Povratak omiljene opere

Prva ovosezonska premijera opere Trubadur Giuseppea Verdija u splitskom HNK-u ostvarena je u suradnji s HNK-om u Osijeku – pozornica i kostimi preuzeti su od Osječana, što je uštedjelo mnogo novca, ali i umanjilo draž premijerne izvedbe, održane 10. studenog. Glasoviti operni naslov svakako je dobrodošao potez vodstva Splitske opere, jer riječ je o Splitu omiljenu Verdiju, koji je tradicionalno snažan poziv splitskim ljubiteljima opere.

Terezija Kusanović ulogom Azucene vladala scenom u Trubaduru / Snimio Matko Biljak

Vrlo zamršen i mračan libreto pun obrata redatelj Robert Bošković nastojao je približiti publici

uvođenjem dvaju novih likova – Azucenine majke i njezina duha – u čemu je, zahvaljujući koreografiji Igora Kirova te hologramima i projekcijama Mateja Bodrušića, poprilično uspio. Scenografkinja Vesna Režić ostvarila je vrlo jednostavnu i funkcionalnu pozornicu koja je, obogaćena svjetlom Srđana Barbarića, uvjerljivo oslikavala pozadinu burnih događaja. I kostimi Duške Nešić Dražić skladno su srasli sa zbivanjima na sceni.

Zamjerke redatelju Boškoviću odnose se na nedopustivo prihvaćanje nekarakterizacije pojedinih protagonista – baritonu Juri Počkaju kao da nije bilo jasno tko je grof Luna. Možemo žaliti radi blijede interpretacije negativca, jer riječ je o kvalitetnom pjevaču lijepe boje glasa. Slično se može reći i za Leonoru Daniele Schillaci – odavala je hladnoću do sama tragičnoga kraja. S čežnjom se sjećamo njezine Leonore u Moći sudbine kad nas je opajala ljepotom glasa u visinama. Na Splitskome je ljetu nastupila kao Abigaille i Aida pokazavši urušavanje pjeva upravo u tom segmentu – visoki tonovi ostvareni su forsiranjem snage, gotovo na granici krika, a tome smo svjedočili slušajući je u Trubaduru. Boli nas silazna putanja ovako moćne pjevačice. Stoga iznenađuje vodstvo Splitske opere koje na te nezdrave pojave ne reagira. Ivan Momirov srčanim je tenorom bio na razini vrlo zahtjevne uloge Manrica, makar je tek na kraju pokazao dublju proživljenost u osmišljavanju lika moralnoga časnika. Terezija Kusanović bila je apsolutna vladarica scene – do boli je srasla s Azucenom i njezinim strastvenim osvetničkim nagonom. Pjevački je izričaj, nažalost, bio narušen prenaglašenim vibratom, dodatno pojačanim u trenucima snažnije izražajnosti. Nasuprot tomu, Ferrando Ivice Čikeša, pjevački je dojmljiv, ali glumački manje angažiran. U manjim su ulogama uspješno nastupili Bjanka Ivas, Špiro Boban, Zdeslav Petrašić i Tonči Banov.

Dirigent Hari Zlodre osjeća tijek sjajne i bogate Verdijeve glazbe, orkestar je zvučao uvjerljivo, s manjim nedorečenostima pojedinih puhačkih glazbala. Zvuk je bio iznimno dobro uravnotežen s vokalnim nastupima. Zanosan i spreman zbor povremeno je pokazivao nedostatak pulsa, što će sigurno novi zborovođa Frane Kuss u sljedećim izvedbama popraviti.

Uspjehu izvedbe pridonio je i plesni ansambl splitskoga HNK-a.

Dugotrajan i iskren pljesak dupkom puna kazališta toplo je zahvalio svim izvođačima, koji su osvijetlili još jedan raskošan Verdijev naslov.