U skladu s očekivanjima

Četrdeset prvo izdanje Interlibera, održano na Zagrebačkom velesajmu od 13. do 18. studenog, ispunilo je očekivanja izdavača i posjetitelja. Svih šest dana među štandovima su vladale gužve, kupci su se veselili popustima, izdavači financijskoj injekciji u obliku gotova novca, no Interliber je, unatoč trudu Zajednice nakladnika i knjižara da pojačaju programski dio sajma, ostao ponajprije velika knjižara. Dok izvrsna posjećenost s jedne strane veseli kao pokazatelj da zanimanje za knjigu ne jenjava, ona istodobno svjedoči o slabostima knjižarskoga lanca i distribucije knjige. Osim toga, posjetitelji se privlače ponajprije besplatnim ulazom i popustima, i to dobrim dijelom starih izdanja, a ne zanimljivim programom u ugodnom ambijentu.

„Zasad ne možemo očekivati veći iskorak Interlibera“, smatra jedan od najuspješnijih hrvatskih nakladnika Seid Serdarević, jer „sama infrastruktura Zagrebačkog velesajma ne dopušta ozbiljnije promjene, sve dok Grad Zagreb, Zagrebački holding i Zagrebački velesajam na odluče vratiti Velesajam na staze slave kakve su nekoć bile, a grad Zagreb među bitne sajamske gradove. To se može jedino izgradnjom novih, suvremenih hala i ozbiljnijim pristupom svim sajamskim priredbama.

Štand Matice hrvatske tradicionalno privlači veliku pozornost posjetitelja Interlibera / Snimio Mirko Cvjetko

Velesajam slavi 110 godina, a dosad je bio na tri lokacije: između Martićeve i Heinzelove, potom na prostoru današnjeg Studentskog centra i Tehničkog muzeja Nikole Tesle te na sadašnjoj lokaciji preko Save, u koju se nije ozbiljnije ulagalo od kraja sedamdesetih godina. Zajednica nakladnika i knjižara trudi se oko jačanja programskog dijela Sajma, no osim problema s infrastrukturom, problem je i u sadašnjem načinu rada Zajednice, koji je volonterski“, tumači Serdarević. „Zajednicu bi trebalo profesionalizirati, što je nemoguće u sadašnjem sustavu Hrvatske gospodarske komore. Teško je i promijeniti svijest ljudi da bi trebali početi plaćati ozbiljnije članarine, imati profesionalne tajnike i predsjednika po uzoru na Komoru arhitekata i drugih udruga gdje su svi plaćeni za svoj rad jer se taj opseg posla – od lobiranja, donošenja zakona i osmišljavanja strategija do vođenja sajamskih programa – ne može odraditi volonterski. Programi na sajmovima poput Interlibera zahtjevni su i pripremaju se barem šest mjeseci, to se ne može raditi bez budžeta i bez profesionalaca. No i ovakav je Interliber važan jer je smotra svih domaćih izdavača, profesionalnih, ali i onih koji se tek povremeno bave nakladničkom djelatnosti. Na jednom se mjestu vidi širina produkcije, bilo bi lijepo da je veća, ali postoji i sada određena širina. To je svečanost knjige na koju ljudi dolaze, pa mi kao nakladnici – a to je ono što nas najviše veseli – imamo priliku biti u kontaktu sa svojom publikom“, zaključuje Serdarević. Njegova naklada Fraktura ove sezone objavila je sedamdesetak naslova, među kojima su i kapitalna djela poput romana Knjige Jakubove poljske književnice Olge Tokarczuk ili publicistički noviteti Jasenovac Ive Goldsteina i Krvava prostranstva – Europa između Hitlera i Staljina uglednoga povjesničara s Yalea Timothyja Snydera.

Dojam velikog skladišta

Direktor izdavačke kuće Leykam International Jürgen Ehgartner godinama je radio u izdavaštvu na njemačkom govornom području, a prije jedanaest godina doselio se u Hrvatsku. Interliber opisuje kao veliku tržnicu knjiga. „Dominiraju veliki popusti, knjiga gubi na vrijednosti, a problem su i antikvarijati. U Njemačkoj se oni nalaze izvan sajma, štandovi sa starim izdanjima su izvan paviljona, a na Interliberu su u prvom planu, pa uz zapuštene paviljone u koje se nimalo ne investira, obilježavaju samo lice sajma. Oprema štanda koju dobivamo svake je godine sve lošija. Zagrebački velesajam u opremu, dizajn i izgled sajma baš ništa ne ulaže. To stvara dojam velikog skladišta gdje se cipele svih mogućih marki prodaju po sniženim cijenama, što govori i o statusu knjige koja se nudi poput drugih proizvoda široke potrošnje. Možda će se jednom dogoditi preokret u razmišljanju, ne znam. Nakon jedanaest godina nemam baš previše nade jer su veliki antikvarijati utjecali i na radno vrijeme. Nekad je Sajam bio otvoren do 18 ili 19 sati, sada je do 20 ili 21 sat, a čak se raspravlja o tome treba li radno vrijeme još produljiti. To nema smisla“, zaključuje. No rado je u Hrvatskoj i važno mu je sudjelovati na Interliberu. Leykam International pronašao je svoju nišu na hrvatskom tržištu, prije svega s bibliotekom Uvodi, koja donosi 21 naslov iz različitih područja humanističkih znanosti te bibliotekom Hrvatska povijest, koja zasad ima jedanaest knjiga, a u planu ih je još dvadeset u idućih nekoliko godina.

Svake godine nagrađivana Disputova biblioteka Na tragu klasika na Sajmu predstavlja svoje novitete, a ove ih je godine čak trinaest. Među njima su neki važni pisci prvi put prevedeni na hrvatski, poput argentinskog klasika Adolfa Bioya Casaresa s romanom Morelov izum, nikaragvanskoga književnika i rodonačelnika hispanskoga modernizma Rubéna Daría sa zbirkom priča Plava ptica ili jednog od najvažnijih rumunjskih pisaca 20. stoljeća Mihaila Sebastiana s romanom Već dvije tisuće godina.../ kako sam postao huligan. No osnivač i glavni urednik Disputa Josip Pandurić među svojim novim izdanjima posebno ističe dnevnik Zdravka Malića Stazom pored druma objavljen u prošle godine osnovanoj biblioteci Svagdan, koja donosi probrane dnevnike svjetskih i domaćih autora.

To djelo na izniman i literarno uvjerljiv način sabire život jednog čovjeka, ali je ujedno svjedočanstvo o kulturi osamdesetih godina, o hrvatsko-poljskim kulturnim vezama, o upitanosti nad vlastitim postojanjem. Riječ je o eruditu koji je ostavio duboki trag u hrvatskoj kulturi, ali dvadeset godina nakon smrti i pomalo zaboravljenu. Dnevnik ga vraća na svjetlo dana i uvjerava nas kakva smo humanista svjetskog formata imali, tvrdi Pandurić – koji je upravo objavio i čuvenu zbirku eseja Thomasa Manna Razmatranja nepolitičnog čovjeka u prijevodu Damjana Lalovića. Radi se o knjizi koju je budući nobelovac pisao tijekom Prvoga svjetskog rata i to kao rezultat žestoke polemike s bratom Heinrichom i njegovim antiratnim tekstovima. Thomas Mann u knjizi brani nešto što je već tada bilo teško braniti: autoritarizam nasuprot demokraciji, negiranje političke slobode nasuprot apostrofiranju umjetničke slobode. Knjiga je provokativna i sto godina nakon objavljivanja. Iako negira dosege Francuske revolucije i prosvjetiteljstva te usprkos svim aporijama koje je i sam autor poslije osvijestio i prešutno ih se odrekao, knjiga zadivljuje punim manovskim literarnim stilom, ovaj put u polemičko-esejističkom žanru, objašnjava Pandurić. Jedan od najtraženijih naslova na Interliberu bio je četvrti roman iz ciklusa Genijalna prijateljica talijanske književnice Elene Ferrante, koju je u hrvatskom prijevodu Ane Badurina objavila naklada Profil. Prva tri nastavka, kako otkriva urednica Adriana Piteša, prodano je u 18 tisuća primjeraka. Takvi hitovi važni su za nakladništvo jer omogućuju i objavu nekih važnih naslova koji ne mogu dosegnuti velike naklade, a Elena Ferrante može potaknuti dodatan interes za suvremenu talijansku književnost, ali i privući nove čitatelje, tumači urednica.

Iako brojem novih naslova ne možemo biti zadovoljni jer taj broj, kako iznosi predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Mišo Nejašmić, već čitavo desetljeće opada i kreće se oko dvije tisuće godišnje, izdavači su mahom zadovoljni godinom za nama. Nakon propasti polovice knjižarske mreže prošle godine, knjižare su preuzeli novi igrači uz bolje uvjete poslovanja za nakladnike te se stanje donekle stabiliziralo.

Nove knjige Matice hrvatske

Izdavaštvo je jedna od najvažnijih djelatnosti Matice hrvatske, a prošla godina, pod vodstvom glavnog urednika Luke Šeputa, brojem novih naslova i prodajom na razini je prethodnih, kaže voditeljica prodaje i marketinga Valentina Zelenika. Među kapitalnim djelima koje je Matica objavila ove godine jest dvojezično izdanje Pjesme o Cidu, temeljnoga djela španjolske književnosti i jednog od najvećih nacionalnih epova svih vremena koji je preveo i priredio Mate Maras. Ep smo prvi put dobili na hrvatskom jeziku, a objavljen je u biblioteci Posebna izdanja. Pokrenuta je i nova biblioteka Kratki rezovi, a njezina je prva knjiga zbirka Filmski osvrti filmskog i kritičara stripa, dugogodišnjeg suradnika Vijenca Tomislava Čegira. U biblioteci Theoria objavljeni su Govorni činovi, ogledi iz filozofije jezika američkoga filozofa Johna Rogersa Searlea u prijevodu Nikoline Palašić. Djelo je izvorno objavljeno 1969. i imalo je široku recepciju u humanističkim znanostima, a Searleova filozofija jezika uvjerljivo pokazuje da jezik ne samo da opisuje društvenu stvarnost nego je i mijenja. U ediciji Stoljeća hrvatske književnosti objavljeni su Hrvatski stihovi i proza Marka Marulića. Tu 137. knjigu ugledne biblioteke priredio je marulolog Bratislav Lučin, a uredila Lahorka Plejić Poje. Niz je novih filozofskih naslova objavljeno u biblioteci Parnas. Neka od ovogodišnjih izdanja već su ovjenčana nagradama: knjiga Putokazi filozofa Damira Barbarića Nagradom za najbolju knjigu eseja Zvane Črnja, a studija o Nazorovoj epici akademika Pavla Pavličića pod naslovom Nav i raj Nagradom Josipa i Ivana Kozarca za znanstvenu knjigu godine. Prvi put na hrvatskom jeziku dobili smo izbor iz cjelokupnoga lirskog opusa Marine Cvetajeve, jedne od najvažnijih ruskih pjesničkih glasova 20. stoljeća, u dvojezičnom izdanju Izabranih pjesama koje je priredila Dubravka Dorotić Sesar, a prepjevali Antica Menac, Radomir Venturin i Dubravka Dorotić Sesar. Kao i prethodnih godina, na Sajmu su se najbolje prodavali naslovi biblioteke Parnas, Sabrana djela Williama Shakespearea u prijevodu Mate Marasa te knjige Nives Opačić, Viktora Žmegača i Pavla Pavličića.