U slavu slavonskom eruditu

Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac, 1817–Novska, 1878) jedan je od prvaka hrvatskoga narodnog preporoda u Slavoniji. Na slici Muževi ilirske dobe koja prikazuje sve istaknute ilirce 19. stoljeća Ilić je jedan od njih 59. Bio je svećenik, pjesnik, etnolog, numizmatičar, arheolog i povjesničar. U Novskoj, gradu njegova šestogodišnjeg župnikovanja, obilježena je 140. obljetnica njegove smrti znanstvenim simpozijem pod naslovom Kulturološki, sociološki, politički i religijski učinci djelovanja Luke Ilića Oriovčanina na Novsku i Zapadnu Slavoniju. Simpozij je održan 15. listopada u organizaciji Novljanskog akademskog društva, Grada Novske i OMH u Novskoj, pod pokroviteljstvom HAZU-a – Razred društvenih znanosti i supokroviteljstvom Matice hrvatske. Ilićev etnografski rad počinje u ljeto 1842, kada počinje bilježiti slavonske narodne običaje, poslovice i zagonetke. Njegove su Slavonske varoške pjesme u četiri sveska tiskane u Zagrebu od 1844. do 1847. Knjiga Narodni slavonski običaji tiskana je u Zagrebu kod Franje Suppana 1846. u dva dijela – u prvom su opisani slavonski narodni običaji u raznim prigodama života, a u drugom slavonski plesovi i igre te poslovice, zagonetke i pripovijetke. Za vrijeme Ilićeva župnikovanja u Novskoj, 1874, izlazi njegovo najuspješnije djelo Lovorike Gradiškoga narodnoga graničarskog puka br. 8, tiskano u Zagrebu u tiskari Dragutina Albrechta. Knjiga je doživjela još dva izdanja, Zagreb (1913) i Nova Gradiška (1990).

Marin Piletić, Stjepan Damjanović, Stipe Botica i Alojz Buljan / Snimio Željko Sajko Saja

U Novskoj će Ilić 1876. postati prvi povjerenik Matice hrvatske. Književni rad Oriovčaninov predstavljaju lirske pjesme ispjevane u mladosti, a većim dijelom zabilježene u njegovu (šifriranom) Dnevniku, dok je dio objavljen u Danici i Kolu te u njegovim Slavonskim varoškim pjesmama, koje su u četiri sveska tiskane u Zagrebu od 1844. do 1847. Stručni rad Luke Ilića Oriovčanina počinje 1845. objavom djela Barun Franjo Trenk i slavonski panduri (tisak Franje Suppana, Zagreb, 1845). To je prvo Ilićevo historiografsko djelo. Napisao ga je 1843. Bila je to prva Trenkova biografija napisana na hrvatskom jeziku.

Na simpoziju u Novskoj sedamnaest izlagača (od dvadeset prijavljenih) svojim prezentacijama ukazali su na nepravedno zapostavljenu Oriovčaninovu ulogu u hrvatskoj povijesti i kulturi te na njegovo plodno stvaralaštvo. Uglavnom je prezentirana obrada sačuvanog i dostupnog arhivskog gradiva (Hrvatski državni arhiv, Arheološki muzej, HAZU, Nacionalna i sveučilišna knjižnica). Govorili su: Emina Berbić Kolar o jeziku Narodnih slavonskih običaja s naglaskom na svatove i poklade, Enerika Bijač o Ilićevoj suradnji s ilircima, Stipe Botica o Oriovčaninovu mjestu u povijesti hrvatske usmene i pučke književnosti, Alojz Buljan o Oriovčaninu kao nepravedno zanemarenu skupljaču narodnih zagonetaka, pitalica i poslovica i njegovu zagonetačkom nasljeđu između Oriovca i Novske, Josip Erpačić o Oriovčaninovim zavičajnim sljedbenicima i oponašateljima, Mijo Gašparović o slavonskom selu Oriovčaninova vremena, Miroslava Hadžihusejnović Valašek o napjevima Ilićevih varoških pjesama, Franjo Horvat o Novskoj i okolici u Ilićevim zapisima, Josip Jagodar o Ilićevim Lovorikama u spomen-knjizi upravne općine Kobaš (1872–1909) i spomenici župe Slavonski Kobaš (1824–1958), Jelena Jurić o pokušaju implementacije narodnih običaja u tradicionalnu medicinu, Marito Mihovil Letica o numizmatičkim prinosima L. I. Oriovčanina, Karolina Lukač i Irena Mikajević o nadnaravnim bićima u običajima, vjerovanjima i predajama 19. stoljeća s projekcijom na današnjicu, Jozo Marević o jeziku i domoljublju Oriovčaninovu, Hrvoje Potrebica o Oriovčaninovu arheološkom djelovanju, Agneza Szabo o Oriovčaninu kao članu hrvatskih središnjih preporodnih ustanova te Dunja Vanić o slavonskim graničarima u pjesmama koje su zapisali svećenik Luka Ilić Oriovčanin i učitelj Luka Lukić, a naslov jedne (Da je meni do Verone doći) stavlja u naslov svoga izlaganja. U zaključcima simpozija istaknuto je i da je „slavonski puk – njegov svakodnevni život, pjesma, druženje i svatovanje“ – bio i ostao najprivlačnija točka Oriovčaninova istraživanja. On je ovjekovječio slavonsku narodnu pjesmu i folklor. Luka Ilić naprosto je oslužbenio bećarac, koji će se vječno vezati uz njegovo ime.