Zagrljaj preko Atlantika

Koncepcija ovogodišnjega 62. glazbenog programa u gradu na laguni otkriva obostranost utjecaja preko Atlantskog oceana. Temom Crossing the Atlantic umjetnički je voditelj festivala, Ivan Fedele, želio pokazati koliko glazba nekadašnjeg Starog i Novog svijeta danas, u doba globalnih medija, očituje međusobne sličnosti ili razlike. Zaključak je dvoznačan jer program otkriva upravo i jedno i drugo, da ima skladatelja koji uvelike slijede stilske i vizionarske zasade svojih kolega s onu stranu Atlantika, ali i da je zasebno još uvijek moguće govoriti o nekim vrlo različitim stilskim tendencijama koje obilježavaju skladateljske tendencije pojedinih kontinenta. Već je samo ime dobitnika Zlatnoga lava za životno djelo na ovogodišnjem Biennalu velika novost u odnosu na dosadašnji program. Riječ je o skladatelju poznatijem u jazz-idiomu nego u klasičnoj avangardi, kojom se Biennale dosad ponajviše bavio. Američki pijanist i jazz-skladatelj Keith Jarrett zbog bolesti nije mogao stići u Veneciju te će mu Zlatni lav biti dodijeljen nekom drugom prigodom.

Sebastian Rivas dobitnik je Srebrnog lava / Foto Andrea Avezzu

Na programu ovogodišnje bijenala našao se niz američkih velikana slobodnog duha poput Franka Zappe, čiju je glazbu s njegova posljednjeg albuma The Yellow Shark integralno izveo ansambl Parco Della Musica Contemporanea. Bio je to prvi od sveukupno dvadeset koncerata, slušaonica ili opernih izvedbi od 28. rujna do 7. listopada, među njima i autorski koncerti Elliotta Cartera i Johna Cagea, tango-opera Astora Piazzolle (Maria De Buenos Aires), nastupi vodećih francuskih ansambala za suvremenu glazbu (Linea i Itinéraire) te gudačkih kvarteta Sjeverne i Južne Amerike (Mivos i Untref). Program je odražavao povijesne migracije najprije skladatelja iz Europe u Ameriku (što trbuhom za kruhom, što bježeći pred ratnom stihijom), a potom sveameričkih skladatelja u Europu, gdje su tragali za izvorom klasične akademske edukacije ili pak stabilnim glazbenim tržištem za umjetničku glazbu. I danas su obostrane migracije neprestane, što utječe na formiranje pojedinih autorskih poetika.

U programu je naglašena opera, iz raznolikog su instrumentarija na svjetlo dana izvučeni najdublji instrumenti kao što su violončelo, kontrabas, bas-gitara (u nizu solističkih recitala istražena je njihova uloga u novom glazbenom stvaranju), priređen je spektakl na četiri velika bubnja sa svjetlima i elektronikom iz glazbene radionice Laure Bianchini i Michelangela Luponea (Pjev tvari), a često se zalazilo i izvan strogo akademskih okvira. Održan je i koncert jazz-ansambla virtuoznog američkog bas-gitarista Victora Wootena (Victor Wooten Trio), dok je festival u završnici donio noćni Live&DJ set dizajnera zvuka Bottina i Alexandera Robotnicka. Nema kraja, rekli bismo, no naglasak ćemo staviti ipak na nekoliko reprezentativnih primjeraka: sjajan koncert Orkestra Haydn iz Bolzana i Trenta, koji je na poslijepodnevnom koncertu 5. listopada u suvremenim partiturama Amerikanke Auguste Read Thomas i Australca Bretta Deana otkrio profinjeni zvuk izbrušen u dugotrajnom doticaju s klasikom. Dok je prva autorica oduševila suptilnim melodijama zvučnih boja u alikvotno sročenoj glazbenoj teksturi, njezin je australski kolega svijetu predstavio zanimljiv instrument, električnu violinu sa šest žica s raznim efektima kroz „živu elektroniku“ svojih Električnih preludija u suradnji s talijanskim virtuoznim interpretom Francescom D’Oraziom.

Srebrnog je lava za najbolje ostvarenje umjetnika mlađega naraštaja dobio argentinsko-francuski skladatelj Sebastian Rivas, čije je glazbenoscensko djelo Saveznici – opera u realnom vremenu o susretu ostarjelih političkih vođa, Margaret Thatcher i Augusta Pinocheta – snažno odjeknulo na izvedbi 6. listopada u Teatru Goldoni. Glazba koja jednako baštini postupke iz tzv. ozbiljnog akademskog prosedea, kao i iz skladateljeva iskustva s rockom, punkom, noiseom i jazzom, na primjeru sudbine Falklandskog otočja, potresno je i ironično opisala besmislenost rata i dala još jednu inačicu danas omiljene inscenacije novih glazbenoscenskih djela s orkestrom na pozornici i projekcijama krupnih planova na platnu.

A da je političko-društvena potka zanimljiva i najmlađim autorima opera, pokazale su četiri jednočinke posljednje večeri, nazvane Biennale College Musica. Djela (Dalíjev zvuk u jednoj Picassovoj noći, Tko mi grize kućicu?, Trìstrofa i Stisni!) i njihov tim odabrani su na međunarodnom natječaju za skladatelje, libretiste, redatelje i pjevače mlađe od 35 godina. Jer na mladima svijet ostaje, a novost je danas u hrabrosti izraza, originalnosti, domišljatosti i snažnoj, definiranoj i dobro profiliranoj gesti, svojstvenoj mladima, po kojima ćemo pamtiti ovogodišnji program venecijanskoga La Biennale Musica.