Jedinstveni splitski Tolja

U povodu desete godišnjice smrti istaknutoga splitskog teatrologa, sveučilišnog profesora, kazališnog kritičara, publicista, osebujnoga splitskog kroničara, prevoditelja i splićanista, Anatolija Kudrjavceva (1930–2008) u Splitu je 26. listopada održan Znanstveno-stručni skup u organizaciji splitskoga Filozofskog fakulteta i Književnog kruga Split. Cilj skupa, koji se odvijao u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a (palači Milesi), bio je s desetogodišnjim vremenskim odmakom vrednovati znanstveni i kulturni prinos Anatolija Kudrjavceva koji je ostavio na svim područjima kojima se bavio: od književnosti, teatroloških studija, kazališne kritike do publicističkog opusa.

Anatolij Kudrjavcev / Snimio Feđa Klarić

Tolja, kako su ga u Splitu najčešće oslovljavali, rođen je 1930. u Solinu, ali je već najranije djetinjstvo proveo u Splitu, u kojemu je završio i Višu pedagošku akademiju. U svome Velom Varošu kao potomak ruskog emigranta i Splićanke duboko je usisao sve splitske sokove, koji će ga nadahnjivati cijeloga života. Završio je zadarski Filozofski fakultet, a na zagrebačkome doktorirao disertacijom Književnost kao autentični, integralni i kreativni dijagnostičar bitnih pretpostavki splitske tipičnosti.

Bio je omiljeni profesor književnosti na splitskom Filozofskom fakultetu, zbog poticanja studenata na kritičko razmišljanje. Kazališnom kritikom bavio se više od tri desetljeća, najvećim dijelom objavljujući u Slobodnoj Dalmaciji, a zbog argumentiranosti, britkosti i izravnosti njegove su kritike postale sinonim za beskompromisnost i nepristranost.

Anatolij Kudrjavcev autor je sedam knjiga posvećenih Splitu i Mediteranu, a spominjemo Vječni Split, Ča je pusta Londra…, U potrazi za izgubljenim Mediteranom, koje odražavaju njegovu osebujnu potragu za prohujalim vremenima i izgubljenim vrijed­nostima. Taj gorko-suptilno-cinični split­ski kroničar bio je jedan od utemeljitelja splitskoga humorističnog lista Berekina, a ljubav prema Splitu iskazivao je i životnim stilom i svakodnevnim navikama: kupovanjem na splitskoj peškariji i pazaru, bio je i piciginaš s Bačvica i ribar s udicom na splitskoj đigi.

Znanstveno-stručni skup otvorili su dekanica Filozofskog fakulteta Gloria Vickov, predsjednik Književnog kruga Split akademik Nenad Cambi te predstavnici grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije, a radni dio počeo je razmatranjem Anatolija Kudrjavceva – kao „mediteranologa “.

Akademik Tonko Maroević govoreći o autorovu „mediteranskom inventaru“ u knjizi U potrazi za izgubljenim Mediteranom istaknuo je da je pedesetak tema koje obrađuje zapravo popis vrijednosti, znakova i simbola „maloga starinskoga svijeta”: „Tolja piše o Splitu ali i o Mediteranu, ali taj je doživljaj vrlo senzualan i neposredan. Govoreći o izgubljenim lokalitetima, običajima, osjećajima, stvarima, on ih istodobno i reafirmira kroz ljudskost i osjećanje ljepote prohujaloga.“ Istaknuo je da su dvije najljepše knjige o Mediteranu u nas napisala dvojica autora čiji su očevi Rusi: Predrag Matvejević i Anatolij Kudrjavcev, možda upravo zato što su time otkrivali drugi dio svoje duše.

Ivan Bošković izlagao je o Kudrjavcevljevu Mediteranu kao susretištu kultura i civilizacija, o „mediteranskom imaginariju“ sagledanu iz splitske, nostalgične, čak velovaroške perspektive, iz aspekta tzv. male povijesti.

Ocjenjujući Kudrjavceva antologijskim kreatorom kazališne kritike, Živko Nižić i Sanja Peša sa zadarskog Sveučilišta, uz čitanje dijelova često bolno-sarkastičnih kazališnih kritika napisanih od 1999. do 2002, pokazali su njegovu beskompromisnost i poziciju kultnog kritičara, smrknuta „gledatelja sa zadatkom”.

Kudrjavceva su Antonela Klarić i Inoslav Bešker nazvali „genuinim ironičnim kroničarom janusovskog karaktera“: ozbiljan teatrolog i satiričar svakodnevice mogao bi se sublimirati u maksimi „Grintam, dakle postojim.”

Minuciozno je Tea Rogić Musa raščlanila disertaciju Anatolija Kudrjavceva Neoromantizam metaknjiževne imaginacije, a Joško Belamarić lucidno vrijednosti knjige Vječni Split, antropologije starog i modernog Splita.

O temama i splitskim redikulima u djelima Kudrjavceva izlagali su Tereza Tea Vidović Schreiber, o lokalitetima kao što je Veli Varoš Josip Lasić, o ribi i ribolovu Ljerka Šimunković. Novinske tekstove s jezičnog i stilskog aspekta analizirala je Gordana Laco otkrivajući da se autor koristio „nepoćudnim” izrazima da bi pokazao svoju samosvojnost i beskompromisnost.

Anđela Milinović-Hrga otkrila je da se izraz splićanistika, prvi put uočen u zbirci poezije Vicka Mihaljevića Pregršt sušnja, najprije koristio kao pejorativni oblik za sve negativno u Splitu (grintavistika, glupavistika…) da bi se poslije pretočio u znanstvenu disciplinu o Splitu.

Skup je završio okruglim stolom Naš život s Toljom: sjećanja na druženja s Kudrjavcevom uz moderiranje Jurice Pavičića i Jasena Boke iznijeli su Nenni Delmestre, Elvis Bošnjak, Branko Efendić Efi, Mladen Krnić, Branka Šegvić, Ivica Vrandečić i predsjednik Društva književnika Split Siniša Vuković. Kazalištarci su zaključili kako je „Tolja – toljaga“ bio batina koja ih je tjerala da postignu više, bolje, profesionalnije. Planirano je i tiskanje zbornika svih izlaganja, a izložba fotografija Feđe Klarića Hommage Anatoliju Kudrjavcevu vizualno je potvrdila izlaganja i sjećanja na Toljine intelektualne i karakterne osobine što su se, kako bi sam rekao, ingropale u toj fascinantnoj osobi.