Tentati i štentati

Nije bez vraga kad se kaže koji te vrag tenta da nešto radiš kako ne treba. Tema tentanja doista je još iz biblijskih vremena, a vrag, zloduh ili neki bijes uistinu je prava napast, napasnik, pa stoga i u molitvi Očenaš molimo Boga da nas nitko i ništa ne dovede u iskušenje i napast, nego da nas Bog izbavi od zla, a misli se prije svega od Zloga, od Sotone. Od početka računanja nove ere vrag nas kao napasnik sveudilj prati i tako će biti dok je svijeta i vijeka. Poznato je da je Isusa nakon krštenja u rijeci Jordanu Duh Božji odveo u pustinju da ga đavao napastuje, mami i kuša, a da Isus kao čovjek prevlada sve ljudske izazove koji bi ga možebitno skrenuli s Božjega puta. O tome izvještaj donosi Evanđelje po Mateju (4:1-11) i Evanđelje po Luki (4:1-13). Đavao je Isusa iskušao triput. Prvo napastovanje bilo je u pustinji, gdje je Isus ogladnio, a napasnik se odmah našao pokraj njega govoreći mu neka naredi kamenju da postane kruh. Isus mu spremno odgovara kako čovjek ne živi samo o kruhu nego i o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Dobro se kaže da vrag nikada ne miruje (ne spava), pa on i opet stade tentati Isusa neka se baci s vrha jeruzalemskoga hrama, jer ako je on uistinu Sin Božji, ništa mu se neće dogoditi. I ovaj put Isus ima spreman odgovor: ne valja iskušavati Boga samo tako, gotovo obijesno. Treće iskušenje vidio je đavao u svemu bogatstvu i raskoši ovoga svijeta, koje će – tako je obećao – biti Isusovo samo ako mu se on (Isus) podredi. Naravno da napasnik ni u tome nije uspio. I taj je trud tom upornom sviraču bio uzaludan.

Tema napastovanja Krista ne javlja se u ikonografiji prije 10. stoljeća, a kad se javila, najčešći je prikaz bio upravo napastovanje Krista u pustinji. Đavao (uvijek prikazan zakukuljeno i lukavo) predočen je kao ružan demon, nerijetko sa životinjskim elementima, ili kao prerušeni redovnik u habitu i kukuljici, s brojanicom za pojasom. No kao i mnogo kasnije prerušeni vuk u priči o Crvenkapici i baki (zašto imaš tako velike oči, uši, usta …), i iskonskoga napasnika odaju rogovi, životinjski očnjaci, pandže, kozji papci, rep i sl. Prikazi događaja iz Biblije na zidnim freskama seoskih crkava bili su i tumačenja tih događaja, pa je nepismeni puk lako mogao prepoznati napasnika po svim onim znacima koji se nikako ne pridaju redovnicima, svetim ljudima (repovi, rogovi, izraziti očnjaci, pandže itd.), a trebalo je zorno pokazati tko je kakav – dobar, pošten i prav, ili podmukao, varalica i licemjer.

Tentati, dakle, uvijek ide ukorak s đavlom i nekom od njegovih podmuklih rabota. Nije onda čudo što taj glagol ima vrlo širok spektar značenja u svim jezicima. U latinsku riznicu (tempto, temptare) duboko je zagrabio i engleski (temptation, napast, iskušenje, iskušavanje), no tentati u hrvatskom ima još razgranatiju paletu značenja nego što je ima u drugim jezicima (jer možda vragu dopuštamo da nas tenta češće i dulje od drugih). Kod nas tentati znači: nagovarati ili navoditi koga na zlo, da učini što nepotrebno ili ono što se poslije pokazuje kao loše (vrag me tentao da to kažem, sasvim nepotrebno i na svoju štetu; koji te vrag tenta?), napastovati, dosađivati komu nagovaranjem, zavoditi, zanovijetati, prkositi, gnjaviti, smetati, izazivati, ispitivati, iskušavati, moljakati, huškati, uznemiravati, sve otvorenije neprijateljski napadati, ucjenjivati, prevlačiti koga na lošu stranu tako da počne težiti za lažnim vrijednostima, obmanjivati koga lijepim ispraznim riječima i obećanjima (odakle nam se to čini tako poznatim, premda na slikama takvih napasnika još nema kozjih papaka i rogova?!), mamiti čovjeka da proda dušu vragu. Tentati znači i težiti za čim (lošim), posezati za lopovlukom kao metodom kojom se postiže cilj (najčešće kada se svi na sva usta kunu kako je sve transparentno i „čisto“, po slovu zakona), istraživati i iznalaziti rješenja kako preskočiti sve rupe u (nedorečenim) zakonima i tako se dotaknuti onoga za čim nam zaslijepljeno srce žudi. Sve te akcije, sve do jedne, vodi uvijek isti aranžer – vrag. Tako se onda ni glagol tentati, htio-ne htio, ne može odmaknuti od toga vjekovnoga napasnika i njegovih zlih namjera. Tentanje može biti naoko i bezopasno (koji te vrag tentao da guraš prste u pekmez, pa si još razbio i ćup?!), ali ako se tko nađe s prstima u pekmezu u prenesenom značenju, to je uvijek neka zabranjena, ilegalna radnja koja (u urednim i uređenim zemljama) obično za sobom povlači i neke (ispaštajuće) posljedice.

Je li i drugi glagol iz naslova – štentati – značenjski tako razgranat kao i ovaj prvi – tentati? Baš i ne, premda ni on nije privlačan, pa onda ni preporučljiv, a znači: dodijavati, dosađivati, zadržavati koga sitničavim zahtjevima u nekom poslu, odvraćati koga od posla samo zato da se dotični posveti onomu tko mu dodijava. Zapravo, ljudi koji koga štentaju i tako ometaju sebični su i samoživi, misle samo na sebe i kako postići svoj neposredni cilj, a o vremenu onih drugih niti vode računa niti ih je za njih briga. Oni će svojim upornim štentanjem bezobzirno odvraćati one koji nešto rade od njihova posla, često ne zato što su radoznali pa žele što više saznati, nego iz puke dosade. Pristojni ljudi neko će vrijeme takve dosadnjakoviće trpjeti, no s vremenom će im prekipjeti, pa se više na zvrndanje tih dosadnih muha koje stalno oblijeću oko njih zadržavajući ih i ometajući ih u njihovim aktivnostima neće obazirati. Pristojnima, naime, i inače treba poprilično vremena da proniknu u nečije ne baš čiste i časne postupke, no valjda se ipak neće dati štentati unedogled. Kaže se da sve ima svoje granice, pa tako zacijelo i uporno i dugotrajno tentanje, a onda vjerojatno i isto takvo dosadno štentanje.