Emocije između povijesti i znanosti

Posljednjih četrdesetak godina svjedočimo velikom istraživačkom zanimanju za emocije među različitim disciplinama, od antropologije, etnologije, sociologije, psihologije, lingvistike i povijesti do filozofije, biologije, kognitivne znanosti i neuroznanosti. Uz postavljanje novih pitanja o emocijama i davanje novih odgovora na stara, to zanimanje potaknulo je interdisciplinarnost u području istraživanja emocija. Danas postoje interdisciplinarni centri, časopisi i istraživačke grupe posvećene izučavanju emocija kao i nova interdisciplinarna područja kao afektivna neuroznanost, povijest emocija, sociologija emocija, arheologija emocija i emocionalna robotika.

Da bi znanstvenu i širu zainteresiranu publiku upoznali s nekim glavnim trendovima i smjerovima istraživanja emocija, Institut za filozofiju, HAZU, Centar za istraživanje emocija u međukulturalnoj razmjeni i Matica hrvatska suorganizirali su dvodnevnu međunarodnu interdisciplinarnu konferenciju o emocijama Between Past and Present: Interdisciplinary Perspectives on Emotions održanu 18. i 19. listopada u prostorijama Matice hrvatske, na kojoj su sudjelovali znanstvenici i stručnjaci iz različitih područja – filozofi, psiholozi, povjesničari, lingvisti, neuroznanstvenici, biolozi i antropolozi – koji se bave proučavanjem emocija.

Konferencija je u Matici hrvatskoj okupila stručnjake različitih disciplina

Nakon uvodnoga govora članova organizacijskog odbora, konferenciju i njezinu prvu sesiju, posvećenu filozofiji, otvorilo je predavanje Aristotle on Emotions koje je održala Pia Campeggiani (Institut d’Études Avancées de Paris) i koja je dala vrlo detaljan prikaz Aristotelova shvaćanja emocija. Tako je u Retorici Aristotel iznio svoju teoriju o emocijama: za njega imati određenu emociju znači doživjeti bol, ugodu ili oboje.

Nakon nje u drugom djelu sesije izlagao je Filip Grgić (Institut za filozofiju u Zagrebu), koji se u predavanju Akrasia, Freedom, and Compulsion bavio prirodom akratičnih radnji, radnji koje činimo nasuprot onomu što smo si zadali, i u trenutku kad ih činimo svjesni smo toga što smo si zadali, npr. večeramo iako smo prije toga odlučili da nećemo jesti navečer i toga smo svjesni dok večeramo. Vrlo čest uzrok akrazije jesu emocije. Tradicionalno se akratične radnje određuju kao radnje koje čine zasebnu kategoriju i koje su slobodne. Grgić izražava skepsu u pogledu obaju stajališta. Smatra da akratične radnje treba asimilirati u ostale kategorije radnji te da ne ispunjavaju kriterije koji se standardno navode za slobodne radnje. Zaključio je da se akratične radnje nalaze između slobodnih i krajnje neslobodnih radnji.

Povijest ideja

Druga sesija bila je posvećena povijesti ideja. U predavanju Darwinism and Pain. On Some Justification of Suffering in the Light of Evolution Antonello La Vergata (Sveučilište u Modeni) prikazao je kako su književnici, posebice pjesnici, i kršćanski teolozi 19. i ranog 20. stoljeća u svojim radovima koristili teoriju evolucije da objasne i opravdaju ljudsku bol i patnju u svijetu, koje je stvorilo omnibenevolentno biće. Citiravši ključne pasuse iz djela Edgara Leeja Mastersa, Alexandera Popea, Henryja Drummonda, Alfreda Tennysona, Thomasa Hardyja, pokazuje La Vergata da su intelektualci toga razdoblja na patnju gledali kao na intrinzično dobro koje omogućuje duhovno napredovanje i sprečava lijenost i indolentnost te je stoga razumljivo zašto je Bog koristio takav bolan i neugodan proces kao evolucijski za stvaranje čovjeka i drugih bića.

Martino Rossi Monti (IFZG) u predavanju Regarding the Pain of Others. On some Christian Uses of the Passion govorio je o statusu i svrsi boli i patnje u srednjovjekovnom kršćanstvu. Bol i patnja kod srednjovjekovnih kršćana, za razliku od suvremenih ljudi, nije bila shvaćena kao strogo negativan fenomen koji treba biti uklonjen ili ublažen. Bol i patnja imali su pedagošku, obrazovnu i vjersku svrhu. Primjerice promišljanjem o Kristovoj tjelesnoj muci nastaje u kršćana osjećaj dugovanja i krivnje za vlastite grijehe, dok promišljanje o vlastitom potencijalnom mučenju u paklu i posljednjem sudu u njih izaziva strah od grijeha. Zbog tog su razloga liturgija, vjerski tekstovi, slike, skulpture i raspela u sebi posjedovali sadržaj koji je poticao kršćane da zamisle i prožive emocije što su ih Krist i Djevica Marija osjećali za vrijeme pasije. Iako je nešto takvo daleko iza nas, zaključuje Rossi Monti, u kršćanstvu bol i dalje posjeduje dvojako značenje. Ona je naizgled besmislena, ali ujedno predstavlja nadu u budući život koju je omogućio Krist svojom mukom.

Psihologija i filozofija psihijatrije bile su teme treće sesije. Luca Malatesti i Iris Vidmar (Sveučilište u Rijeci) u izlaganju naslovljenu What can Narrative Psychiatry Tell us about Emotions? Some Philosophical Reflections on the Case of Psychopathy pokazali su kako filozofija može pridonijeti razumijevanju zakonskog i moralnog vida psihopatije. Novija istraživanja ne podupiru tradicionalnu pretpostavku da psihopati nemaju osjećaja za moralnu dimenziju određenih situacija. Stoga su izlagači pokazali kako narativni pristup, utemeljen u filozofiji svjedočanstva i narativnoj teoriji, može ustanoviti koliko je poremećaj psihopata relevantan za zakonske i moralne odluke koji se na njih odnose.

Nakon njih trebala je nastupiti Allesandra D’Agostino (Sveučilište u Urbinu) s predavanjem Dysphoria: an “Illegitimate Child” of Psychopatology?, ali je umjesto nje Benedikt Perak (FFRI) održao predavanje Extracting emotions Constructions from Linguistics Corpora, u kojem je bilo govora o jezičnoj komunikaciji između emocija i pronalaženju emocija u jezičnom korpusu.

U četvrtoj sesiji bilo je govora o biologiji i neuroznanosti emocija. Fausto Caruana (Sveučilište u Parmi) u predavanju The Double Life of Facial Expressions: a Pragmatist Neuroscience View on Emotional Displays and Communicative Gestures kritizirao je u neuroznanosti dominantno gledište da su za proživljavanje i izražavanje emocija odgovorni različiti dijelovi mozga. Naveo je tri razloga koji sugeriraju da je ta podjela problematična. Prvo, facijalno izražavanje emocija može se izazvati stimuliranjem dijelova mozga povezanih sa sposobnošću da budemo svjesni svojih i tuđih emocija. Drugo, proživljavanje emocija može se izazvati stimuliranjem onih dijelova mozga za koje se smatra da upravljaju motorikom. Treće, moždani sustavi odgovorni za nastanak emocija i njihovo proživljavanje preklapaju se.

Ludwig Huber (Veterinarski fakultet u Beču) u svojem se predavanju Emphatic-like Responding in Non-human Animals: a Windows into their Emotional Lives? bavio empatijom u životinja, napose pasa. U zanimljivom izlaganju naveo je rezultate istraživanja koja ukazuju na to da i životinje imaju kapacitet za empatiju.

Peta i najdulja sesija konferencije bila je posvećena povijesti filozofije. Započela je predavanjem Jure Zovka (IFZG), Transformation of Love: from Plato’s Diotima to Schlegel’s Lucinde. Diotima je bila starogrčka filozofkinja koja je živjela oko 440. pr. Kr. Ona se javlja kao sudionica razgovora u Platonovu dijalogu Simpozij u kojem se raspravlja o ljubavi. Novelu Lucinde Friedrich Schlegel objavio je 1799, a u njoj slavi svoju preljubničku romansu s Dorotheom Veit. Zovko je dao pregled razvoja pojma ljubavi od Platona do Schlegela.

Zatim je Ana Maskalan (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu) u izlaganju Rage for Change: Role of Emotions in the Critical Thought of Selected Croatian Female Philosophers prikazala ulogu emocije bijesa kod tri hrvatske filozofkinje: Blaženke Despot, Jasenke Kodrnja i Gordane Bosanac. Sve tri filozofkinje bavile su se problemom nejednakosti spolova i kod svih triju bio je prisutan osjećaj bijesa zbog nepravde prema ženama, ali ta njihova emocionalna angažiranost i indignacija spram podređenog društvenog položaja žena nije negativno utjecala na kvalitetu njihova rada, nego ga je, upravo suprotno, pokretala i davala mu vitalnost.

Ivana Skuhala Karasman (IFZG) u predavanju Federik Grisogono on Happiness govorila je o shvaćanju sreće u hrvatskog filozofa, liječnika i astrologa Federika Grisogona, posebno u njegovu medicinskom priručniku De modo Collegiandi, Pronosticandi et Curandi Frebres; Necnon de humana Felicitate, ac denique de Fluxu et Refluxu Maris, Lucubrationes nuperrime in Lucem edite. U tom djelu Grisogono postavlja pitanje što je sreća i koja disciplina najviše pridonosi sreći. Njegov je odgovor da je ta disciplina astrologija, iako nam i teologija omogućuje pravu sreću.

U izlaganju Kissing Frane Petrić Luka Boršić (IFZG) bavio se malo poznatim radom Frane Petrića, hrvatskoga renesansnog filozofa, naslovljenim Delfino overo del Baccio, u kojem je riječ o ljubljenju. Rad je napisan u obliku dijaloga između dva muškarca, Delphina i Petrića, koji je u dijalogu prikazan kao stari mudrac pun znanja. Petrić u dijalogu želi pokazati da nije svaki poljubac dobar, nego to ovisi o mjestu poljupca i osobi koja je poljubljena. Dobar je poljubac poljubac u usta, i to usta lijepe žene, iza kojeg stoji iskrena ljubav. Ostatak dijaloga Petrić posvećuje raspravi je li bolje ljubiti ili biti poljubljen i uzročnom mehanizmu ljubljenja.

Emocije i kultura

U šestoj sesiji govorilo se o kulturnoj povijesti. Mirko Sardelić (HAZU) nas je u predavanju Emotions: A Cultural History upoznao sa svojim istraživanjem odnosa kulture i emocija. Koje emocije osjećamo, njihov intenzitet i trajanje, to, objašnjavao je Sardelić, oblikuje i regulira kultura, koja se ponaša kao filtar kroz koje emocije prolaze. Kao primjere za to kako kultura regulira emocije Sardelić navodi Irokeze i Inuite. Razlog zašto Irokezi koji rade na gradilištima visokih zgrada ne osjećaju vrtoglavicu leži u njihovoj kulturnoj praksi da ignoriraju strah, dok je nepostojanje ljutnje u Inuita nastalo iz potrebe da se preživi u surovoj okolini, što zahtijeva visok stupanj društvene stabilnosti i jake društvene spone, koje međutim slabe zbog svađa i nesuglasica.

U predavanju Love in Medieval Passion Plays and Religious Emotions Ivan Missoni (Sveučilište u Zagrebu) izložio je svoju analizu hrvatske srednjovjekovne pasije Muka spasitelja našega, koristeći se distinkcijom vrsta ljubavi isusovca Pierra Rousselota. Rousselot govori o različitim vrstama ljubavi: o tjelesnoj ljubavi, o ljubavi usmjerenoj prema Bogu i o ostalim ljubavima, u kojoj je sadržana harmonija između onoga koji voli i voljenoga te na koncu o ekstatičnoj, iracionalnoj i samodostatnoj ljubavi, koja nanosi patnju i onome koji voli i samom voljenom. Prema rezultatima Missonijeve analize, srednjovjekovna pasija u sebi posjeduje obje vrste ljubavi, što osporava uvriježeno mišljenje da tom žanru nedostaje dramska napetost i književna vrijednost.

Naposljetku, u sedmoj i zadnjoj sesiji govorilo se o emocijama iz perspektive antropologije. Predavanje Vladimire Ilić (Univerzitet u Beogradu) naslovljeno Recent Anthropological Approaches to Empathy bilo je posvećeno tretmanu empatije u antropologiji. U prvom dijelu izlaganja Ilićeva je govorila o trima pristupima proučavanju emocija u antropologiji. Prvi je univerzalistički pristup, koji emocije, uključujući empatiju, smatra univerzalnim, biološkim i invarijantnim fenomenom, koji jednako posjeduju ljudi svih kultura. Drugi je konstruktivistički pristup, koji na emocije, uključujući empatiju, gleda kao na konstrukt svake zasebne kulture, odvojen i nesumjerljiv s emocionalnim konstruktima ostalih kultura. Treći je srednjostrujaški pristup, koji spaja elemente iz univerzalističkog i konstruktivističkog pristupa. Drugi dio predavanja bio je posvećen radu o empatiji etnologa Douglasa Hollana, koji razlikuje osnovnu i složenu empatiju. Osnovna je empatija biološki utemeljena i neposredna je reakcija na emocionalna stanja i ponašanje drugih ljudi. Složena empatija svjestan je pokušaj razumijevanja toga što i zašto neka osoba osjeća ili misli, što Hollan karakterizira kao intersubjektivni proces, koji zahtijeva spremnost osobe s kojom želimo suosjećati da podijeli svoje misli i emocije.

Organizatore konferencije mora se pohvaliti za okupljanje kvalitetnih predavača, kao i za kvalitetne rasprave koje su uslijedile nakon svakog izlaganja, općenito za pružanje mogućnosti da steknemo bolji i temeljitiji uvid u svu složenost ljudskih emocija.