Godina koja je prelomila povijest

Podatak da je izložba 1918. – prijelomna godina u Hrvatskoj otvorena 11. studenoga u 11 sati u prostorima Hrvatskoga povijesnoga muzeja u Zagrebu, dakle točno stotinu godina od završetka Prvoga svjetskoga rata, obilježena potpisivanjem njemačke kapitulacije u željezničkom vagonu u francuskome gradiću Compiègneu, svjedoči o promišljenom stavu zaposlenika te institucije i autora postava o značenju i ulozi toga rata u hrvatskoj povijesti. Dapače, taj muzej njeguje sada već dugu tradiciju povijesnih osvrta prema razdoblju od 1914. do 1918. Autorica izložbe Andreja Smetko osvrnula se u uvodniku kataloga prema čak trima opsežnim izložbama nastalim kroz sagledavanje muzejske građe.

Izložba svjedoči o vojnim, političkim i svakodnevnim temama koje su obilježile 1918. godinu

Izložba Hrvatska pred ujedinjenjem 1918. godine autora Hrvoja Matkovića ostvarena je u suradnji tadašnjega Povijesnoga muzeja Hrvatske i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti sada već davne 1958. Znatno je recentnija izložba Dadoh zlato za željezo 1914–1918. Hrvatska u vrijeme Prvoga svjetskog rata autorice Jelene Borošak Marijanović, koja je 2006. prvi put cjelovito predstavila temu Prvoga svjetskoga rata. Treća je izvrsna izložba Slike Velikoga rata u zbirci slika, grafika i skulptura Hrvatskoga povijesnoga muzeja prije četiri godine autorice Marine Bregovac Pisk, nastala u okviru nacionalnoga programa Ministarstva kulture Republike Hrvatske u povodu obilježavanja stote obljetnice Prvoga svjetskoga rata. Izložba 1918. – prijelomna godina u Hrvatskoj svrhovito slijedi započete smjernice, no Andreja Smetko navodi da „za razliku od dosadašnjih izložbi, kojima je građa muzejskih zbirki određivala tematske sadržaje, ova izložba u fokusu svoje prezentacije prvenstveno ističe društveno-politički kontekst tog vremena.“ I autorica i svi ostali koji su sudjelovali u pripremi izložbe pritom se dakle nisu usredotočili tek na građu Hrvatskoga povijesnoga muzeja, već su dakako posegnuli i za nizom zbirki i fondova drugih hrvatskih muzejskih, arhivskih i knjižničkih ustanova. Andreja Smetko piše: „U suradnji s 26 baštinskih ustanova načinjen je odabir građe koja svjedoči o vojnim, političkim i svakodnevnim temama koje su obilježile 1918. godinu. Građom se nastojalo zastupiti sva područja Hrvatske, te je ona prikupljena s područja Slavonije, Međimurja, središnje Hrvatske, Istre i Primorja te Dalmacije.“

Care Karlo i carice Zita,
šta ratuješ kad nemate žita

Autorica i njezini suradnici metodično su organizirali prikupljenu građu i uspostavili složenu mrežu izložaka, povijesnih zbivanja i bogatoga konteksta. Mrežu koja se ne iscrpljuje tek u podjeli na pet tematskih sklopova koji su sastavnicom izložbe već i na niz motivacijskih poveznica što se unutar njih povezuju. Izložbene se cjeline uspostavljaju kronološki. Tako u prvoj od njih, s naslovom preuzetim iz suvremene narodne uzrečice Care Karlo i carice Zita, šta ratuješ kad nemate žita svjedočimo zamalo katastrofalnome gospodarskome stanju u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Stanju koje je razumljivo dalo povoda nezadovoljstvima, vojnim nemirima i dezertiranjima, kao i sve snažnijim zahtjevima za završetak sve besmislenijega, a izrazito pogibeljna i razorna rata. Podjela te cjeline na dva dijela, Život na bojištu i Život u pozadini, nužna je i precizna. Pritom obiluje širokim rasponom povijesnih podataka osnaženim slikovnim povijesnim izvorima, fotografijama, slikama, karikaturama, ali podjednako i materijalnim i pisanim, što potvrđuju bogatstvo političkoga, društvenoga, ali i kulturnoga konteksta. Pogibeljni ratni žrvanj nije štedio nikoga, ni muškarce, ni žene ni djecu, a pokušaji spašavanja života ugroženih često su junaštva običnih ljudi, ne tek elitno pozicioniranih društvenih slojeva.

Izložba svjedoči o vojnim, političkim i svakodnevnim temama koje su obilježile 1918. godinu / Snimila Ivana Asić / HPM

U drugoj cjelini, Vrijeme deklaracija, posjetitelj prati raznolike, a vrlo često i međusobno suprotstavljene političke težnje sudionika hrvatskoga i južnoslavenskoga prostora u preciziranju nacionalnoga pitanja. Nije stoga začudna prevlast pisanih povijesnih izvora, faktografski predstavljenih važnih dokumenata koji su usmjeravali i obilježavali politički, ali i opći život Hrvatske u navedenome razdoblju. Podcrtani nizom fotografija, povijesnih zemljovida i manjim brojem materijalnih izložaka, ti su izvori iznimno svjedočanstvo o tadašnjim težnjama hrvatskoga nacionalnoga bića, ali i drugih naroda koji su bili dijelom Monarhije ili pak zemljopisne regije. Tegoban je put od Svibanjske deklaracije, preko Krfske uz Kongres potlačenih naroda Monarhije pa sve do posljednjeg ljetnog zasjedanja Hrvatskoga sabora, zapamćena po nejedinstvu i raspravama zastupnika.

29. listopada 1918.

Treći, središnji dio izložbe Živilo Narodno vijeće! Živjela slobodna, suverena Država Slovenaca, Hrvata i Srba! odnosi se na dva prijelomna događaja tijekom listopada 1918: osnivanje Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu i zasjedanje povijesne sjednice Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 29. listopada. Bogata i raznovrsna dokumentarna građa te cjeline potkrepljuje se iznova izvrsnim slikovnim i materijalnim izvorima. Posjetitelj zamalo da osjeća svu užurbanost i oduševljenje tih zbivanja, važne političke odluke, pokret masa i privrženost hrvatskome narodu. Nepobitan je to društveni i politički uzlet kojem nažalost nisu pogodovali ni unutarnje stanje novonastale države, a pogotovu ne izvanjske političke okolnosti, prije svega manifestirane u talijanskim posezanjima za hrvatskom obalom zasnovanim na tajnome Londonskom ugovoru 1915. Upravo zbog toga četvrta cjelina Između želje i stvarnosti: Država Slovenaca, Hrvata i Srba popratila je kratkotrajno razdoblje postojanja te države. Nagnuće zajedništvu sa Srbijom i Crnom Gorom, preuzimanje, a zatim i gubitak Austro-ugarske mornarice, zeleni kadar, Ženevska deklaracija i presudna sjednica Središnjega odbora Narodnog vijeća obilježavaju trajanje ipak privremene državne zajednice. Dojmljiva je raskoš prezentiranih izložaka, a njihova raznovrsnost upućuje na uskovitlanost događaja, raznovrsne opasnosti kojima se valjalo othrvati i užurbanost prema sjedinjenju južnoslavenskih naroda (bez Bugarske). Sjednica Središnjega odbora NV SHS uvodi u posljednju cjelinu, nazvanu Nemirni mir, određenu ulaskom Države SHS u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca 1. prosinca 1918, protestima protiv toga ujedinjenja koji su rezultirali prosinačkim žrtvama četiri dana poslije, zatim neizvjesnim položajem Međimurja i Jadranskim pitanjem, odnosno ustupanjem velikoga dijela istočne jadranske obale Italiji, o kojem se raspravljalo na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919–20, a riješeno je Rapalskim ugovorom u studenome 1920. godine. Iako se prostori te cjeline mogu učiniti naizgled skučenima u odnosu na prijašnje, sasvim je jasna bremenitost zbivanja, povijesni procesi izmijenjenog predznaka iz južnoslavenskoga pitanja što je opterećivalo Austro-Ugarsku Monarhiju u raspadu u hrvatsko pitanje, koje je tištalo hrvatski narod tijekom postojanja monarhističke Jugoslavije, a ostalo je neriješeno i u socijalističkoj.

Plakat izložbe 1918. – prijelomna godina u Hrvatskoj

Realizaciji i ove izložbe pristupilo se opsežno i temeljito. Koordinacija Hrvatskoga povijesnoga muzeja s raznim hrvatskim muzejima, arhivima, knjižnicama, kao i s institucijama ili pak privatnim posuditeljima građe i unutar i izvan Hrvatske, potvrđuje se u uspješnom profesionalnom i kreativnom ostvarenju kustosa i ostalih djelatnika HPM-a. No ne treba zaboraviti ni vrsna likovna rješenja izložbe s potpisom dizajnera Damira Gamulina i Antuna Sevšeka s nizom suradnika. U izradi kataloga izložbe koji prezentira velik broj izložaka treba svakako napomenuti izniman tekst Zlatka Matijevića Godina 1918, precizan povijesni osvrt na znamenito razdoblje i njegove bitne sudionike.

Izložba raskošnim nizom preciznih detalja ilustriranih sa 518 izložaka potvrđuje razdoblje kojim se bavi kao jedno od najburnijih ne samo u nacionalnoj povijesti dvadesetoga stoljeća nego u čitavoj hrvatskoj povijesti. Zbog važnosti prijelomnih zbivanja, širokoga konteksta razdoblja, zorno nam potvrđuje i historiografsku tezu o godini 1918. kao razdjelnici, završetku novoga vijeka i početku najnovijega ili suvremenoga doba. I ne samo zbog toga, izložba učenicima osnovnih i srednjih škola može postati sjajan uvod u hrvatsku povijest od prije stotinu godina, studentima povijesti i društvenih znanosti, ali i povjesničarima svakako će produbiti već stečena ili primijenjena znanja, a bilo komu zainteresiranu za nacionalnu ili opću povijest dragocjena je građa u temeljitom istraživanju. Završnim riječima ravnateljice Matee Brstilo Rešetar rečeno: „…i ovom izložbom, Hrvatski povijesni muzej nastavlja svoju osnovnu programsku djelatnost u prezentaciji povijesno značajnih događaja u hrvatskoj povijesti s konačnim ciljem realizacije stalnoga postava nacionalnoga povijesnog muzeja.“