Francuski virtuozni orguljaš

Glazbenici frankofonskih zemalja nisu naši česti gosti. Iznimka su orguljaši. Već pet godina na festivalu Orgulje sv. Marka zagrebačka je publika mogla čuti ponajbolje francuske orguljašice i orguljaše, koji djeluju na najprestižnijim orguljaškim mjestima, u pariškim crkvama. U velebnoj gotičkoj katedrali Notre Dame djeluju trojica orguljaša, među kojima je i Vincent Dubois. Za orguljama dvorane Lisinski predstavio se programom karakterističnim za francuske orguljaške recitale. Koncert je otvorila Sinfonia iz kantate Wirmüssendurchviel Trübsal, BWV 146 J. S. Bacha u aranžmanu Marcela Dupréa. Sam je Bach za potrebe Sinfonije preradio vlastiti Koncert u d-molu za čembalo i gudače namijenivši ga orguljama uz gudače i puhače. Obrada iziskuje velik angažman pri stapanju uloga solista i pratećeg ansambla. U tome pomaže mogućnost mijenjanja kombinacija registara, čime se Vincent Dubois vješto koristio, dajući tako svojem virtuoznom sviranju dodatnu zvukovnu dimenziju. Iako je riječ o obradi, još je riječ i o Bachovu djelu kojem je orguljaš pristupao s izražajnim rubatom, otežavajući tako donekle praćenje tijeka glazbenih misli u djelu i u njegovoj interpretaciji.

Vincent Dubois u Lisinskom/ /Snimila Buga Cvjetanović

Sličan pristup ponovio je i u Fantaziji u f-molu, KV 608 Wolfganga Amadeusa Mozarta. Rubato Vincenta Duboisa onemogućavao je predviđanje forme djela. Dakako, virtuoznost i briljantnost nisu ni u jednome trenutku bili upitni, a korak dalje svakako je i činjenica da je cijeli program orguljaš svirao napamet.

Simfonijski repertoar, karakterističan za francusku orguljsku glazbu 19. stoljeća, Vincent Dubois prikazao je kroz Allegro maestoso iz Šeste orguljske simfonije u g-molu, op. 42, br. 2 Charles-Marie Widora. Bogati orguljski zvuk u kombinaciji sa spretnošću orguljaša za sviraonikom, poslužili su kao dobar zaključak prvoga dijela koncerta.

Gotovo polusatna Fantazija i fuga na koral Ad nos, ad salutaremundam, jedno od Lisztovih najvažnijih djela za orgulje, instrument kojim, doduše, nikada nije u potpunosti ovladao. Poteškoća u formalnome oblikovanju skladbe ne nedostaje, kao ni listovskoga karakterističnoga pijanističkog pristupa skladanju. Ipak, riječ je o skladbi u kojoj se nađe za svakoga ponešto – od meditativnih ulomaka obojenih maštovitim harmonijskim kombinacijama do virtuoznih dijelova u kojima do izražaja dolazi skladateljeva virtuoznost. Skladba je to koja odgovara pristupu Vincenta Duboisa znatno bolje nego Bachova ili Mozartova djela s početka koncerta. Unatoč nedostatku odjeka u prostoru, koji orguljaš crkve poput pariške Notre Dame može iskoristiti kao prednost, Vincent Dubois domišljato se koristio registrima orgulja Lisinskog kako bi obojio različite ugođaje brojnih odsjeka Lisztove skladbe.

Koncert je zaključen dugačkom improvizacijom na dva božićna napjeva, Zdravo budi, mladi kralju i Narodi nam se. Skladanje u trenutku izvođenja neizostavna je vještina francuskih orguljaša, a djelić tog izvođačkog bogatstva Vincent Dubois prenio je i zagrebačkoj publici, majstorski uklapajući hrvatske božićne napjeve u sjajno izvedenu improvizaciju.