Oda ratnoj reporterki

Film Moj osobni rat dugometražni je igrani prvijenac redatelja Matthewa Heinemana, hvaljena zbog dvaju dokumentarnih djela, za Oscar nominirana Zemlja kartela (2015) o borbi običnih ljudi protiv meksičkih kartela te Grad duhova (2017) o ugroženim sirijskim novinarima. Usprkos promjeni filmske vrste iz dokumentarne u igranu, Heineman u prvijencu ostaje dosljedno društveno angažiran, jer riječ je o biografskom ratnom filmu o dijelu života američke novinarke Marie Colvin, inozemne dopisnice londonskoga Sunday Timesa, stradale u Siriji 2012. Scenaristički predložak je – prema članku Marie Brenner Osobni rat Marie Colvin objavljenu 2012. – napisao Arash Amel, a zanimljivim se može učiniti podatak da se među pet koproducenata osim Heinemana nalazi i glasovita američka glumica Charlize Theron.

Rosamund Pike uvjerljivo je utjelovila novinarku Marie Colvin

Kako je Colvinova novinarsku karijeru započela sredinom 1980-ih, filmom nije obuhvaćeno čitavo njezino djelovanje, premda je već zarana postigla mnogo. Moj osobni rat obuhvaća razdoblje od 2001. do 2012. Pet ratnih segmenta smještenih u razna geografska područja – Šri Lanka 2001, Irak 2003, Afganistan 2009, Libija 2011. i Sirija 2012. – kontrapunktirani su s dijelovima mirnodopske Britanije, gdje novinarka ipak ne može izbjeći traumatskim iskustvima koja ostavljaju traga na njezinoj psihi i egzistenciji. No njezina je ustrajnost u predočavanju istine o užasima raznovrsnih ratnih sukoba bila takva da nije prezala ni od izlaganja neprestanim opasnostima. Gubitak lijevoga oka na Šri Lanki kao i smrt u Siriji egzistencijalni su okvir filma, a od šest uglednih novinarskih nagrada kojima je ovjenčana od 2000. do 2012. ovom se prigodom spominje samo ona iz 2001. za najboljega stranog dopisnika godine u Velikoj Britaniji.

Djelovanje Marie Colvin (Rosamund Pike) srž je filma, a njezina jasna fokalizacijska uloga osnažuje se izvanprizornim navodima iz važnih novinskih tekstova, kao i isječcima psihičkih trauma koje ju razaraju. No za složenu percepciju predočenih zbivanja izrazito su važni i suradnik fotograf Paul Conroy (Jamie Dornan) i urednik Sunday Timesa Sean Ryan (Tom Hollander), a ne treba zanemariti ni sporedne likove poput prijateljice Rite (Nikki Amuka-Bird), novoga partnera Tonyja (Stanley Tucci), kao i novinare i fotografe iz ratnoga žrvnja poput Norma (Karey Johnson) ili Kate (Faye Marsay). Heineman ne zastaje tek na europskoj odnosno zapadnocivilizacijskoj perspektivi, već itekako uključuje i više likova iz zatečenih ratom opustošenih područja izloženih pogibelji – bilo da je riječ o predvodnicima ustanaka ili tek obiteljskim ljudima čiji i najmlađi članovi stradaju.

Uz stalne ratove u raznim dijelovima svijeta, s brižljivošću i razumijevanjem autori pristupaju svakome od ratnih segmenta građe, ali i mogućim suprotnostima europskoga tla. Zbog toga važni likovi ne ostaju na arhetipskim postavkama, već su punopravni karakteri sukladni habitusu stvarnih ličnosti koje tumače i većinom se ravnaju prema izrazito etičkim postulatima premda su katkad ambivalentni zbog nagriženosti ratnim traumama. Nema nikakve sumnje da je engleska glumica Rosamund Pike sjajno predočila lik znamenite novinarke. Iznijansiranost su i snaga njezine izvedbe takve da vežu gledateljevu percepciju, a kako se u odjavnoj špici filma pojavljuju lik i glas same Marie Colvin te stvarni novinski isječci, zapanjuje sličnost modulacije i boje glasa Pikeove i Colvinove, a filmska rekonstrukcija povijesne zbilje doima se kao povijesni izvor. U glumačkom postavu možemo istaknuti još Jamieja Dornana i Toma Hollandera, kao vrsne protuteže tumačenju Rosamund Pike. Dinamična montaža, evokativni snimateljski rad i dosljedna glazba uklapaju se u redateljske postupke Matthewa Heinemana, dovoljno eksplicitne da bi odrazili nesmiljeni ratni žrvanj, ali i retorične da bi pobudili gledateljevu empatiju. Moj osobni rat je vrlo dobar, ako ne i izvrstan film, a svakako rad koji navodi na razmišljanje.