Atraktivno baratanje konvencijama

Tijekom protekla nešto više od dva desetljeća, točnije od antologijske zatvorske dramske serije Oz autora Toma Fontane i izvršnog suproducenta Barryja Levinsona, kabelska mreža HBO prometnula se u svojevrstan brend, u istoznačnicu za kvalitetne, kakvoćom ujednačene i pouzdane TV-proizvode, od kojih gledatelji znaju što mogu očekivati. Bez obzira na mjesto i vrijeme odigravanja radnje, kao i žanrovske predznake koji se kreću od mafijaške (Obitelj Soprano), gangsterske (Carstvo poroka) i socijalne krimi-drame (Žica), preko vesterna (Deadwood), distopijske znanstvene fantastike (Westworld) i crnohumorne drame (Dva metra pod zemljom), do jednosezonske glazbene drame razdoblja (Vinyl) i kostimirane povijesne drame (Rim), a isto vrijedi i za kultnu humornu romantičnu dramsku seriju Seks i grad ili pak u svijet medija smješteno politizirano Uredništvo (The Newsroom), promišljeno i pedantno koncipirani, raskošno producirani te manje ili više autorskim pečatima označeni projekti s logotipom HBO-a uvijek jamče inteligentnu i atraktivnu zabavu smještenu u konkretne sredine, u najuspjelijim slučajevima fokusiranu na zanimljive aktualne priče, garniranu zvučnim glumačkim imenima te sve češće obilježenu lokalnim koloritom. Takav je slučaj i s prvom ovdašnjom regionalnom serijom HBO-ova ogranka Adria, kriminalističkom dramskom serijom Uspjeh realiziranom u suprodukciji s hrvatskom producentskom tvrtkom Drugi plan i pod redateljskom palicom oskarovca Danisa Tanovića.

Serija Uspjeh prvi je projekt HBO-a u jugoistočnoj Europi

Uspjeh je serija koja tematikom i izvedbom, ponajviše vizualno i stilski, u velikoj mjeri podsjeća na recentni domaći televizijski adut, seriju Novine redatelja Dalibora Matanića i scenarista Ivice Đikića, što s obzirom da je riječ i o projektu tvrtke Drugi plan ne treba čuditi. Uspjeh s Novinama dijeli usmjerenost na oslikavanje korupcije, nemorala, kriminala i svakovrsne truleži u visokim tuzemnim poslovnim i s njima interesno povezanom miljeu, smještenom u realistična i lako prepoznatljiva okruženja, podjednako kao i sklonost naglašavanju kontrasta između moralnog i nemoralnog, poštenog i zločinačkog, pravičnog i dekadentnog, etičnog i beskrupuloznog, između odanosti i karijerizma, napokon i skromnosti i svakodnevnosti u odnosu prema dobrostojećem i elitnom. Protagonisti su četvero Zagrepčana različitih dobi te socijalnih i obiteljskih zaleđa, od nezaposlenog mladog Kikija (odlični povratnik Toni Gojanović iz Grlićeve Karaule), koji sa ženom (Ivana Roščić) i djetetom živi u „limenkama“ u Zapruđu, preko buntovne tinejdžerice Blanke (glumačko otkriće Tara Thaller, izvrsno dočarava kombinaciju grubosti i ranjivosti lika izložena opresiji od strane agresivnog i patologijom obilježena oca u tumačenju Nikše Butijera) i bankovne službenice Vinke (sjajna Iva Mihalić u dosad najboljoj ulozi), zarobljene u braku bez ljubavi sa suprugom kockarom (nedovoljno iskorišten Goran Bogdan), do cijenjenog arhitekta Harisa (markantni i pouzdani Uliks Fehmiu iz Naše svakodnevne priče Ines Tanović). Nakon početne mozaične dramaturgije i naracije, u skladu s kojom u prvoj epizodi upoznajemo četvorku koja se međusobno ne poznaje, ali se povremeno slučajno susreće, na kraju prve od šest epizoda oni će spletom okolnosti biti uvučeni u ubojstvo nasilnoga Blankina dečka Viktora, kojega će u namjeri spašavanja nje i Kikija ubiti Vinka. Nju je, pak, istog jutra na Mostu mladosti naizgled bezrazložno pretukao elegantno odjeven grubijan (Mislav Čavajda), za kojeg će se ubrzo ispostaviti da je tjelohranitelj Luje Kralja (markantni Borut Veselko iz Inferna Vinka Möderndorfera), svemoćni biznismen i Harisov poslodavac na spomen čijeg imena svi padaju ničice, a zaštićen je i u slučajevima najtežih zločina, kakvo je ubojstvo sestre policijske inspektorice Kalić (vrlo uvjerljiva Marija Škaričić) u koje je bio umiješan prije četiri godine. Dakako, istrage Viktorova ubojstva prihvatit će se upravo inspektorica Kalić, a svima će velike probleme stvoriti i Viktorov otac, moćni i opasni mafijaš Danilo (dobar Goran Navojec, koji uspješno izbjegava manirizam).

Jak adut Uspjeha impresivna je fotografija Erola Zubčevića, česta Tanovićeva suradnika koji je za rad na Obrani i zaštiti Bobe Jelčića nagrađen Zlatnom arenom, a pred čijom kamerom često uz uporabu dronova Zagreb izgleda modernije i atraktivnije no ikad. Maksimalno se eksploatiraju poslovne zgrade na Heinzelovoj ulici i Radničkoj cesti, a njihovi geometrijski pravilni kubusi snimani iz zraka i kombinirani s kadrovima osvijetljenih uličnih raskrižja djeluju gotovo nadrealno. Tanovićeva je režija sigurna, elegantna i povremeno nadahnuta, produkcija je očekivano vrhunska, na kraju svake epizode odzvanjaju klasici domaće zabavne glazbe (Arsen Dedić, Jimmy Stanić, Drago Diklić...), a najveći problemi leže u generalno shematičnim likovima – od kojih neki bitni, poput Danila, jednostavno nestanu – i na konvencije izrazito oslonjenu scenariju. Dok je tipizacija karaktera dosta uspješno nadvladana glumačkim izvedbama, priča o borbi malih i običnih ljudi, od kojih su neki poput Harisa upravo otkrili savjest, i zloga svemoćnog tajkuna Luje Kralja pati od potpune stereotipiziranosti i klišeiziranosti. Tu je i nelogičnost za kraj: kolika je vjerojatnost da bi netko poput Luje Kralja, koji na vezi i platnom spisku ima praktički sve važnije ljude u gradu, uzeo pištolj i osobno krenuo ubijati? Njemu to ne treba, ima onih koji će to obaviti umjesto njega, a umetnuto je tek da bi se osigurala efektna i brza, ali i nerealna i ishitrena završnica.