Sajam suvremene glazbe u Opatiji

U  Opatiji je od 8. do 11. studenoga održana 55. Glazbena tribina Hrvatskoga društva skladatelja, koju je kao umjetnički ravnatelj sadržajno osmislio skladatelj Tibor Szirovicza. U obnovljenom hotelu Imperial i u Kulturnom domu Zora ostvareno je ukupno petnaest programa, od čega devet koncerata, dva razgovora s umjetnicima, dvije tribine, jedno predavanje te predstavljanje programa 30. Muzičkog biennala Zagreb, koji će biti održan u proljeće iduće godine.

S koncerta Komornoga gudačkog orkestra Slovenske filharmonije, violinistice Katarine Kutnar i dirigenta Stevena Loya / Snimio David Kurti / Foto Luigi Opatija

Kako je to stručna manifestacija, susret skladatelja, glazbenika, muzikologa i glazbenih publicista, organiziran je dolazak sudionika uglavnom iz Zagreba, čime je i ovogodišnja, jubilarna Glazbena tribina nastavila tradiciju ugodnih druženja, upoznavanja i razmjene iskustava i mišljenja za suvremenu glazbu zainteresiranih stručnjaka. Riječ je o umjetnosti zvukovlja koja ulazi u kategoriju „klasične“ glazbe, što već prema općoj manjkavosti interesa za tzv. ozbiljnu glazbenu produkciju, unaprijed ograničava zainteresiranost širih slojeva publike, pa je izostanak slušatelja iz Opatije ili možda obližnje Rijeke bio tradicionalan. Na svečanom otvaranju u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial, na večernjem koncertu 8. studenoga, okupljene je pozdravila i dobrodošlicu zaželjela zamjenica gradonačelnika Opatije Vera Aničić. U toj je prigodi uručena i nagrada Boris Papandopulo, koju Hrvatsko društvo skladatelja dodjeljuje za najbolje skladateljsko ostvarenje u protekloj godini, a dobitnica je za 2017. skladateljica s bečkom adresom Margareta Ferek-Petrić, za skladbu All the world is a stage izvedenu na prošlogodišnjoj Tribini.

Ideju o suradnji s državama partnerima, koju primjerice Varaždinske barokne večeri uspješno provode već dvanaest godina, preuzeo je i umjetnički ravnatelj opatijske Tribine, pa je tako nakon prošlogodišnje suradnje s Austrijom ove godine na red došla Njemačka. Goethe Institut u Zagrebu svesrdno je podupro mogućnost suradnje pomogavši organizacijski i financijski dolazak Ansambla Recherche i članova Ansambla Modern, dvaju uglednih njemačkih sastava specijaliziranih za izvođenje glazbe 20. i 21. stoljeća, osiguravši time i znatnu zastupljenost djela njemačkih i drugih svjetskih skladatelja na koncertnim programima, dakako uz izvedbe i praizvedbe skladbi članova HDS-a. Izvedbe su nadalje osigurali brojni hrvatski glazbenici, a od gostiju iz inozemstva još i Komorni gudački orkestar Slovenske filharmonije pod ravnanjem Stevena Loya te ženski kvartet Airborne Extended, čije članice dolaze iz Italije, Austrije i Slovenije. Mobilnost tipična za glazbenike, a u naše vrijeme još naglašenija zbog studiranja, rada i življenja u sredinama osim one iz koje pojedinac potječe, moguće je iščitavati u svakom pojedinačnom životopisu bilo skladatelja bilo interpreta, što cjelokupnost suvremene glazbe realno stavlja na razinu globalne informiranosti i zastupljenosti pa time i kozmopolitske odredljivosti i opće usmjerenosti.

Upravo je koncert Ansambla Recherche zorno pokazao globalnu zastupljenost skladatelja jer je taj ugledni sastav iz Freiburga još prije nekoliko godina pozvao skladatelje da pišu o temi ljubavi jer je zapažen nedostatak „ljubavne“ glazbe. Odaziv je bio golem, a četrnaest djela samo na koncertu u Opatiji dokaz su privlačnosti teme. Te „ljubavne pjesme“, ali isključivo instrumentalna djela pisana za sastav koji sadržava instrumente gudačkog kvarteta, flautu, klarinet, obou, udaraljke i klavir, obuhvaćaju geografski kao i stilski široku paletu podrijetla i usmjerenja da bi to tražilo analitičku studiju. Ali da Jörg Widmann reminiscira Schubertovu glazbu, a Salvatore Sciarrino Mozartovu skladbu, simptomatična je retropojava u suvremenoj glazbi. Tri hrvatska skladatelja čija su djela praizvedena, Berislav Šipuš, Ante Knešaurek i Sanja Drakulić, obradili su temu također vrlo različitim pristupima, što potvrđuje već uvriježenu definiciju o pluralnosti stilskih pristupa pa onda i o naglašeno individualnim odgovorima na izazove suvremene produkcije.

Najsažetije je nakon 55. Tribine moguće zaključiti da su skladatelji i interpreti danas u svijetu, dakle i u Hrvatskoj, tako brojni da ovakvom „sajmu suvremene glazbe“ nikako ne može ponestati sadržaja, pogotovo kada se uključe i tako verzirani ansambli koji žive od novovjekog stvaralaštva pa ga onda nužno i potiču. „Velika“ Njemačka i „mala“ Hrvatska gube pritom oznake ovdje pod navodnicima i postaju potpuno ravnopravne države partneri u kojima skladatelji, svakako s naglaskom da je riječ o autorima obaju spolova, marljivo ispisuju partiture, a njihovi ih suvremenici disciplinirano uvježbavaju, iako su, stjecajem okolnosti i odnosa prema suvremenoj glazbi, i jedni i drugi uglavnom osuđeni na jednokratne izvedbe i malobrojno slušateljstvo.

Za glazbenu kulturu to ne bi trebalo biti upitno jer, usporedimo li umjetničko stvaralaštvo sa znanstvenim istraživanjima, bitno je nastajanje novih djela kao dokaza i potvrda životnosti, u našem slučaju glazbe, u vremenu i prostoru nama dosuđenu. A s primjerom izvedbe Koncerta za violinu i gudače Frane Paraća, koja je bila dio programa Komornoga gudačkog orkestra Slovenske filharmonije sa solisticom Katarinom Kutnar, a uzeto je potvrđeno ostvarenje iz 1986. skladatelja koji slavi sedamdeseti rođendan, pripada starijoj generaciji koja je prošla scile i haribde glazbene situacije prošlog i ovog stoljeća, moguće je pars pro toto zaključiti kako su „zvjezdani trenuci“, jednako u odnosu na djelo koje ostaje i na interpretaciju koja oduševljava, uvijek mogući.

Glazbena tribina Opatija dobro je mjesto i prilika za takve i mnoge druge spoznaje, a ovogodišnja nazočnost većeg broja studenata kompozicije i muzikologije, kao i rad u majstorskim tečajevima sa studentima instrumentalistima sa četiri akademije iz Hrvatske (Zagreb, Split, Osijek i Pula) hvalevrijedan je potez organizatora. Jer nije floskula da „na mladima svijet ostaje“. To je jednostavno činjenica.