Režija i režije

Čudni smo mi ljudi. Cijeli prosinac, možda i dulje, razmišljamo o dočeku Nove godine, turističke agencije i ugostiteljski objekti rasprostiru pred nama svu raskoš svojih ponuda za tu, „najluđu noć“ u godini, ljudi je diljem svijeta dočekuju bučno, blještavo, vatrometno, s mnogo jela, pića i dobrih želja, a onda sve to brzo zaborave. U mjesecu koji slijedi naglo splasne sav taj zanos, pa je siječanj mnogima najomraženiji mjesec. Prvi njegov dan kao da je još prirepak prethodne godine, a pred nama je neizvjesnost novih 365 dana. Otrežnjenje ubrzo donose rate kredita (starih i novih), žongliranje između želja i mogućnosti, s čim su se starije generacije dobro znale nositi i same, bez kojekakvih savjetnika, tzv. life coacheva (gadni su i ovako napisani), a sve po onoj staroj i prokušanoj: prema guberu valja se pružiti. Što će mladima poslovica kad ne znaju ni što je guber, pa što im onda vrijedi govoriti o nekom prostiranju?!

Čekana ili nečekana, Nova je godina (prvi dan siječnja) otvorila još jednu. Nakon jeftinoga šušura i televizijskoga veselja što ga pumpaju reporteri raznim „atmosferama“, opet su nas zaskočile stare i neprolazne brige: plaćanje računa, podebljanih sve većim izdacima za plin, struju, grijanje, zapravo za cjelokupne režije. Velika je razlika je li imenica u jednini (režija) ili u množini (režije). Naravno da tako slične riječi moraju imati štošta zajedničko, ali i dijelova koji ih po značenju razdvajaju.

Režiju mnogi s pravom povezuju s kazalištem, filmom ili televizijom, jer je ondje režiser vrlo važna osoba. Ona može neko ostvarenje uzdići do uspjeha, ali jednako tako i upropastiti. Upravo se uz pojedine režisere vezuju i neki filmski žanrovi, pa znamo da Bergman, Antonioni ili Fellini nikada nisu režirali vesterne, kao ni perjanice vesterna (John Ford ili Huston) psihološke drame. Premda se misli kako tuđica režiser (hrv. redatelj) u europskim jezicima obavlja isti posao, ni to nije tako. U francuskom régisseur, kao i u češkom řiditel, znači upravitelj kuće ili dobara, dok régisseur d’un théâtre obavlja upravnu službu, a ne umjetnički posao hrvatskog režisera / redatelja. To u francuskom u kazalištu obavlja meteur en scène, odnosno réalisateur na filmu i televiziji. Određuje statiste, bira mjesta gdje će se što snimati, nabavlja stvari potrebne za neku predstavu i sl.

Postoji (i ne samo u ovom slučaju) razlika između britanskoga i američkog engleskog jezika. Tako u britanskom engleskom producer pokriva režisera, dok je u američkom engleskom producer vlasnik ili upravitelj filmskoga poduzeća. Talijanski jezik za režisera rabi izraz regista. Regia je, naravno, režija.

Postavit ću jedno intrigantno pitanje iz neba pa u rebra: može li se s režijom povezati erekcija? Naravno, odgovori bi bili uglavnom nategnuti, nasilu duhoviti, no vrlo jednostavan jezični rasplet brzo će pokazati njihovu vezu. Naime, i tal. reggere, i fr. régir, i njem. regieren povezani su s lat. rex, kralj, odnosno s regere, vladati, voditi, upravljati, ravnati. Erekcija, od lat. erectio, znači uspravnost, postavljanje, dizanje i sastavljenica je od lat. ex, iz + regere (značenja sam navela). Pitanje, dakle, i nije bilo baš izvan pameti.

No kad se smire i jezične i ine strasti, ostaje još jedno značenje režije u neumjetničkom smislu, a to je uprava. Još se i danas za upravu nekih državnih monopola kaže npr. režija duhana. Od negdašnjega mastodonta, željeznice, nekoć također državnoga monopola, zadržala se kao ostatak režijska karta. Bila je za povlaštenu (ili besplatnu) vožnju željezničkih namještenika i članova njihovih obitelji (njem. Freifahrkarte). Prošavši kroz raznorazne reforme i privatizacije, mislim da je ipak preživjela. Osim kao povlaštena karta, režija se, kao troškovi pogona, uvukla i u izraz režijski troškovi, a to su opći troškovi poslovanja poduzeća koji nisu izravno proizašli iz proizvodnoga procesa, ali opterećuju cijenu samoga proizvoda (novac za plaće zaposlenika, za najam poslovnih prostorija, energiju, komunalne naknade i ostale namete). Dakle, u privrednom smislu, režija se u tom značenju zadržala samo u hrvatskom jeziku (i austrijskom, koji se kadšto prema njemačkom jeziku u Njemačkoj odnosi kao britanski engleski prema američkom).

I upravo sada, preko tih općih troškova, dolazimo do onih čemernih dana ne samo u siječnju nego u svakom mjesecu, kad treba platiti režije, tu mrsku svakomjesečnu množinu. Za takve režije dobro znaju i oni koji nikada ne idu u kazalište, možda ni u kino, ali zato uredno idu na poštu, u financijske ustanove gdje se na račune plaća niža naknada ili tu transakciju obavljaju elektronički. Dakako, najredovitiji podmiritelji režija bez premca su umirovljenici. Oni od svojih uglavnom jadnih prihoda (osim onih povlaštenih) najprije odvoje novac za režije, a „kraljevskim“ ostatkom upravljaju ekvilibristički. Vjerojatno u starijima još živi sram od duga, što u mlađima izaziva neshvaćanje, jer oni u dug ulaze svjesno (a država im ga, npr. za mobitelske aktivnosti, još velikodušno i oprašta).

Neću preskočiti ni imenicu režim iz istog izvora (lat. regere, voditi, upravljati, vladati, ravnati, usmjeravati). U svakom režimu ima i onih antipatičnih režija koje su zapravo već iskorak prema korupciji i kriminalu. Nerijetko ih provode režimlije. Oni kade garnituri na vlasti samo da bi zadržali povlastice kojih su se dokopali. Za njihovu režiju doznamo kasnije, kad izađe na vidjelo da se plan X provodio (više-manje nasilno) u režiji nekih političkih i/ili gospodarskih struktura. Takvi se „režiseri“ zaklinju na sva usta kako je „sve čisto i po zakonu“, no upravo njihovo uporno isticanje zakonitosti govori kako to ipak nisu bila čista posla.