Glagoljica je više od pisma

Pismo je, uz jezik, osnovni čimbenik oblikovanja nacionalnog identiteta i jedan od najsnažnijih osnažitelja veza među pripadnicima jedne, iste, ali često tako različite i raznorodne zajednice kakva je nacionalna. Veze su tim snažnije postoji li pismo koje pripadnici zajednice mogu nazvati svojim u onoj mjeri u kojoj pripadnici hrvatskoga jezičnog kruga to mogu učiniti s uglatom ili hrvatskom glagoljicom.

Veliki promotor glagoljice akademik Josip Bratulić za govornicom u NSK-u / Snimio Goran Stanzl / PIXSELL

No glagoljica je odavno prestala biti „samo“ pismo. Zahvaljujući ulozi što ju je, stoljećima, imala u očuvanju hrvatske kulture, o glagoljici danas govorimo i u kontekstu hrvatskog identiteta, ali i njegova brendiranja. Iako „brendiranje“ kao takvo u kulturološkom imaginariju ne zauzima vitalno mjesto, život i djelovanje u sadašnjem trenutku pred sve suvremenike i sudionike, pa i one iz područja kulture, postavlja određene zahtjeve. Jedan od njih svakako jest i brendiranje kulture i identiteta. Njime se najprije postiže, a potom i povećava, vidljivost kulturnog proizvoda, a samim time i svega onoga što on, u materijalnom i nematerijalnom smislu, sa sobom nosi, označava i predstavlja.

Važnost postavljanja glagoljice na središnje mjesto razgovora o hrvatskom nacionalnom, kulturnom i jezičnom identitetu prepoznali su i djelatnici najveće čuvarice znanja, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te su početkom ove, ujedno i Europske godine kulturne baštine, predstavili prvu fazu projekta Hrvatska glagoljica: digitalizacija građe i uspostava digitalne zbirke i portal Glagoljica.hr. Kao nastavak tih napora 6. studenog u predvorju Knjižnice svečano je otvorena izložba Hrvatska glagoljica pod sloganom „Slovimo baštinom“ autora Sandija Antonca, rukovoditelja Odsjeka za marketing i komunikacije u toj knjižnici. Izložba je prikaz povijesnog razvoja glagoljice, njezine tipografije, kulturološkog utjecaja i suvremene primjene podijeljen u nekoliko tematskih cjelina, od teorija o postanku glagoljice područja njezine geografske pojavnosti preko glagoljskih pisara, glagoljaških pjevanja i glagoljskih spomenika pa sve do okupljanja najvrednijih tiskanih i rukopisnih djela na glagoljici i njezine suvremene primjene u komunikaciji, kulturi, ali i područjima koje glagoljici nisu prirodno stanište, poput gospodarstva. Unatoč tome što se na portalu Glagoljica.hr već sada može pronaći više od 10.640 stranica digitaliziranih glagoljaških tekstova, autor je izložbu odlučio kontekstualizirati izvan svijeta knjige i knjižnice. „Svi me, i prije otvorenja, pitaju gdje su knjige. Ali glagoljica je mnogo više od knjiga. Njih mi ovdje samo baštinimo, a učeći o glagoljici svatko može naučiti mnogo toga o sebi“, istaknuo je Antonac.

S njegovu mišlju o glagoljici kao živu pismu složila se i glavna ravnateljica NSK Tatjana Petrić. „Raduje činjenica da glagoljica živi i danas, u umjetnosti, supkulturi, pop-kulturi, kulturnim industrijama pa i političkom životu. Jer premda je put od knjige do muzeja za povijesno pismo prirodan i dobar, zbog njegova značenja za Hrvatsku i Hrvate muzej ne smije biti i njegova posljednja postaja“, ukazala je glavna ravnateljica istaknuvši kako pažljivi potezi olovke ili pera kojima se oblikuju slova glagoljice ujedno oblikuju i konture našeg identiteta.

A zaboraviti nećemo sve dok postoje institucije kojima je misija očuvanje svijesti o jeziku, poput Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, čiji je ravnatelj Željko Jozić zaslužan što je Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice, 22. veljače, odnedavno uveličan i tako što je postao Danom glagoljice. „22. veljače 1483. dovršen je tisak Misala po zakonu rimskog dvora, a kako Misalu i glagoljici Knjižnica duguje i svoj prepoznatljiv logo, bio je to prirodan slijed događaja“, zaključila je Tatjana Petrić.

Akademik Josip Bratulić prirodnom vidi i poveznicu staroga hrvatskog pisma i liturgije – tako se hrvatski narod našao u društvu europskih naroda još u osvješćivanju svoje narodnosti. „Na ponoćnoj božićnoj misi 912. u crkvi svetog Petra u Rimu čitano je poglavlje Ivanova evanđelja na latinskom, grčkom i staroslavenskom. U ono je vrijeme crkveni slavenski u temeljima europskoga gospodarstva i ekumenizma i on povezuje ljude. Na tom smo jeziku stvarali zakone i pravnu terminologiju i time smo svome putu dali legitimitet, svome identitetu konture. Naša je misija da znamo sve pojedinosti našeg identiteta“, upozorio je Bratulić, a s njime su se, u pozdravnim govorima, složile i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, ukazavši na doprinos što ga je i sam akademik Bratulić dao postavljajući Hrvatsku kao mladu državu na stazu europskih kulturnih tekovina te predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. „U našem današnjem nesigurnom svijetu, gdje se mnoge etičke i kulturne, osobito tradicijske vrijednosti podcjenjuju, nacionalna kultura čini nas prepoznatljivima, daje nam stabilnost, sigurnost i vjeru u vlastite potencijale. Često kažem da je država velika onoliko koliko želi biti. Možemo biti ponosni na hrvatski doprinos europskoj i svjetskoj kulturnoj baštini“, kazala je predsjednica otvorivši izložbu koja će ostati otvorena do 15. prosinca, a dotad će je, prema najavama, posjetiti i nekoliko tisuća školaraca.