Država nema alternative

„Ovoliko je sigurno: država ima budućnost jer, barem zasad, za nju nema alternative. Pitanje je samo s pomoću kojih se strategija rasterećenja, prilagođavanja i proširivanja može učiniti sposobnom za budućnost“, rečenice su kojima akademik Zvonko Posavec zaključuje esej Budućnost države, koji se uz drugih dvanaest može pročitati u njegovoj knjizi Eseji o državi što ju je 2017. objavio Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Knjiga donosi eseje nastale u razdoblju od 1987. do 2010, u kojima akademik Posavec tumači da ono što danas običavamo razumijevati pod pojmom države nije opća forma političkog poretka, nego se odnosi na određene forme političkog ustroja koje su nastale od 13. do 18. stoljeća, dijelom i početkom 19-og. Pojam države formiran je na specifično europskoj povijesti, a sa Staroga se kontinenta proširio svijetom.

O budućnosti države razgovarali su Jakša Barbić, Zvonko Posavec, Dragutin Lalović i Arsen Bačić

U povodu objavljivanja knjige ­Eseji o državi održan je 9. studenoga u palači ­HAZU razgovor s temom Kraj (nacionalne) države. Skupu se najprije obratio predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, rekavši da je akademik Posavec napisao najvažnije tekstove o temi države objavljene na hrvatskome jeziku. Podsjetio je na mukotrpan proces stvaranja hrvatske države, koje se suverenitet u novije vrijeme relativizira, dok u nekim zemljama, poput SAD-a, svjedočimo pojavama koje pridonose jačanju države.

Zatim je govorio akademik Jakša Barbić, potpredsjednik Akademije. Započeo je vraćanjem u antičko doba podsjetivši da stari Grci nisu imali državu, nego polise, ali su raspravljali o državi. Njezin pojam u naše je doba izvrgnut prevrednovanju i bitni elementi koji čine tradicionalnu definiciju države – stalno stanovništvo (državljani), određeni teritorij i suverena vlast – više nemaju jednako značenje kao donedavno, rekao je akademik Barbić te nastavio: „Hrvatski teritorij više nije samo naš, nego i teritorij EU, a stanovništvo nije više statično. Stari pojam o neograničenoj suverenosti više se ne može koristiti jer je suverenitet ograničen međunarodnim konvencijama, a i ekonomske prilike sile vas da napravite nešto čak i kad vam se to ne sviđa.“

Akademik Arsen Bačić govorio je o državi kao višeaspektnom fenomenu koji je predmet interesa brojnih društvenih znanosti. „Filozofska, sociološka i politološka razmatranja države izvrsno se nadopunjuju i nose sjajan intelektualni potencijal“, rekao je akademik Bačić te nadalje podsjetio na okolnost da svaka osoba na ovome planetu, htjela to ili ne, pripada nekoj određenoj državi. Premda je istina da su države izgubile brojne atribute suverenosti, one i dalje ostaju respektabilni akteri na svjetskoj političkoj sceni, napomenuo je akademik Bačić i potom istaknuo da je pogrešno proces demokratizacije države poistovjećivati s njezinim ukidanjem. Izlagač je k tome spomenuo da postoji 145 različitih definicija države, ali iz svih tih različitih određenja proizlazi da je država potrebna.

„O državi ne treba govoriti kao o trans­epohalnoj kategoriji“, rekao je Dragutin Lalović i dometnuo da to stajalište ne može opovrgnuti ni postojanje stereotipa o vječnoj državi. „Pojam ‘moderna država’ jest pleonazam jer je pojam države moderan, iako se koristi i kao pojam za opću formu političkog poretka“, rekao je. S obzirom na razliku između države i carstva postavio je Dragutin Lalović pitanje koje smatra poticajnim za politološko promišljanje: „Jesu li carstva predmoderne i preddržavne političke formacije? Postoje mišljenja da će carstva biti jedine postmoderne i postdržavne formacije.“ Na kraju je postavio pitanje akademiku Posavcu: „Jesu li Sjedinjene Američke Države doista država ili je riječ o imperiju ili carstvu?“

Naposljetku je govorio akademik Zvonko Posavec, pri čemu je objasnio da „u carstvu, za razliku od države, nema nikakva izvršnog organa vlasti“. O povijesti države istaknuo je da „ne može postojati prije 15. stoljeća jer je država rezultat sekularizacije, nastale tijekom borbi za vlast između cara i pape, te desakralizacije koja nastupa nakon razdvajanja njihovih ovlasti – do tada su obojica služila kršćanskoj zajednici“. Iznio je primjer Svetoga Rimskoga Carstva Njemačkog Naroda, koje je imalo posve drugu strukturu od države jer je počivalo na konsenzusu i tradiciji, što se očitovalo u osobnome savezu vladara i njegovih vazala te nije imalo izvršni organ vlasti. Govoreći o političkim odnosima akademik Posavec istaknuo je da nastaju tek u antičkoj Grčkoj, kada proces između uzroka i posljedica postaje promjenjiv, što nije bio slučaj primjerice u starome Egiptu. „Na slikovnim prikazima u Egiptu faraon nikad nije mogao izgubiti, a na grčkim vazama imamo prizore dvojice junaka koji se ravnopravno bore“, objasnio je akademik Posavec. Osvrnuo se i na proces globalizacije, koji se prema njegovim riječima odvijao u tri faze. Prva je bila potkraj 19. st., kad zemlje poput Velike Britanije, Francuske, Nizozemske, Belgije i Njemačke osvajaju teritorije u kolonijama koje moraju držati pod kontrolom, zbog čega se militariziraju, što dovodi do dvaju svjetskih ratova. Druga faza nastupa nakon Drugoga svjetskog rata, kada SAD jamči odnose među državama bez izazivanja ratova, a nakon toga, kako smatra akademik Posavec, nastupa opasna deregulacija globalizacije. „Stoga je situacija u svijetu danas kaotičnija nego u doba hladnoga rata i nesigurnost vlada u svim dijelovima svijeta. Svaka država nastoji sačuvati svoj integritet tako što jača svoju suverenost. Mi doista nemamo druge institucije koja nas može zaštititi, premda država gubi mogućnost efikasnog djelovanja u odnosu prema društvu“, rekao je akademik Posavec te zaključio da država unatoč svemu ima budućnost jer za nju, barem u sadašnjemu trenutku, nema alternative.