Kvaliteta povlaštenih

Ne radi (se) o umjetnosti za sebe, nego se radi o tome što se u umjetnosti novijega vremena može očitati o njenoj misiji u smislu samog povijesnog gibanja, kamo to ide svijet, društvo, društveni sustavi…

Matko Meštrović

U Muzeju za umjetnost i obrt održava se deseto izdanje izložbe Pregled hrvatskog dizajna 1718, bijenalni osvrt na domaću dizajnersku produkciju. Podijeljena u nekoliko tematskih cjelina, izložba se otvara sekcijom Produkt / industrijskog dizajna u kojoj su predstavljeni raznorodni radovi poput pametnih novčanika, rasvjetnih tijela i stanica za punjenje električnih automobila, serije stolića koja propituje tehniku tokarenja (Rot, Sanja Rotter), stolaca studija Regular Company (Mela), serije fotelja Trifidae studija Numen / For Use, „nomadske“ lutkarske pozornice Mije Bogovac, čak i igračaka. Serija Slava ‘18 odbacuje estetska načela skandinavskog dizajna i referira se na lokalnu tradiciju, fenomen koji se zapaža i u polju dizajna ambalaže i vizualnih komunikacija. Simon Morasi Piperčić zastupljen je s više proizvoda, a vrijedi istaknuti rad Jack, držač za kabele, nastao za danskog naručitelja. Zamjetan je porast klijenata međunarodnoga profila pa je lijepo vidjeti da hrvatski dizajneri uspješno konkuriraju na stranom tržištu.

Zainteresiranih posjetitelja nije nedostajalo / Snimila Petra Slobodnjak

Sekcija Koncept+inicijativa+kritički dizajn uvijek donosi neka od najzanimljivijih rješenja, no treba naglasiti da se brojni radovi svrstani pod drugi nazivnik barem jednim segmentom mogu uklopiti u tu kategoriju, što svjedoči o visokoj razini konceptualne i kritičke osviještenosti lokalne produkcije. Posjetitelji Festivala DDZ prepoznat će Privremeni muzej dizajna, rad studija NJI3 (autorica plakata za sezonu HNK 2018/19), udruga BoliMe plemenit je primjer angažiranog dizajna i interdisciplinarnosti, a raspon radova u kategoriji vrlo je širok, od zanimljivog projekta Forum za budući muzej, preko CIMO-ova projekta Locus Artis – istraživanja praksi odijevanja i (nagrađene) kampanje za H&M, brenda Price on Request do edukacijskog projekta Erasmus+ Dizajn u praksi, suradnje europskih dizajnerskih strukovnih organizacija sa svrhom promicanja edukacije kroz praksu i razvoja poduzetničkih vještina u visokoškolskom obrazovanju.

Nove snage

Dizajn vizualnih komunikacija vjerojatno je najplodnije područje i na izložbi obuhvaća najveći broj radova. Domena plakata funkcionira kao svojevrsni „mjehurić“ u kojem sudjeluju vrhunski hrvatski dizajneri i tzv. prosvijetljeni klijenti, predstavnici kulturne sfere. Klasičnije riješeni plakati uglavnom pripadaju velikim kazališnim kućama, a najviše eksperimenata dolazi s nezavisne scene, manjih festivala ili samoiniciranih projekata. Ipak, treba istaknuti iskorak koji je napravio HNK u Zagrebu 2016. angažiranjem novih snaga (Zoran Đukić, Dario Dević) i svojevrsnim „pomlađivanjem“ imidža institucije. Slična opservacija vrijedi za knjige i časopise. Naime, nipošto ne možemo govoriti o nekom masovnijem izdavaštvu ili mainstreamu, riječ je prvenstveno o samoiniciranim ili posebno naručenim izdanjima – konceptualno i estetski savršeno „ispeglanim“ knjigama umjetnika kao i vizualnim identitetima progresivnijih galerija. Bilo bi zanimljivo vidjeti širu paletu izdavačke industrije kako bi se stekao realniji dojam i jasnija slika o stanju stvari.

Velik broj vizualnih identiteta nastaje u sinergiji s nezavisnom kulturnom scenom pa su tu sjajna rješenja za Ganz Novi festival (Lana Grahek) te rad iste autorice – serija programskih knjižica za Kulturu promjene i Teatar &TD, Festival ilustracije 36 Mountains (Jan Pavlović), rješenja za festivale Kreativna Republika (Milerdy), R/verse (Zoran Đukić), 25 FPS (Andro Giunio), duhoviti plakati gotovo DIY-estetike za Klubviziju, ciklus radionica Kinokluba (Dario Dević)...

U domeni izdavaštva uglavnom je riječ o samopotaknutim projektima vrlo malih naklada (primjerice Oaza publishing), nekoj vrsti niche-dizajna, knjigama umjetnika, zbirkama poezije. Izvrsni primjeri su knjiga The Berlage Affair Vedrana Mimice, cjelovit dizajnersko-arhivski pothvat Damira Gamulina, ovici zbirki poezije u izdanju Frakture (Petra Milički), Biblioteka ADU (Oaza), posebno izdanje časopisa DIK Fagazine (Rafaela Dražić, u suradnji s poljskim umjetnikom Karolom Radziszewskim i MSU Zagreb), Samba Shiva, fotografska knjiga umjetnika (Oaza), Noćni leptiri Krapinsko-zagorske županije (Hamper), Sven Sorić s knjigom Posveta učitelju – Dragomir Maji Vlahović, The Collection Stripped Bare by its Artists (Anselmo Tumpić), Tomislav Gotovac – Anticipator kriza (Marino Krstačić-Furić, Ana Tomić), divna publikacija Ana Hušman: 6 sa 7 metara nastala u okviru istoimenog filma Ane Hušman, dizajn Ane Labudović; Asanaginica 2.0 (Oaza). U tako pomno kuriranoj biblioteci ponešto odskaču eksponati poput Demografskog atlasa hrvatskog liječništva te bi bilo zanimljivo i korisno vidjeti još radova koji ne izrastaju iz kulturno-akademskog supstrata.

Niz radova dolazi iz sfere muzejskih i galerijskih institucija poput serije kataloga Malog Salona (Marino Krstačić-Furčić, Ana Tomić), rješenje vizualnog identiteta Galerije Kranjčar (Bunch), izvrstan rad Ivana Klisurića za vizualni identitet Galerije GMK ili pak Svena Sorića za Galeriju Striegl u Sisku. Studio Kuna zlatica nagrađen je za dizajn časopisa O. udruge Otok.

Promišljen postav

Postav je pomno promišljen, a izložene knjige mogu se prolistati. Sva su izdanja zapravo zasebni dizajn-objekti; djeluje kao da je način na koji su izložena u muzeju jedini primjeren, police bi prigušile njihovu ljepotu.

Znatan je broj radova za ugostiteljsko-turistički sektor, prvenstveno rafinirani dio turističke i gastroponude – hip urbani bistroi, vizualni identiteti i ambalaže craft-pića te maslinova ulja. Kada govorimo o dizajnu ambalaže, uglavnom je riječ o suradnji s vinarijama, OPG-ovima, proizvođačima maslinova ulja, a treba istaknuti Piquentum St. Vital, vina studija Sonda, čije su minimalističke etikete svojevrsne vinske biografije, Perdisecca, maslinova ulja agencije Beton Brut, Bite Art, jestivu hrvatsku umjetnost Izvorke Jurić, Vina Ante Sladić – rad Damira Bralića i Maje Marković, ambalažu maslinova ulja Krš studija KO:KE kreativna farma, pakiranja za Pero, proizvode za čišćenje Drage Komparak i ambalažu kozmetike Plasinia Izvorke Jurić. Zanimljiva je kategorija ambalaže glazbenih proizvoda, nedavno u širem opsegu prikazana na izložbi Tko radi scenu? — Dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011. – 2018. u Galeriji HDD. I u ovom je slučaju riječ o nezavisnoj sceni i uskom krugu publike (koliko objektivno ljudi posjeduje ploču izvrsnog benda ŽEN?) ali takve suradnje domaćih kreativaca svejedno vesele. Sjajni su radovi primjerice dizajn za vinilno izdanje albuma Sare Renar (Klasja & Zita) ili CD Valentina Boškovića (Komenda & Kazinoti). Određen broj radova inspirira se lokalnim kontekstom te interpretira tradicijske motive i fenomene, dok su drugi više „globalno“ dopadljivi (Luftbremzer gin, studio Bunch).

U području tipografije ističu se rad Brenner (Nikola Đurek, Marko Hrastovec) i Halte (Hrvoje Živčić).

Interaktivna instalacija Mali arsenal u Zadru, multimedijalni centar za posjetitelje, studija Revolucija nagrađena je u kategoriji dizajna u digitalnim medijima i dizajna interakcija.  Moda, kao kod nas slabo razvijena praksa, ne donosi velika iznenađenja; izdvojeni su najprogresivniji autori kao što su Price on Request, Silvio Vujičić, divan Dioralop, i klasici poput Branke Donassy te studija I-GLE.

U kategoriji prostornih i grafičkih intervencija i sistema našao se niz rješenja za dizajn izložbi (Croatia je Hrvatska – Brigada, Braća Seljan kroz prašume i pustinju – Market kolektiv, Šezdesete u Hrvatskoj – Oaza + Numen, Vrijeme giganata i Zgraf 12 – Oaza, Osama – Sonda) kao i odlični projekti signalizacije i prostorne grafike u hotelu Amarin Damira Gamulina (dobitnik Velike nagrade HDD-a), Blok u Bužanovoj Dore Bilandžić te projekti studija Bilić–Müller – vizualni identitet i signalizacija za Slatkovodni akvarij u Karlovcu Aquatika te nagrađena grafička obrada plažnih staza Zaton.

Jedna od „fluidnijih“ kategorija jest cjeloviti projekt + proizvod jer raznovrsnim aspektima odgovara i drugim kategorijama, djeluje hibridno, a njezine bi se sastavnice mogle naći i u drugim tematskim cjelinama, no izložba i ne ustrajava na strogim podjelama te sugerira relativnost granica pojedinih područja. Nagradu je odnio projekt Kokošvaroš arhitektonskog studija Skroz, a uz njega su predstavljeni još i Garderoba concept store ureda Biro, brendiranje serije lampe Baluna, projekt studija Bunch za Grupin proizvod i drugi.

Autori dizajna postava izložbe, Market kolektiv, uspjeli su stvoriti estetski atraktivan, ali dovoljno neutralan ambijent koji ističe, ali ne opterećuje izloške. Rasvjeta je planirana s maksimalno scenografskim učinkom, što kod pojedinih radova djeluje vrlo moćno (kolekcija Silvija Vujičića), ali donekle smanjuje čitljivost te ponešto otežava snalaženje u tekstualnim informacijama. Velik je zahvat bio kategorizirati sve te projekte, a mnogi nadilaze granice matičnih disciplina i opiru se krutom svrstavanju. No nemoguće je ne zapaziti da je, unatoč zaista impresivnoj količini radova, broj uključenih autora bitno manji, odnosno mnogi su dizajneri zastupljeni s većim brojem izložaka. Izložba zapravo ne donosi pregled hrvatskoga dizajna nego pomno kuriranu selekciju sama vrha dizajnerske produkcije, koja daje ponešto neobjektivnu sliku realnosti domaće dizajnerske produkcije.

Riječima Matka Meštrovića: „Kvaliteta pojedinih objekata je izrazita... Ali svi se objekti pokazuju izdvojeno, izolirano, izvan svojeg šireg konteksta (…) Ako se izvlači iz tog konteksta, mora se postaviti pitanje zašto. Odgovor je jasan – zato jer je to rezultat jednog povlaštenog slučaja u društvenom pogledu koji se može, kao u nekoj niši, izdvojiti za sebe i zanemariti sve što se dalje ili šire u društvu zbiva.“ Nadamo se ipak da će ovaj uski (povlašteni) krug progresivnih imena biti predvodnikom budućih kretanja, svojevrsna kvalitativna signalizacija, i ostvariti dalekosežni domet kao orijentir hrvatskom dizajnu.