Cyrano de Bergerac na britanski način

Britanski film Stari momci redatelja Tobyja MacDonalda još je jedan primjer iz podžanra filmova o odrastanju. Nastao prema scenariju Luke Pontea i Freddyja Syborna temeljnim se dramaturškim postavkama oslonio o znamenitu francusku dramu Cyrano de Bergerac (1897) Edmonda Rostanda. To djelo koje na fikcijski način obrađuje život francuskog dramatičara i duelista iz 17. stoljeća doživjelo je mnogobrojne adaptacije u druge medije, pa i desetak filmskih, od kojih je najpoznatija prva američka (1950) redatelja Michaela Gordona i jedna od nekoliko francuskih (1990) redatelja Jean-Paula Rappeneaua. No još od odličnog američkog filma Ljubavna pisma (1945) Williama Dieterlea opažamo da se osnovna tema i motivi mogu prenijeti i u druga razdoblja i kontekste – u primjeru holivudskoga klasika smješteni su u žrvanj Prvoga svjetskoga rata – pa ne čudi ni da ih u slučaju Starih momaka zatječemo u engleskoga muškoga koledža tijekom 1980-ih. Koledž je to okoštalih britanskih obrazovnih zasada kojemu je krilatica ponašaj se muški, a najvažniji sportski događaj tzv. potočnica, gruba igra nalik ragbiju. U takvoj je sredini izgledom i habitusom iznimka učenik Amberson (Alex Lawther), čestim predmetom pošalica i kolega i profesora. No kada u školu pristigne novi profesor francuskoga Babinot (Denis Menochet) s kćeri Agnes (Pauline Etienne), mnogo se toga stubokom mijenja. Jer njoj se svidi zgodni Winchester (Jonah Hauer King), koji se pak ne može nositi ni s njezinom maštom ni kulturnim iskustvom pa u pomoć poziva upravo Ambersona, dakako zaljubljena u djevojku.

Radnja se odvija u muškom koledžu rijekom 1980-ih

Autori filma nadahnuto interpretiraju motive Cyrana de Bergeraca, u njih uklapaju i motive izvrsnoga britanskoga filma Ljubavni glasnik (1971) Josepha Loseyja nastala kao adaptacija romana (1953) L. P. Hartleyja, ali ih obogaćuju i kritikom onodobnoga školskoga sustava personificirana likovima profesora poput Hugginsa (Joshua McGuire) i ravnatelja (Nicholas Rowe) te sjajnim nizom kulturnih dodataka. Naime, Agnes je scenografkinja koju poziva berlinska škola, njezin otac pokušava dovršiti roman, Amberson je nadahnuti stvaralac, pjesnik, filmaš i crtač, a njegova bilježnica s pokretnim crtežima svojevrstan je lajtmotiv filma. Lakoća kojom se razvija fabula, spretno i blagonaklono ocrtavanje središnjih likova, uvjerljive i vrlo empatične promjene u zapletu pravo su bogatstvo ostvarenja koje na kraju izmiče mogućem arhetipskome svršetku, zacijelo i zbog činjenice da je Agnes daleko zrelija osoba i od Winchestera i od Ambersona kao i od vlastita oca. Mladići su na putu vlastita sazrijevanja, oslobađaju se zaštićene školske sredine, a djevojka napušta oca i ostvaruje svoj životni cilj.

Bezvremenski dizajn uporabnih predmeta s pripadnom scenografijom i kostimografijom – gdje se čini da nije riječ samo o 1980-ima već i o nekom ranijem razdoblju nakon Drugoga svjetskoga rata – evokativni snimateljski rad Nanu Segala, precizna montaža Sama Sneadea i Marka Trenda te glazbeni učinak Andrewa Hewitta osnažuju se dojmljivim soundtrackom koji uključuje ne samo engleske nego i pomalo zaboravljene francuske skladbe razdoblja. Dakako, najveći je doseg upravo gluma središnjih glumaca, od kojih svaki pojedinačno uvjerljivo tumači svoj lik u odrastanju, htijenja, krhkost i završnu odlučnost. Toby MacDonald svojim je redateljskim rukopisom omogućio gledatelju višu razinu uključenosti u građu filma, izravno približavanje likovima i njihovim pričama, ali i promišljanje raskošnoga i višestrukoga kulturnoga konteksta. Izmičući mogućoj predvidljivosti podžanra, MacDonald u Starim momcima obogaćuje postavke vlastitoga stila i svjetonazora uočenim još u kratkim filmovima Je t’aime John Wayne (2000) o muškarcu sklonu oponašanju Jean-Paula Belmonda iz filma Do posljednjeg daha (1960) Jean-Luca Godarda, kao i Heavy Metal Drummer (2005) sa suredateljem Lukeom Morrisom o mladom Marokancu hevimetalcu. Naposljetku, film je vrlo je dobro ostvarenje, školski primjer uvijek svježe britanske kinematografije. Čini se da mu tek ponešto nedostaje da bi bio i izvrstan.