Japanska elegancija prirode

Gotovo potpuna izolacija Japana koju je više od dvije stotine godina provodila politika šogunata Tokugawa okončat će se 1854. pod pritiskom američke ratne mornarice predvođene komodorom Matthewom C. Perryjem. To je ujedno bio početak kraja epohe japanske povijesti poznatije kao razdoblje Edo (Edo jidai) (1603–1868). Otvaranje Japana ostatku svijeta bilo je povijesna prekretnica u mnogo pogleda, od kojih za europsku umjetnost i jedna od presudnih. Do tada u potpunosti nepoznato na Starome kontinentu, japansko stvaralaštvo počelo je prodirati u sve pore europske kulture ostavljajući poseban trag ponajprije u likovnoj umjetnosti. Japanska umjetnost, osobito djela umjetnika Kitagawe Utamara (1753–1806), Katsushike Hokusaija (1760–1849) ili Utagawe Hiroshigea (1797–1858), intrigirala su različitim likovnim izričajem i neobičnim šarmom europske slikare druge polovine 19. stoljeća, posebno francuske impresioniste i postimpresioniste. Međutim, ime Itō Jakuchū nije se našlo među navedenim imenima, kao što ni njegovo stvaralaštvo nije odigralo važniju ulogu u japanizmu europskog fin de sièclea. No ono će sigurno odigrati ključnu ulogu u svijesti svjetske kulturne publike na ovom već poodmaklom početku 21. stoljeća.

Pijetao i kokoš s hortenzijama, 1759.

Itō Jakuchū (1716–1800), slikar rođen u nekadašnjoj glavnoj carskoj prijestolnici Kyotu u samoj sredini razdoblja Edo, ostao je do kraja 20. stoljeća gotovo nepoznat. No stvari su se počele brzo mijenjati kada je 1993. u Tokiju izgrađen Muzej carskih kolekcija Sannomaru–Shōzōkan kako bi se u njemu pohranio velik dio carske zbirke koji je 1989. smrću cara Showe (1901–1989) postao javno dobro, a među kojima su se nalazila i djela Ita Jakuchūa. Godine 2016. održana je u Tokiju izložba posvećena tome predugo zanemarivanu japanskom autoru kako bi se proslavila tristota obljetnica njegova rođena, izložba koja je posjećenošću oborila sve rekorde: 450.000 posjetitelja pogledalo ju je u samo mjesec dana.

Na samu početku ove sezone prvi je put u Europi predstavljeno djelo Ita Jakuchūa, cjelina od trideset svitaka koja nosi naslov Dōshoku sai-e [Šareno kraljevstvo živih bića]. Dosad je ta umjetnička cjelina bila prikazana samo jednom izvan Japana, 2012. u National Gallery of Art u Washingtonu. Čast da prvi put predstavi Jakuchūovu umjetnost u Europi pripala je pariškom muzeju Le Petit Palais. Zbog velike osjetljivosti djela, izložba Jakuchū, le Royaume coloré des êtres vivants u Parizu trajala je samo mjesec dana (15. rujna–14. listopada 2018).

Vrijeme vladavine šogunata Tokugawa donijelo je Japanu više od dvije stotine godina mira i prosperiteta pa se i razdoblje Edo smatra jednim od najplodnijih razdoblja japanske umjetnosti, kada je istodobno djelovalo nekoliko umjetničkih pravaca. No Itō Jakuchū nije pripadao nikakvu akademskom pravcu, već je izgradio vlastiti umjetnički stil zbog kojeg je još za života bio vrlo poznat i cijenjen. Dijete bogata veletrgovca povrćem na tržnici Nishiki u Kyotu, Jakuchū je odrastao u povlaštenu okružju. Nakon očeve smrti 1738. naslijedio je obiteljski posao, koji će ubrzo prepustiti mlađem bratu kako bi se u potpunosti posvetio umjetnosti. S navršenih četrdeset godina već je bio poznat kao slikar ptica i cvijeća (kachō-ga). Jakuchū je bio gorljiv budist cijeloga života, a na njegovu umjetnost jako su utjecala učenja Daitena (1719–1801), vrhovnog redovnika zenbudističkoga samostana Shōkoku-ji. Nakon velikog požara koji je opustošio Kyoto 1788. te pretvorio u pepeo umjetnikov atelijer i dom, Jakuchū se povukao u rezidenciju blizu hrama Sekihō-ji u južnom dijelu Kyota, gdje je u budističkoj okolini nastavio slikati sve do smrti.

Djelo Šareno kraljevstvo živih bića sastoji se od trideset svitaka velikih dimenzija postavljenih vertikalno, na kojima je primijenjena tehnika boje na svili. Tema svakoga svitka jest priroda – biljke, životinje, čak i imaginarno biće, ptica feniks. Svaki motiv naslikan je minuciozno nakon dugotrajna proučavanja prirode, ističući pojedine detalje rijetko vidljive golim okom. No svaki je detalj naslikan i s velikom nježnošću, doprinoseći tako suptilnosti kompozicije. Velika tehničkog umijeća, kao i zapanjujućeg realizma u prikazu, svaki svitak ipak predstavlja jedan imaginarni svijet koji odiše uzvišenom elegancijom. Šareno kraljevstvo živih bića nastalo je u razdoblju od gotovo jednog desetljeća (1757–1766) kako bi okružilo još jedno autorovo djelo, Shaka Sanson-zô (Trijada Sakyamuni) koje je do danas ostalo u vlasništvu samostana Shōkoku-ji. Tri svitka koja čine Trijada Sakyamuni također su bila izložena na pariškoj izložbi, čime je čitavo djelo ponovno ujedinjeno, baš onako kao što je Itō Jakuchū zamislio i napravio prije više od 150 godina. A upravo to čini izložbu u Parizu još spektakularnijom!

Šareno kraljevstvo živih bića smatra se ne samo Jakuchūovim remek-djelom nego i jednim od najvažnijih djela japanskog slikarstva 18. stoljeća. Pariška izložba tek je odškrinula vrata europskoj publici u upoznavanju, vrednovanju i divljenju na Zapadu nedovoljno poznatu, istočnjačkom umjetniku odjeci čije će umjetnosti pokrenuti novi val japanizma u suvremenoj kulturi.