Preobražen u vječnu zvijezdu

U  spomen na znamenitoga hrvatskog pjesnika Antuna Branka Šimića, rođena 18. studenoga 1898. u Drinovcima u Hercegovini, Ogranak MH u Novoj Gradiški u suradnji s Gradskom knjižnicom Nova Gradiška, Gimnazijom i Pučkim otvorenim učilištem Matija Antun Reljković obilježio je 19. studenoga 120. obljetnicu njegova rođenja. Podsjetivši na trag koji je u hrvatskoj književnosti ostavio otvaranjem novih svjetova i otkrivanjem novih vidika zbirkom pjesama Preobraženja (1920), svečanost je otvorila predsjednica Ogranka MH u Novoj Gradiški Vjekoslava Bagarić, naglasivši da su Šimićeve pjesme ekspresija duše, nagovještaj i slutnja, a karakterizira ih jaki kolorizam kao izraz unutarnje ekspresije, najčešće u kontrastu života i smrti, kada pjeva o ljudskom tijelu i siromasima, o Bogu spasitelju i mučitelju, o ženi majci i patnici, dragoj i ljubavnici, u žudnji za zdravljem i snagom, klonuću fizičkom i duhovnom. Sve to rađa krik i pobunu, uzlet i pad do konačne rezignacije, koju, iako se zatvorilo nebo nad pjesnikom, nadilazi njegova zvijezda, što govori stih iz antologijske pjesme Opomena „mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde“. Šimićevske zvijezde recitacijama njegovih pjesama tijekom programa dočarao je Zrinko Kapetanić. Program je organiziran u suradnji sa Središnjicom Matice hrvatske i s Hrvatskom radiotelevizijom, koja je za potrebe prikazivanja u sklopu programa ustupila film U boji neba. Film, koji je uvodno predstavila urednica i scenaristica Ljubica Benović, uprizoruje Šimićev život i umjetnički put u kontekstu društvenih i umjetničkih prilika vremena u kojemu je živio – početak 20. stoljeća, rađanje civilizacije stroja, rat i otuđenje duha te rađanje modernizma u umjetnosti.

Zrinko Kapetanić, Ljubica Benović, Lahorka Plejić Poje, Dražen Oršulić i Vjekoslava Bagarić

O odnosu Matice hrvatske prema Šimićevu djelu i o Matičinim izdanjima Šimića govorila je Lahorka Plejić Poje, pročelnica Matičina Odjela za književnost. Kazala je da je Matica u vrijeme kada se Šimić pojavio na književnoj sceni bila ustanova koja nije htjela iskakati u modernističkim, odnosno avangardnim eksperimentima. Njezin je program u tom smislu najbolje opisao Antun Radić početkom 20. stoljeća u polemici u kojoj je Matica bila prozvana za konzervativnost, iznijevši stav da je za opstanak institucije važno da ona bude stabilna, da ide „srednjim putem“ te da se „ne treba zavaravati mišlju, da su institucije tu zato, da odgajaju genije. Institucije nema bez pravilâ, a uz pravila nema absolutne slobode“. Šimić i Matica, svatko sa svojom poetikom i politikom, tada se nisu mogli susresti. To se dogodilo tek 1933, kada Ivo Hergešić objavljuje Šimića uz pomoć njegova brata Stanislava. Uslijedilo je izdanje 1964, koje je pripremila Vesna Krmpotić. Za izdanje u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti Šimića je priredio Jure Kaštelan. Objavljen je i u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti (Izabrane pjesme, 2012; Izabrana proza, 2103, priredio Nedjeljko Mihanović) te u ediciji Ogranka MH u Sarajevu Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, za koju je Šimića priredio Vlado Pandžić. Važni su prinosi i Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa o hrvatskom književniku Antunu Branku Šimiću: Drinovci, 5. i 6. rujna 2008. u izdanju Ogranka MH u Grudama i studija poljske slavistice Krystyne Pieniążek Pjesničko stvaralaštvo Antuna Branka Šimića, objavljena 2000. u Matičinoj biblioteci Inozemni kroatisti.

Antun Branko Šimić

U predvorju učilišta u sklopu programa otvorena je izložba Tragovima A. B. Šimića, koju je osmislila ravnateljica POU Danijela Juranović. Izložene pjesme – slike izradila je u suradnji s akademskim slikarom Tomislavom Šilipetrom. On je napravio ilustracije nadahnute Šimićevim pjesmama, a ona ih je prenijela rukopisom. Program je zaključen nagrađivanjem učeničkih literarnih radova inspiriranih Šimićevim stihom „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“.

Obilježavanjem obljetnice njegova rođenja Ogranak MH u Novoj Gradiški podsjetio je zašto je Šimić zaslužio mjesto među zvijezdama, koje je toliko žudio. Sažeo je to akademik Ante Stamać u pogovoru Matičinu izdanju Šimićevih izabranih pjesama u biblioteci Parnas: „nad svim tim mutnim svijetom A. B. Šimića, nad ljudskim nesrećama, nad njegovom vlastitom bolešću i procesu uminuća, (…) nad sjenovitom mišlju o nespoznatljivu Bogu, nad svime time nadvija se neka svijetla zvijezda, riječ koja se u Šimića stalno vraća, koja je (…) stalno navratna. U Šimićevu pjesništvu zvuči posebnom ljepotom. I nema je nigdje drugdje.“