Rintati i grintati

Oni koji mnogo i naporno rade, ali u tome ne nalaze nikakvo zadovoljstvo nego samo prisilu, znaju reći da rintaju od jutra do mraka. Rintati i znači teško, puno i naporno raditi, obavljati mučan i nezahvalan posao, trošiti se na takvim poslovima, a i naraditi se. Za obavljanje takva rada ima mnogo izraza, pa tako kažemo i crnčiti (a dobro znamo kakve su teške poslove i u kakvim neljudskim uvjetima radili crni robovi u kolonijalnim zemljama), kao i dirinčiti (tur. der renc od perz. der, u + renğ, muka, tegoba; dakle, u muci). Još iz feudalnih vremena ostao nam je izraz tlaka, što je bila kmetova dužnost obavljanja raznih poslova za vlastelina, od kojih su neki bili lakši (npr. prijevoz), a neki teži (npr. ratarski radovi), no nije teško razaznati kako i tlaka i tlačiti uključuju prisilu, težak rad i ugnjetavanje, jer tlaka nije bila kmetu ostavljena na volju nego mu je bila (čak i uz prijetnju kaznama) nametnuta.

Od osmanlijskih vremena ostao nam je i izraz kuluk, vrsta poreza u radnoj snazi, koji se u Austriji zvao rabota, a u vrijeme socijalizma dobrovoljna radna akcija. Kuluk je bio besplatan osobni fizički rad za državu na izgradnji cesta, nasipa i sl., ali se kao izraz protegnuo na težak rad općenito, bez izravne koristi za onoga tko taj rad obavlja. Dolazi od tur. kulluk, robovanje, služba, služenje (tur. kul znači rob, a sufiks -luk na način roba, kao rob). Riječ ima i izvedenice – kulučiti i kulučenje, što značenjem pokriva, naravno, i sve prethodno rečeno: rabotu, tlaku, tegljenje, prisilni rad, težački rad, a figurativno i robiju.

Rabotu (negdje i robotu) Martin Jakšić, vrijedan sastavljač Rječnika govorā slavonskih, baranjskih i srijemskih (2015), povezuje prije svega s poljodjelstvom, a u toj grani s teškim poljodjelskim radom, napornim poslom, ali i s mobom, zajedničkim poljodjelskim poslom, u kojem prijatelji i susjedi pomažu jedni drugima. Ostala su značenja i u njegovu rječniku tlaka, kuluk, prisilni dužnički rad za državu, renta (to nije „kruh bez motike“), a rinta je i u Sabljakovu Rječniku hrvatskoga žargona, ³2013, posao, rad. No kod Jakšića su i značenja koja drugdje nisu opisana, a to su: prijevara, sumnjiv, mutan, nečastan, nepošten posao, petljanija. I u frazi Ima tu ruka rabotu naslućuje se nešto tajno i sumnjivo, nešto što se radi potajno, skriveno, da se ne vidi. Upravo ta značenja (sumnjiv, mutan, nečastan, nepošten) dobro objašnjavaju i stih P. P. Njegoša (Gorski vijenac): Ćud je ženska smiješna rabota! / Ne zna žena ko je kakve vjere; / stotinu će promijeniti vjera / da učini što joj srce žudi. Dakle, ništa joj nije sveto, samo da napravi što i kako ona želi. Ako hrvatski rječnici ne navode i ova značenja, mnoga će mjesta iz književnosti postati (i ostati) nerazumljiva.

U bugarskom i u makedonskom rabotnički znači radnički (i Radnički i Rabotnički bili su nekoć nogometni klubovi), a rabotnjak, slično prvotnom značenju našega djelatnika, običan radni dan. Socijalistički pak trudodan bio je nadnica za radni dan proveden u nekoć neomiljenoj seljačkoj radnoj zadruzi. Orbati, također u značenju teška rada, oblik je koji pokazuje starinu s još neprovedenom metatezom likvida, a i on znači ropski rad (prasl. *orb dalo je rob). Za takav rad čuje se gdjegdje i riljanje, što je i opet iz ratarskoga nazivlja, jer rilj je zašiljeno drvo za kopanje, čime rad zacijelo nije bio ni lak ni jednostavan. Paleta izraza da se opiše i dočara takav težak rad još nije iscrpljena, pa se spominje i rmbati, rmbačiti, ne doduše u novijim rječnicima hrvatskoga jezika, ali da i opet u Jakšićevu rječniku, u istom značenju: naporno i dugo raditi, crnčiti, rintati, grbačiti, izgarati, kulučiti, krampati, tegliti, robijati, preznojavati se. Sreća je što postoji vrijedni i agilni zapisivač hrvatskih lokalnih riječi i izraza kakav je Martin Jakšić, jer da je suditi po našim „službenim“ rječnicima hrvatskoga jezika, mnoge bi riječi u ubrzanom gubljenju leksika već nestale.

Nakon takva rada – koji kao basso continuo uvijek prati napor i prisila – što čovjeku preostaje nego da u svojem nezadovoljstvu stalno grinta. Dakle, posljedica rintanja nerijetko je grintanje. A što točno to grintanje znači? Grintati znači stalno se tužiti na druge ljude i životne nedaće, kukati, zanovijetati, iskazivati nezadovoljstvo, lagano plakati i bez ozbiljnijega povoda, jamrati (njem. jammern). Grintanje potječe od njem. Grind, grinta, što znači krasta (uglavnom na glavi), pa čovjek koji to stalno nosi na sebi i sa sobom ne može ni biti drukčiji nego grintav, nezadovoljan i samim sobom i drugima. To je razumljivo, jer takav je čovjek, osim krastav, još i kržljav, neugledan, slab, bijedan, pa mu i ime grintavac sasvim dobro pristaje. Bratoljub Klaić navodi kako je riječ grintavac vrlo stara – a on to kao teatrolog potkrepljuje mjestom iz Držićeva Dunda Maroja, gdje se spominju grintavci bez dinara. Inače, riječ ima vriježe i u nizozemskom, gdje grind znači grub pijesak, ali i krupno mljeveno brašno, što je sve izvedeno iz ie. baze *ghrendh-, mljeti, trgati nečim oštrim, ribati. Grintavac je valjda takav obraz, nimalo lijep za oko, a takvi vas osjećaji hrapave nelagode zacijelo spopadaju i pri samoj pomisli da se morate popeti na slovenski Grintavec (2558 m).

Inače, ako se potužim komu da sam grintava, to ne znači da su me obuzele kraste, nego da sam nezadovoljna, neraspoložena za druženje, čangrizava, jednostavno sva nikakva. A mogu i proširiti paletu, pa reći da sam dosadna, prkosna, prgava, preosjetljiva, živčana, plačljiva, razdražljiva, pa tko bi takvu sugovornicu i poželio?! Takva zanovijetala bolje se kloniti da i drugima ne pokvari raspoloženje i ne ubije svaku volju.