Glazbom čuvana kultura

Večer 24. siječnja u Lisinskom bila je u znaku HRT-a i njihova doprinosa hrvatskoj glazbenoj kulturi. U prvom dijelu predstavljanjem nosača zvuka s operom Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, u foajeu Lisinskog, HRT je kao izdavač potvrdio važnu funkciju čuvara i promotora nacionalne kulture, da bi u nastavku u velikoj dvorani koncertom u ciklusu Kanconijer ansambli HRT-a, Zbor i Simfonijski orkestar sa solistima Ivanom Lazar, sopran, Yuom Shaom, tenor i Leonom Košavićem, bariton, uz sudjelovanje ljubljanskoga Komornog zbora Ave, pod ravnanjem Tomislava Fačinija izveli program naslovljen Misa, koji je donio Hrvatsku misu u h-molu, za zbor, orkestar i orgulje Josipa Vrhovskog (1902–1983) i Messe solennelle de sainte Cécile, CG 56, za soliste, zbor i orkestar Charlesa Gounoda (1818–1893). Doista vrijedno svake pohvale, jer ostvarenje tih opsežnih projekata plod je velika truda usmjeren na ostavljanje trajnih tragova koji će, a to je slučaj s CD-albumom, budućim generacijama prenositi i svjedočiti umjetnička dostignuća sadašnjih aktera glazbene kulture i njihov odnos prema baštini, kao i ulaganje napora da se aktualna glazbena ponuda obogati hrvatskim i stranim djelima.

Uz potporu Ministarstva kulture pokrenut projekt izdavanja CD-ova sa snimkama hrvatskih najvažnijih opera, nakon opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog (1819–1854), začetnika nacionalnog opernog stvaralaštva čija je 200. obljetnica rođenja ove godine, izdanje Zajčeva remek-djela, najpoznatije, najomiljenije i najčešće izvođene hrvatske opere, uz najavu da će treća biti opera
Porin Lisinskog događaji su kojima valja posvetiti veću pozornost. Stoga je ovo tek informacija o održanoj promociji koju je vodila Ana Vidić, urednica izdanja, s opširnim i sadržajnim iskazima Ivane Kocelj, rukovoditeljice RJ Glazba HRT-a, Zrinke Matić, urednice na Hrvatskom radiju, Ive Lipanovića, dirigenta izvedbe, glazbenoga producenta Krešimira Seletkovića, opernog umjetnika Ljubomira Puškarića, koji je ostvario naslovnu ulogu, te Vedrana Galića iz Produkcije G.A.D., koja je pripremila opremu izdanja, njezino vizualno rješenje i popratne tekstove što obuhvaćaju vrlo iscrpne podatke o operi, njezinoj povijesnoj važnosti i kontekstu nastanka kao i libreto opere, sve i u engleskom prijevodu. Riječ je o studijskoj snimci Zrinjskog prema izvornoj verziji partiture, koja je kao živa izvedba bila predstavljena javnosti prošle godine, a pod vodstvom maestra Ive Lipanovića uz Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a okupila je ponajbolje hrvatske pjevače koji su prvaci i solisti nacionalnih opernih kuća, afirmirani i na prestižnim inozemnim pozornicama: bariton Ljubomir Puškarić kao Zrinjski, sopranistica Kristina Kolar kao njegova žena Eva, sopranistica Valentina Fijačko Kobić kao njihova kći Jelena, bas Ivica Čikeš kao Sulejman, tenor Domagoj Dorotić kao Jelenin zaručnik Juranić, tenor Stjepan Franetović kao Mehmed Sokolović, bariton Leon Košavić kao Sulejmanov liječnik Levi, bas bariton Ozren Bilušić kao Gašpar Alapić te bariton Davor Radić kao Timoleon. Ne preostaje drugo nego nabaviti CD-album i uživati u Zajčevoj dobro nam poznatoj genijalnoj glazbi i odličnim interpretacijama, poučeni dobro sastavljenim uvodnim tekstom u popratnoj knjižici!

Solisti i dirigent Tomislav Fačini pred orkestrom primaju završni pljesak publike / Snimila Marija Štilinović

Nastavkom koncerta publici u Lisinskom i slušateljima Hrvatskog radija, koji je koncert izravno prenosio, bio je ponuđen nadasve zanimljivo odabran program te vrsne interpretacije velikog vokalno-instrumentalnog izvođačkog aparata. Trebalo bi mnogo više novinskog prostora za iscrpniji opis koncerta jer bi to djela na programu zavrijedila, pogotovo djela Vrhovskog, za čiju je revitalizaciju zaslužan skladateljev unuk, dirigent Tomislav Fačini. Njegove orkestracije međimurskih popjevaka Dremle mi se dremle, Zelena dubrava, Prepelica i Ni mi volja, koje su nadahnuto otpjevali Ivana Lazar i Leon Košavić, ugodno su podsjećanje na lokalpatriotizam, kao i pripadanje neonacionalnom usmjerenju razdoblja kojega je Josip Vrhovski jedan od zanemarivanih predstavnika. U tom je kontekstu predstavljanje ostavštine uglednika zaslužna za razvoj glazbene kulture u više hrvatskih gradova (Vrhovski je uz djelovanje u Zagrebu bio profesor u Osijeku, direktor glazbene škole i dirigent kazališta u Varaždinu, školski profesor i operni dirigent u Splitu i direktor glazbene škole u Karlovcu), zakašnjeli dug skladatelju čija je Hrvatska misa u h-molu neosporno vrijedan glazbeni spomenik i svjedočanstvo inventivnosti nadarenog autora čija je glazba melodijski raspjevana, harmonijski znalački vođena, orkestralno prozračna i u svojoj duhovnosti nadasve krepka.

Pa ako Vrhovski Misom na hrvatskom jeziku, a slijedeći standardni slijed misnog ordinarija, iskazuje krotkost iskrena vjernika, Gounod Svečanom misom na latinskom izvorniku uznositije slavi sveticu-zaštitnicu glazbe, a istovremeno i vladara Napoleona Trećeg, samoprozvana cara, kojemu je trebalo pjevati i svirati pompozno, s mnogo vojničkih ugođaja ozvučenih velikim bubnjem, činelama i limenim puhačima koji nerijetko dominiraju u velikom orkestralnom aparatu. Dakako, Gounod je bio majstor pa donosi istinski meditativne trenutke opjevane pobožnosti, a osobito se lijepo doima umetnuti orkestralni Offertoire (Prikazanje) kao svojevrsna „orkestralna molitva“, kao instrumentalni duhovni predah. Zahvaljujući dirigentu i brojnom dobro pripremljenu izvođačkom sastavu publika je bila oduševljena izvedbama, što je i dokazala dugim, burnim pljeskom.