Sve vrijeme poezije

Kad čitamo knjigu poezije, počinjemo novi život, život pjesnikov, a da bi postao našim, bliskim, smislenim, moramo se prepustiti avanturi oživljavanja pjesnikovih poetskih percepcija, moramo živjeti život jezika koji ostvaruje pjesnik. Ako nam to bdjenje nad jezikom donosi užitak, odmor duši, ne utišavajući našu koncepciju pjesnikova identiteta, onda smo se približili pjesnikovoj auri esencijalnog. Ilustrativno će biti ako na tom, slobodno kažimo, delikatnom putu, uzmognemo artikulirati estetske i etičke posebnosti i dominantne vrijednosti pjesnikova izraza.

Daniel Načinović, pjesnik, kantautor, esejist i prevoditelj, pojavio se na stranicama Vijenca s trima odabranim književnim naslovima: Desk (2005), Manutekstura (2006) i Uvojci zlatnog runa (2011). I dok u knjizi eseja i feljtona (Desk) pokazuje plodnu znatiželju za izazove globaliziranog svijeta, u Manuteksturi će, uz vrsnu kajkavsku pjesnikinju Božicu Pažur, osmisliti umijeće čakavskog idioma. Da je vrstan znalac jezika, pokazuje i u zbirci Uvojci zlatnog runa.

Izd. Josip Turčinović d.o.o. Pazin, Gradska knjižnica i čitaonica, Pula,

DHK, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, srpanj 2018.

U najnovijoj knjizi pjesama na talijanskom jeziku Lo Schiavone otkriva nam sve vrijeme poezije. Vrhunskim poetskim balansiranjem u potrazi za pravim riječima, on mudro uzima od života svekolike stvarnosti postojanja, uvijek u dosluhu s pravim, autentičnim riječima. Poetsko bdjenje nad jezikom ostvario je u talijanskoj poetskoj frazi donoseći lakokrili dinamizam i neposrednost poetske igre kojoj ne manjka ironijskog odmaka. Tako će u pjesmi La torre di Babele (Babilonski toranj) pjesnik naglasiti globalističke igre na svim razinama koje su stvorile razuzdani babilonski toranj. „Umorni smo od te zbrke“, ironično vapi pjesnik. „Tornjevi od mulja niču sami“. Zapravo, muljanje, kako bismo rekli u slengu, svojevrsni je „misterij pod ovim suncem“. Živahan ritam stihova uživljava se u banalnosti svakodnevice, ne bi li na taj način „utihnuo“ turobna životna pitanja: „Ovaj svijet blažen u gomili / sakuplja slavu, plač i tišinu“ (Nel giardino pubblico / U javnom perivoju).

Ima u tim stihovima i bajkovite senzualnosti i prigušenog erotizma. Pjesnikova poetska percepcija tiče se svih osjetila. Slobodna igra pjesnikove imaginacije ne djeluje anarhistički, štoviše, hvatamo tu i tamo dobrostiv pjesnikov smiješak. Sudbina pojedinca umrežena je u nepodopštinama i metežu globalizacije: „U ovim smušenim prilikama ima i onih koji traže parking u svemiru“ (Canto della liberta / Pjev slobode).

Naslov zbirke baština je s jadranskih prostora. Schiavoni su bili „fanti del mar“, kako objašnjava pjesnik. A u vremenu republike Venecije bili su to i Hrvati. Izvedenica „ropski“ (schiavo) imala je u tršćanskom idiomu prezirno značenje. Ja bih se ipak odlučila za prijevod „Slaven“. Uostalom, Talijani su (u prošlom stoljeću!) običavali govoriti „voi slavi“. Naš se pak Načinović mudro dosjetio objavivši na naslovnici: „Versi italici d’un poeta croato“. Dakle, „talijanski stihovi jednoga hrvatskog pjesnika“, a ja dodajem samo: iz krasnog istarskog zavičaja.