Majstorski na harmoniju

Međunarodni ciklus Orgulje sv. Marka u petom izdanju imao je, kao i dosad, niz vrhunskih orguljaša koji su svoje umijeće pokazali zagrebačkoj publici

U završnici ciklusa nastupio je slovenski orguljaš i čembalist Tomaž Sevšek, koji je u istome ciklusu već nastupio 2015. No ovaj put nije nastupio samo na orguljama, nego i na umjetničkome harmoniju – instrumentu koji je u drugoj polovici 19. te u 20. stoljeću služio kao zamjena za orgulje u bogoslužju, a orguljaši su ga nerijetko posjedovali i kod kuće.

Tomaž Sevšek / Snimio MIrko Cvjetko

Koncert Harmonies du soir otvoren je Ofertorijem u B-duru Césara Francka na orguljama uz tradicionalni pristup registraciji, karakterističnoj za orgulje francuskoga tipa u crkvi sv. Marka. Znatno drukčiji pristup pokazao je César Franck pri skladanju za harmonij – izričaj mu je tada bliži salonskoj glazbi, što je bilo jasno iz Ofertorija u F-duru iz zbirke Pet stavaka za harmonij te iz skladbe Quasi marcia. Bez pretencioznosti salonske je stavke za harmonij pisao Jaak Nikolaas Lemmens, od kojih je predstavljen Nokturno. Unatoč gotovo trivijalnu karakteru skladbi, pristup Tomaža Sevšeka bio je ozbiljan i promišljen, a izrazio ga je kroz muzikalno oblikovanje fraza. Neveliki Verset u a-molu Franje Dugana starijeg poslužio je i kao primjer hrvatske glazbe koju je moguće izvoditi na harmoniju, ali i kao poveznica Orgulja sv. Marka sa sedamdesetom obljetnicom smrti skladatelja.

Ipak, njemački skladatelj s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, Sigfrid Karg-Elert, umjetnički harmonij nije promatrao kao jedno od salonskih glazbala, nego kao instrument s tipkama izražajnih mogućnosti (za razliku od uobičajenijih modela, umjetnički harmonij ima dodatna pomagala za izražajnost u izvedbi). Svoje umijeće sviranja glazbenik je ponajviše demonstrirao u prvome stavku, Ciaccona con Variazioni, iz Treće sonatine u a-molu, op. 14. Koristeći se različitim kombinacijama registara harmonija, muzikalno je iznosio svaku od varijacija, podcrtavajući karakter svake od njih, istodobno gradeći cjelinu. Sonatinu zaključuje Fughetta iz koje je bilo razvidno da harmonij nije puko prateće glazbalo ili instrument za sviranje melodije u desnoj i pratnje u lijevoj ruci. Umjetnik je vješto pleo polifonu mrežu, pokazujući dobrom artikulacijom da je i na harmoniju moguće svirati doista virtuozne stavke.

Tomaž Sevšek drugi je dio koncerta posvetio glazbi za orgulje, mahom francuskih skladatelja: Mauricea Durufléa, Marcela Dupréa i Alexandrea Guilmanta, uz djelo Sigfrida Karg-Elerta. Nakon sviranja na umjetničkome harmoniju, za svoj orguljski nastup izabrao je boje registara koje podsjećaju na harmonij ostvarujući tako zvukovno jedinstvo koncerta. Osim muzikalnosti, koju je već pokazao i za harmonijem, u njegovu nastupu nije nedostajalo tehničke spretnosti i briljantnosti, koje je naročito predstavio u samoj završnici koncerta, Preludiju i fugi u g-molu, op. 7 Marcela Dupréa.

Nakon sezone ispunjene glazbom u vrhunskim izvedbama na kraljici instrumenata, sa zanimanjem iščekujemo i sljedećih pet godina Orgulja sv. Marka.