Velemajstorica umjetničke grafike

Kako vrijeme brzo prolazi! Nisam se ni okrenuo, a velika umjetnica grafike, kolegica profesorica i prijateljica Nevenka Arbanas umirovljena je kao profesorica, voditeljica jedne od grafičkih klasa na Akademiji likovnih umjetnosti. To je i trenutak da zaokruži i rezimira svoj dosadašnji pređeni put u grafičkom mediju, da predstavi najbolje od svojega golemog opusa ovom retrospektivnom izložbom u Klovićevim dvorima. Izložbu prati raskošan katalog s tekstovima akademika Tonka Maroevića (tekst naslovljen List po list, Summa Arbanasiana), koji Arbanasovu prati od početka karijere i najbolje je upućen u njezin opus, te akademika Luka Paljetka (iznimno nadahnut i dug tekst Utisci o otiscima bavi se pjesničko-grafičkim mapama, vlastitim autoričinim mapama i onim u sudjelovanju s drugim grafičarima, koje je Nevenka uresila originalnim grafikama). I ona je pjesnikinja u svom grafičkom radu, ne samo onda kada pred sobom ima nečiju pjesmu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1975. u klasi Alberta Kinerta kod kojega je završila i poslijediplomski studij grafike. Bila je na stipendijama: u Groningenu 1978; u atelijeru slavnoga Stanleyja Williama Haytera u Parizu 1986. i u Pragu 1989. Objavila je priručnik Grafičke tehnike 1999. i sveučilišni udžbenik Grafičke tehnike dubokog tiska. Luko Paljetak napisao je i monografiju o njezinu umjetničkom radu 1997, objavljenu u izdanju NSK u Zagrebu, u biblioteci Prizma. Dobila je mnoge nagrade za grafiku. Održala je pedesetak samostalnih izložbi od 1975. do danas te sudjelovala na više od dvjesto žiriranih skupnih izložbi ili autorskih koncepcija. Gotovo da i nema hrvatskoga likovnog kritičara koji nije pohvalno pisao o njezinim izložbama i projektima. Kao profesorica na ALU u više od dvadeset godina grafički je obrazovala i odgojila mnoge naraštaje slikara grafičara.

Grafike Nevenke Arbanas plijene zagonetnom jednostavnošću

Grafičko-pjesničke mape

Prvu grafičku mapu posvetila je Dori Pejačević, baveći se skladateljicom u dva navrata 1987. (prva mapa ima dvadeset listova u tehnici suhe igle, s predgovorom Snježane Vukovojac, a objavio ju je Zavičajni muzej Našice, a druga su četiri bakropisa s predgovorom Ivane Jurković). Potom stvara svoje bakropisne kristale kao odgovor na pjesničku knjigu Kristali Sibile Petlevski. Mapa Kurenti s predgovorom Tonka Maroevića dvanaest je grafičkih listova u tehnici hayter, a nastaje kao odraz sjećanja na djetinjstvo. U bakropisu i akvatinti radi listove na pjesmu Paučina Tonka Maroevića, posvećenu u Domovinskom ratu poginulu snimatelju Gordanu Ledereru. Nekoliko je puta surađivala s pjesnikom Lukom Paljetkom i s njim realizirala nekoliko grafičkih mapa: Večernja s Ovidijem 1992, četrnaest je listova u tehnici bakropisa s predgovorom Tonka Maroevića. Ljubav, zaljubljenima za Valentinovo 1997, izbor stihova Paljetak. Pet grafičkih listova u boji, u tehnici bakropisa i suhe igle, radi za mapu uz pjesme Venecija / Venezia, objavljene dvojezično, Luke Paljetka.

Uz njegov tekst radi i grafiku Ivani za rođendan 1999. (Ivana joj je kći). Iste godine izdala je i grafičku mapu Ekvinocij s predgovorom Luke Paljetka. Dvadeset i pet grafika izvela je i za Držićevu Stav’te pamet na komediju, koju je na talijanski preveo i predgovor za mapu napisao Luko Paljetak. Luko joj je još napisao predgovor za mapu po pjesmi J. W. Goethea Putnikova noćna pjesma. Godine 2001. u tehnici hayter izvodi grafike za mapu sa slovenskim pjesnikom Tonetom Pavčekom i njegovom zbirkom Teči kot reka. Surađivala je i grafičkom mapom popratila prozu pjesnikinje Anke Žagar (Male proze kojima se kiša uspinje natrag na nebo). S pjesnikinjom Zlatom Cundeković radila je na mapi Pomaknuti senzori s pogovorom Guida Quiena. Ponovno s književnicom Sibilom Petlevski surađuje na pjesmama zbirke Babilon, prevedene na šest jezika, s deset grafika u akvatinti i bakropisu. S kolegicom grafičarkom Majom S. Franković iz Rijeke ostvarila je grafičku mapu Vatromet 2003, a 2004. radi mapu od 35 listova u kombiniranim tehnikama uvezenu poput knjige na temu Bartholdi et sa vision du monde s francuskim tekstom, odajući priznanje slavnome francuskom kiparu Frédéricu Augusteu Bartholdiju, autoru Kipa slobode koji je Francuska darovala Amerikancima u spomen na savezništvo Francuza i Amerikanaca u Američkom ratu za nezavisnost. S drugim kolegama grafičarima radila je na mapi Aleph: ex libris: Hommage a Jorge Luis Borges 1899. – 1986. Napravila je još niz autorskih grafičkih mapa: Listovi, Lipovec (art-knjiga), Noći, Dani, Može li jedna zajednička (art knjiga s tekstom Jadranka Bitenca s grafikama Nevenke Arbanas, Dore Kovačević i Igora Konjušaka) te Vile od grafika (mapa s tri akvatinte Arbanasove, tri duboka tiska Maje S. Franković i tri drvoreza Zdenke Pozaić i pogovorom Ive Körbler, povodom 450. godišnjice smrti Marina Držića).

Iz postava izložbe u Galeriji Klovićevi dvori / Snimio Anto Magzan

Slikarica u grafici

Nevenka Arbanas neponovljiva je i jedinstvena po svemu, a posebno po tehnici Stanleyja Williama Haytera, koju je otkrila boraveći u njegovu pariškom Atelieru 17 godine 1986. Hayterova tehnika zasniva se na slikanju kistom rastopljenim voskom na metalnoj ploči, ostvarujući reljefne strukture jetkanjem, a kolorističke efekte nanošenjem više boja valjcima na istu ploču. Sama kaže kako „Hayterova tehnika traži komplementarnost boja, crvena, zelena, žuta, ljubičasta, plava, narančasta. Na istoj se ploči utrljava i želatinoznim valjcima nanosi u razinama. Taj je kontrast meni bio izazov.“ Stoga stoji konstatacija da je Arbanasova „slikarica u grafici“ ili da stvara „grafičko slikarstvo“ (L. Paljetak). Taj koloristički slikarski efekt osim Hayterovom tehnikom postiže i kombiniranim tehnikama dubokoga tiska, posebno kombinacijama akvatinte i suhe igle. Sedamdesetih godina radila je isključivo crno-bijele bakropise u suhe igle, a nakon rada kod Haytera u Parizu, u drugoj polovici osamdesetih u listove u Hayterovoj i kombiniranim tehnikama, snažno uvodi boju.

O grafičkoj umjetnosti sama Nevenka piše: „Umjetnik grafičar mora znati koju će tehniku primijeniti jer o tome ovisi i to kako će crtež načiniti, primjerice: hoće li biti oštar i jasan za bakrorez ili virtuozan, mekan, paučinast za bakropis, dok će linorez morati biti tvrđa, deblja, kontrastna. Vrhunsko grafičko djelo nužno je rezultat mnoštva čimbenika.“ Ona to savršeno zna, najbolje. Njezine grafike katkada imaju zrnastu strukturu, gotovo reljefni učinak, njezina apstrakcija ima blaga i nježna enformelistička obilježja, svakako izražavaju iznimnu osjetljivost i senzibilitet. Prije svega plijene zagonetnom jednostavnošću, u viziji iskonskih kozmičkih prostranstava, egzistencijalnih ovo zemaljskih i onkrajnjih svjedočenja. Ponekad se doimaju nadrealno, lebdeći, u dodirima jedinstva suprotnosti (poput yina i yanga) i s podsvjesnim, snovitim, izmaštanim proplamsajima kao životnim impulsima umjetničinih unutarnjih svjetova. Posebno su dojmljive goleme vertikalne obješene „plahte“ u prostoru, i goleme „mamutske grafike“ naborane u prostoru, s kojima očito izražava imaginarno beskonačnu prostornu protežnost tih svojih u bîti oniričkih pripovjednih i čak ispovjednih svjetova. Devedesete su rezultirale golemim zalaganjem i radnom energijom, a intenzitet stvaranja doveo ju je do savršenstva i virtuoznosti. Posljedica je niz nagrađenih fascinantnih ciklusa: Meditacija, Razmišljanje, Motiv, Grafika, Kazalište, Prozori, Vertikale.

Tada nastaju i remek-djela Vukovarski poliptih, Čelični leptir, Projektil, Krhotina, Tmina (reakcija na rat i stradanje), Odisejeva barka, Kristali i Kurenti, i meni posebno izvrsne grafike Topla i Prozori. Poslije unosi i slova u kadar, i tim je postupkom spojila vizualne i „verbalne, lingvističko-letrističke“ elemente u ciklusu Pismo. Nema dvojbe da je izvedbenom virtuoznošću, iznimnom imaginacijom i vizualnom percepcijom, k tome nevjerojatno marljiva, neumorna i s golemom energijom, s kojom je to i postigla, Nevenka Arbanas postavila najviše, gotovo nedostižne grafičke standarde, stvorivši od grafike najviši stupanj umjetničkog medija i uzbudljive doživljajnosti. Njezin grafički opus dosegnuo je najvišu svjetsku razinu, vizualna gozba unosi najvišu likovnu misao i duhovnu ispunjenost. Nesumnjivo, uz kolegice grafičke dame, Dubravku Babić, Maju S. Franković i Zdenku Pozaić, Nevenka Arbanas najveća je živuća hrvatska umjetnička grafičarka. Velemajstorica. Izvrsno postavljena retrospektivna izložba u Klovićevim dvorima to zorno pokazuje i dokazuje.