Šansa za uvođenje reda

Romana Matanovac Vučković nova je predsjednica Hrvatskoga glazbenog zavoda, Zoran Juranić i Tamara Jurkić Sviben potpredsjednici, a Vesna Šepat Kutnar tajnica. Ostali su članovi ravnateljstva Tonči Bilić, Branka Bubalo Paliska, Dalio Despot, Vlasta Faist-Maras, Anđelko Krpan, Pavao Mašić i Ante Topić. Tako je odlučila izvanredna i izborna skupština HGZ-a, održana 28. studenoga u Dvorani Lhotka Muzičke akademije, budući da je rad skupštine u samome HGZ-u onemogućio bivši ravnatelj Niko Đurić. Skupštinu je pratio i izaslanik Ministarstva kulture RH Tomislav Jelić.

Skupština Hrvatskoga glazbenog zavoda u egzilu homogenizirala je članstvo / Snimio Dalibor Urukalović / PIXSELL

Skupštinu su sačinjavala 133 redovita člana, što je istaknuto kao najveći broj dosad, a svjedoči o zanimanju i zabrinutosti članstva za budućnost njihove udruge. Odluke su donošene praktički jednoglasno, javnim glasanjem, uz četiri-pet protivnih ili suzdržanih glasova, što iznosi manje od četiri posto i taj postotak govori o stvarnom legitimitetu Nike Đurića u cijelom slučaju.

Skupština je donijela odluku u posljednji tren, dan uoči isteka mandata svih tijela udruge, 29. studenoga. Pored toga, poništila je odluku Nike Đurića o isključenju dijela članova ravnateljstva te svih članova Nadzornog odbora i Časnog suda iz članstva HGZ-a. Posljednjih mjeseci mnogo se toga događalo u HGZ-u i na ulici ispred njega, uredovala je policija, a sve zbog neviđene uzurpacije vlasti Nike Đurića. Pojedine odluke o suspenziji sustizale su jedna drugu, u svemu je bilo nelogičnosti i nesnalaženja članova bivšega ravnateljstva te nezapamćene bahatosti bivšega predsjednika, koji je, kao vrhunski odvjetnik, kako kažu, trebao pridonijeti boljitku HGZ-a, a priuštio mu je sramotu, svodeći pravnu struku na fiškalije kojima je lagao i obmanjivao javnost.

Nova predsjednica Romana Matanovac Vučković

U cijelom slučaju i nizu prijepora dvije su ključne činjenice. Ravnateljstvo je, u većinskom sastavu od sedam članova, u skladu sa statutom i svojim ovlastima, 30. lipnja razriješilo Niku Đurića s funkcije predsjednika HGZ-a zbog iskazivanja namjere prodaje povijesne zgrade, zaštićenoga spomenika kulture. No on se nije dao smijeniti pa je za odmazdu počeo smjenjivati članove tijelâ udruge, donositi diskrecione odluke, naređivati zaključavanje zgrade, izbacivati iz članstva. Druga je činjenica da mandat svima, pa i Đuriću, prestaje 29. studenoga, kako je upisano u registru udruga. Razvoj događaja dokazao je kako Niko Đurić laže i obmanjuje javnost jer je negirao pokušaj prodaje zgrade, a poslije se ispostavilo da postoji plan pretvaranja HGZ-a u hotel, uz Đurićev komentar da što je u tome loše! Posljednjih dana prije skupštine počeo je manipulirati s trajanjem mandatâ, tvrdeći da njegov i mandati još nekih članova traju četiri godine, iako članak 21, stavak 2 Statuta HGZ-a jasno propisuje da mandat osobe koja je izabrana umjesto opozvanog člana tijelâ udruge „traje do isteka mandata opozvanog člana“. Usput rečeno, a što je znakovito za cijelu krizu HGZ-a, na postavljeno pitanje o trajanju mandata nitko od ravnateljstva nije znao reći jasan odgovor već ga je, kao općenito pravno načelo, izrekao gost na skupštini, odvjetnik Pavle Fellner. A piše u statutu.

Može se očekivati da će Niko Đurić daljim fiškalijama opstruirati rad HGZ-a. On najavljuje sudske postupke, ali prije neka pogleda postotak stvarnog i moralnog legitimiteta koji ima da to učini. Negiranje same skupštine i njezine volje bio bi potpuni sumrak demokracije.

Novo ravnateljstvo odmah se mora uhvatiti ukoštac s gorućim  problemima: hitno promijeniti statut i utvrditi stvarno financijsko stanje, o kojemu su informacije nepouzdane, jer bivši ravnatelj sve dokumente drži kod sebe, kao i prijavnice novih članova, koje se mjesecima ne rješavaju. Bilo bi dobro, radi opće higijene, da se točno utvrdi odgovornost članova bivšeg ravnateljstva i poslovnog tajnika, tko je bio u sukobu interesa, tko je što činio ili nije činio na štetu HGZ-a. Budući da je sastav nadzornog odbora i časnog suda ostao isti, i oni se itekako moraju potruditi da opravdaju povjerenje, osobito časni sud, čiji je prvenstveni zadatak odlučivanje o sukobu interesa. Iako posla ima mnogo i previše, to je važno za vraćanje povjerenja članstva u čelništvo. Čelništvo se od početka mora držati načela javnosti rada prema onima koji su ih izabrali. Vidi se do čega je dovelo zatvaranje očiju i šutnja.

A sve je tek preduvjet za ozbiljan početak promišljanjâ o budućnosti Hrvatskoga glazbenog zavoda, njegovu mjestu i ulozi u hrvatskoj kulturi te formi i modalitetima djelovanja.