Čovjek i globalno zatopljenje

Zima je prikladno vrijeme da se potakne rasprava o smanjivanju utjecaja čovjeka na globalno zatopljenje jer zimi zagrijavamo prostorije u kojima boravimo i putujemo više nego obično. Znanstvenici se uglavnom slažu da smo vlastitim djelovanjem u posljednjih nekoliko stoljeća podigli prosječnu temperaturu na Zemlji za oko 1,5 ^oC. Nije naodmet ponoviti da se to događa zato što pretjeranom emisijom nekih stakleničkih plinova (CO₂ i CH₄) te sječom šuma toplinske zrake (dugovalni dio spektra elektromagnetskih valova) ne uspijevaju u dovoljnoj mjeri izaći iz atmosfere, nego se reflektiraju na stakleničkim plinovima (vodenoj pari, CO₂ i CH₄) i efektom staklenika zagrijavaju Zemlju više nego što treba. Bez stakleničkih plinova temperatura na Zemlji bila bi i do 30 stupnjeva niža, a analize leda izbušena u ledenom prekrivaču mogu se iskoristiti za proučavanje veze između temperatura i promjena razine stakleničkih plinova u posljednjih 800.000 godina. Zbog zagrijavanja atmosfere dolazi do topljenja polarnih kapa i podizanja razine mora, što izravno utječe na 40 posto svjetske populacije koja živi na obalama mora, a posredno i na ostale ljude intenzivnijim i učestalijim klimatskim promjenama. Istina je i da je naš planet tijekom povijesti prolazio kroz ledena doba s razdobljima od više desetaka tisuća godina. To se tumačilo promjenama u ekscentričnosti orbite, nagibom osi i precesijom, ali tko kaže da će nas ti efekti baš sada spasiti od neodgovorna ponašanja? Problem je u tome što efekti od podizanja temperature Zemlje nisu linearni s porastom temperature pa možemo doći do točke s koje će se biti jako teško vratiti u sadašnje stanje.

Da ilustriramo što je to nelinearni efekt, prisjetimo se nagradne igre prije desetak godina kada je Trgu bana Jelačića u Zagrebu postavljena kocka od leda stranice duge 1,5 m. U kocki su bile zlatne poluge i mogao ih je dobiti onaj tko pošalje SMS s najtočnijom prognozom vremena potrebna za topljenja kocke leda. U mojoj široj obitelji zaključeno je da sam kao fizičar i znanstvenik najprirodniji izbor za osobu koja može „točno“ izračunati potrebno vrijeme za topljenje kocke leda. Pokušavao sam objasniti da vrijeme topljenja leda nelinearno ovisi o temperaturi na Trgu bana Jelačića tijekom dvadesetak dana, koliko je bilo predviđeno da će topljenje trajati, ali članove šire obitelji ništa nije moglo razuvjeriti u tome da znanstvenici, uključujući i mene, nisu baš korisni kad takvu stvar ne mogu točno izračunati. Riječ je o tome da vrijeme taljenja kocke ovisi proporcionalno o toplini u jedinici vremena koju kocka dobiva od okoline, od čega treba odbiti toplinu koju kocka zrači u okolinu. Glavni je izvor nepouzdanosti u procjeni topline u jedinici vremena koju kocka dobiva od okoline. Ta veličina razmjerna je temperaturi, ali na četvrtu potenciju, što zapravo kaže da se vaša eventualna pogrešna procjena temperature diže na četvrtu potenciju. Ukratko, za malu pogrešku u procjeni temperature pogriješite mnogo nakon što izračunate vrijeme potrebno za topljenje kocke leda, a da niste pogriješili u samu računu. Slično je i s modelima procjene vremena preostala dok Zemlja ne dođe do točke iz koje nema lagana povratka pa nam je bolje da što prije počnemo djelovati.

Što možemo učiniti? Putujte manje, osobito avionom i automobilom. Pokušajte spojiti putovanja ako već morate letjeti i povezite nekoga ako već morate putovati automobilom. Provjerite gume na automobilu jer pravilan tlak zraka u gumi štedi gorivo. Razmislite o alternativnim načinima prijevoza kao što je javni prijevoz ili bicikl. Pojedite svu pripremljenu hranu i jedite manje mesa jer stočarstvo je jedan od velikih izvora stakleničkih plinova. Investirajte u LED-žarulje, koje troše i do 80 posto manje energije od običnih žarulja. Smanjite potrošnju pitke vode jer se za njezin transport i proizvodnju troši energija. Investirajte u energijski štedljivije kućanske aparate. Smanjite potrošnju energije za grijanje i hlađenje investiranjem u bolju stolariju ili pametniju gradnju ako gradite. Postavlja se pitanje zašto baš mi trebamo štedjeti energiju kad su Amerikanci znatno manje ekonomični u tome (u SAD samo pet posto svjetske populacije troši 25 posto energije)? Svatko od nas treba napraviti najviše što može jer samo zajedničkim naporima možemo očuvati Zemlju. Ljudi su već jednom u povijesti dogovorom riješili problem ozonskih rupa smanjivanjem proizvodnje freona, ali problem globalnog zatopljenja mnogo je složeniji. U nekim zemljama kao što je Rusija moglo bi biti i pozitivnih efekata od zagrijavanja Zemlje (Sibir bi mogao postati žitnica, a obale sjevernih mora mogle bi postati poželjne turističke destinacije). Osim toga nacionalne politike sve su manje sposobne rješavati globalne probleme jer se nalaze u sličnim situacijama kao što su bila stara plemena kad su bila nesposobna riješiti izazove svojeg vremena. Znanost sigurno može pomoći. Primjerice 2013. proizveden je prvi čisti hamburger dobiven rastom stanica u laboratoriju. Cijena za taj jedan hamburger bila je 330.000 dolara. No nakon četiri godine istraživanja pala je na 11 dolara po komadu, a predviđa se da će za još desetak godina biti manja od cijene hamburgera proizvedena na klasičan način.

Samo odgovorno ponašanje što većeg broja ljudi, što prije, ulaganje u znanost i obnovljive izvore energije može nam pomoći u rješavanju toga globalnog problema.