kopčok kao Vojnici svih vojski, lucidno unose švejkovsku energiju, ali i tragigroteskno podsjećaju na neke ‘ratnike’ i ‘heroje’ koji su napadali Hrvatsku.“ 

Robert Budak kao Romeo u Dubrovniku 2014. / Snimio Grgo Jelavić  / PIXSELL

Taj se put, koji je tek započeo, nastavio i u svim ulogama koje je odigrao. Trebao je biti Hamlet, Macbeth, Othello ili Jago, Kerempuh i Križovec, Pomet i Estragon, Don Juan i Sganarelle, Trepljev... Otišao je gotovo na pozornici, kao svi veliki glumci i umjetnici, odigravši u subotu uvečer sjajnu, britku i bolnu ulogu Duksa u predstavi Huddersfield sa svojim generacijskim prijateljima u matičnom ZKM-u. Te noći pozlilo mu je. Umro je iznenada, u 27. godini, u roditeljskom domu.

Rođen na prvi dan proljeća, 21. ožujka indikativne 1992. u Zagrebu, osnovnu školu završio je u Sesvetama, a opću gimnaziju Tituša Brezovačkog u Zagrebu. Tad smo ga, kao tinejdžera, prvi put i gledali u jednoj predstavi, u kojoj je zabljesnuo neviđenim talentom. Studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu upisao je u rujnu 2011, a preddiplomski studij završio je 2015. Mogao je s jednakom snagom i darom preobrazbe glumiti sve uloge, tipove i karaktere, od tragedijskih i dramskih do komedijskih, s istom lakoćom i arhetipskom dubinom. Kao student uz filmove Zagreb Cappuccino (2014) Ognjena Sviličića i S one strane (2016) Zrinka Ogreste nastupao je i kao najmlađi hrvatski Romeo u Shakespeareovoj tragediji Romeo i Giulietta na Dubrovačkim ljetnim igrama (2014, 2015), u Skočibuhi osvajajući prostor i partnere gipkošću pokreta i ustreptalim ljubavnim silnicama. Lucidne je uloge ostvario u televizijskim serijama Stipe u gostima i Horvatovi, a zapaženo je sudjelovao u radijskim dramama na III. programu.

Ak. god. 2016/2017. postao je stipendist Zagrebačkoga kazališta mladih. Akademiju završava u rujnu 2017, a u listopadu 2017. postaje član ansambla ZKM-a. Nastupa u predstavama Sherlock Holmes, kao Pastor, Butler, Alisa u zemlji čudesa, kao duhovit i melankoličan Galeb, „u crvenim čizmama“, Tit Andronik, od rituala tragedije „odmaknut“ Basijan i Emilije, Zdrav i čisti dom, kao izniman Tata Čistek, Proba orkestra, igrajući simbolične i ludične udarce sudbine: Udaraljke. Njegovu pamet, dubinu i talent prepoznaje i Matko Raguž: 2017. dobiva Nagradu hrvatskog glumišta za „izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina“, za ulogu u Vojnovićevu Taksimetru u Raguževoj režiji i produkciji Teatra Exit iz Zagreba, a za taj niz uloga i preobrazbi u kolovozu 2018. dobiva nagradu za najbolje glumačko ostvarenje i na festivalu Barski ljetopis. U Exitu se istaknuo i u Marberovu Don Juanu u Sohou kao Pete, Aloysius, Skitnica.

Bio je strastven, lucidan, ludičan, zainteresiran. U sjećanju ostaju oponašateljske bravure glumca velika srca i duše, odgovornost, posvećenost, integritet. Bio je čovjek u kojega su se svi mogli pouzdati, a otišao je tako mlad, za sobom ostavivši svoju divnu obitelj i brojne prijatelje.

Teško je reći: Zbogom, Roberte!