Može li ovakva BiH preživjeti?

Postizborna previranja i reakcije na izbore za članove Predsjedništva BiH – u koje nije izabran kandidat iz reda hrvatskoga naroda s osvojenih više od 80 posto glasova Hrvata, već onaj koji je izabran bošnjačkim glasovima – ni mjesec dana nakon izbora ne stišavaju se. Nakon što je Predsjedništvo Matice hrvatske u izjavi od 22. listopada izrazilo duboku zabrinutost za položaj Hrvata u BiH i upozorilo na grubo opstruiranje premisa međunarodnoga priznanja BiH prema kojima su konstitutivnost i ravnopravnost Bošnjaka, Srba i Hrvata bile uvjetom priznanja, 5. studenoga Matica hrvatska organizirala je i iznimno posjećen okrugli stol Kakva je budućnost ovakve BiH?. S dobrim poznavateljima prilika u BiH razgovarao je moderator Damir Zorić, gospodarski tajnik MH, a o trenutnoj situaciji, mogućim rješenjima, kao i o uzrocima, raspravljali su sveučilišni profesori – povjesničar Ivo Lučić, sociolog Ivan Vukoja, publicist Nino Raspudić i sadašnji generalni konzul RH u Banjoj Luci Zlatko Kramarić.

O uzrocima krize i rješenjima za budućnost govorili su dobri poznavatelji prilika u BiH Damir Zorić, Ivo Lučić, Ivan Vukoja, Nino Raspudić i Zlatko Kramarić  / Snimio Mirko Cvjetko

Prisjećajući se okrugloga stola održana prije osam godina na kojem su sudjelovali gotovo u istom sastavu, osim Kramarića, Lučić je istaknuo kako se iz prošlosti može svašta naučiti jer država koja neće riješiti nacionalno pitanje, modernizirati se i provesti reforme ne može preživjeti. „Iskustvo govori da se ništa bitno neće dogoditi u idućih nekoliko mjeseci ili godina jer je riječ o dugotrajnim procesima, a radikalne se promjene događaju kad se urušava okruženje i međunarodni poredak, ono što BiH drži na okupu. U trenutku kad dođe do sukoba ili  transformacije u europskom ili svjetskom kontekstu možemo pretpostaviti kakva će biti sudbina države koja iznutra nema nacionalni konsenzus“, rekao je Lučić.

Budućnost graditi na činjenicama i analizama

Nadovezujući se na pitanje o budućnosti BiH sa sociološkog aspekta, Ivan Vukoja kazao je kako bi govor o budućnosti trebalo temeljiti na činjenicama i analizama, pri čemu je istaknuo neke od društvenih procesa koji se odvijaju u zemlji, a jedan je, kako je kazao, i posvemašnja i totalna „dediskursacija“. „Javno se komunicira bez bilo kakva definiranog konteksta, izrazi, riječi, pojmovi i konteksti koriste se kako komu padne na pamet jer većinu medija i akademske zajednice ne obvezuje nikakav diskurs ni svijest o argumentiranoj raspravi. Zbrka je nastala s određenom namjerom jer postoje stranke, pojedinci i narodi kojima je cilj potpuna promjena sadašnjega daytonskog karaktera države“, kazao je Vukoja i dodao: „BiH je složena država, no ako razumijemo temeljno načelo na temelju kojeg je napravljen Daytonski sporazum, a i sam aranžman, onda je to neka vrsta Arijadnine niti koja nas može provesti kroz šumu različitih institucionalnih, zakonskih i proceduralnih aranžmana jer ljudima, ne samo onima koji ne žive u BiH, ali i velikoj većini koji se aktivno bave politikom, već 20 godina nije jasno ustavno uređenje države koju predstavljaju, nažalost na svim razinama i narodima.“

Moderator Damir Zorić

Nino Raspudić

Zlatko Kramarić

Ivo Lučić i Ivan Vukoja

Vukoja je naglasio da je razumijevanje načela na temelju kojeg je nastao Daytonski sporazum i Ustav BiH kriterij kojim se može egzaktno utvrditi je li nešto u skladu s ustavom, u skladu sa zakonom, legitimno ili nelegitimno, ustavno ili neustavno. Za ilustraciju „nakaradnog cijelog sustava i načina razmišljanja“ naveo je činjenicu da se „ne zna gdje je izvornik Ustava BiH na engleskom, a neslužbeni prijevodi su krivotvorine jer su prevedeni kako je komu odgovaralo, a ne onako kako stoji u izvorniku“.

Nino Raspudić u kontekstu budućnosti iznio je osobno stajalište smatrajući da bilo koja država koja ne može dugoročno održati konsenzus svojih stanovnika i svojih sastavnica ne mora opstati, pri čemu je naglasio da još nije poznato je li takva situacija s BiH, no „tabu eventualnog raspadanja ne treba izbjegavati“, naglasio je Raspudić. On smatra da je BiH institucionalna razvalina. „Da bi se shvatilo stanje u BiH, ne može se pristupati polazeći od pravnih kategorija i načina razmišljanja u drugim državama kako smo naučili tijekom obrazovanja ili iskustva.“ Raspudić se slaže s Lučićevom tezom o mogućim promjenama tek kad se promijene vanjske okolnosti, a osvrnuo se i na neravnotežu na tom planu kazavši između ostalog, kako Hrvati nemaju potporu ni od Bruxellesa, ni od Berlina ni američkog veleposlanstva, nego ih se nastojalo politički eliminirati kako bi se namirili velikobošnjački apetiti. „Hrvati nemaju potporu od tamo odakle bi prirodno, geopolitički i civilizacijski očekivali“, a istaknuo je i negativnu ulogu njemačke vanjske politike. „Takav pritisak objašnjava i mlako djelovanje vlasti Republike Hrvatske prema onom što se događa u BiH.“ Pozdravlja izražavanje zabrinutosti predsjednice RH i predsjednika Vlade RH, kao i njegov razgovor s francuskim predsjednikom, no Raspudić smatra kako nitko nikomu više ne treba objašnjavati već djelovati. „Prije svega Željka Komšića treba proglasiti personom non grata u političkom smislu kao člana Predsjedništva BiH u Hrvatskoj, jasno reći kako će Hrvatska blokirati europski put BiH dok se ne promijeni izborni zakon u skladu s Ustavom BiH i presudom Ustavnog suda.“

Najveća odgovornost na hrvatskim političarima u BiH

Zlatko Kramarić, sa zadrškom u nastupu zbog službene politike kojoj pripada, osvrnuo se na položaj Hrvata u Republici Srpskoj izazvavši replike drugih sugovornika. „Ne treba zaboraviti da je RS najzapadnija ruska karaula i o toj činjenici treba voditi računa. Stvara se dojam da smo odustali od Republike Srpske jer je broj Hrvata sveden na statističku pogrešku.“ 

Lučić je kazao kako ne traže ništa više za Hrvate od onoga što imaju Bošnjaci i Srbi, pri čemu je najveća odgovornost na političarima Hrvata u BiH, a tek je druga adresa Zagreb. S njim se slaže i Ivan Vukoja, koji smatra kako Hrvati i političari u BiH nisu još do kraja osvijestili da su prava koja imaju već napisana u ustavu BiH i Daytonskom sporazumu. „Izvorna se borba čak ne može smatrati ni političkom već pravnom. Stvara se dojam, na koji onda nasjednu i Hrvati u BiH, kako Hrvati traže nešto što im ne pripada ili za što se tek treba izboriti afirmativnom političkom situacijom, umjesto da stvar vrate u ustavni i pravni okvir. Borba je legitimna i do kraja legalna. Ni jedan politički zahtjev nije izvan jednog zareza Ustava“, kazao je Vukoja i zaključio: „Dovedeni smo u situaciju da nam se prava koja već imamo brutalno oduzimaju, gaze i krše. U perfidnoj igri koja traje dvadeset godina Hrvati se optužuju kao glavni krivci za rušenje ustavotvornog poretka i kršenje Daytonskoga sporazuma“.

Referirajući se na Kramarića i Hrvate u Republici Srpskoj, Vukoja je rekao da je BiH složeno društvo, no da tek življenje u BiH i bavljenje time može dati potpunu sliku što je važno u državi i čime bi se trebalo baviti da bi se popravila ukupna slika. „Gledajući iz hrvatske perspektive, premda postoji u Ustavu, nije riješeno nacionalno pitanje – u pitanju nije regionalna pozicija, nego nacionalna pozicija Hrvata. Ako tražimo rješenje za tu situaciju, moramo gledati gdje imamo snagu da bismo problem riješili. Odnos je takav da na teritoriju BiH u Federaciji živi 95 posto Hrvata, od čega njih 80 posto živi na hrvatski većinskim područjima, a pet posto u Republici Srpskoj. Jedini je način da se pomogne ovima pet posto da ovih 95 posto raspolaže raznim mehanizmima.“ Također je rekao da se kontinuirano nameće oblik specijalnoga rata iz Sarajeva, a Hrvati se nastoje diskreditirati kako bi se generalno oslabila pozicija i položaj Hrvata u BiH. Vukoja smatra da se preveliko značenje daje geostrateškim razmatranjima, pri čemu smatra da je problem unutar BiH, gdje vidi i rješenje koje će biti realno i moguće kad se strani utjecaji otklone i kad tri naroda shvate da se sami moraju dogovoriti.

Mijenjati neustavni
izborni zakon

Na upozorenje Damira Zorića o važnosti formalnih procedura te pitanje kako ostvariti prava kroz njih Vukoja je konstatirao da, ako se ne poznaje procedura, može doći do dijametralnoga tumačenja istog problema. „Bosna i Hercegovina nije građanska republika, već složena država. Po politološkoj definiciji i Ustavu BiH propisano je kako se formira vlast na razini države i entiteta u BiH i po Ustavu bi to trebala biti koalicija legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda. Nijedan narod, nijedna stranka iz nekog naroda zapravo nema kapacitet birati svog koalicijskog partnera iz drugog naroda“, rekao je Vukoja. Također je protumačio kako je „pravilno tumačenje izbora da je koalicija dobila 80 posto hrvatskih glasova u Federaciji jer su Hrvati izborna jedinica za domove naroda, za članove Predsjedništva, a vlast se ne može formirati bez domova naroda. U politološkoj teoriji vlast se uvijek formira od velikih koalicija, gdje svaki segment u tu vlast šalje svoje legitimne predstavnike, a ne može birati tko će s druge strane predstavljati drugi narod“, istaknuo je Vukoja.

Okrugli stol - velika zainteresiranost, dvorana Matice hravatske

Ono što mi ne razumijemo i zašto nastaje konfuzija u priči o BiH jest činjenica da stvari nisu u početku postavljene kako treba. „Napravljen je Daytonski sporazum i aneks VII. toga sporazuma prema kojem se BiH može definirati kao država triju konstitutivnih naroda i dvaju entiteta. Ustavni je sud rekao da je načelo konstitutivnosti triju naroda temeljno ili krovno načelo Ustava BiH, a sve drugo posljedica je toga načela, pa i entiteti“, rekao je Vukoja. Naglasio je kako je jedino što se ne može dirati u BiH konstitutivnost naroda. „S tim načelom trebaju biti usklađena sva načela i izborni zakon. Kad to znamo, onda je vrlo jednostavno proći kroz strukturu i ustavnopravni nered.“

Ivo Lučić zaključno je rekao kako se izborni zakon može promijeniti istim načinom kako je i donesen – nametanjem – jer visoki predstavnik ima ovlasti reći da donosi amandmane upravo na temelju ustavnoga načela.